Ispovijest Enise i Abdulaha iz Mostara: Mačka je namirisala bolest i opasnost koja se nadvila nad našu kuću!

Iz ordinacije doktorice Šuhrete Seke Trobradović nam dolazi još jedno istinito svjedočenje o pogubnosti štetnog zračenja. Ovog puta, “meta” su bili Enisa (42) i Abdulah (48) V., bračni par iz Mostara. Pročitajte ovu priču koja u sebi nosi elemente strave i užasa, ali i sretnog završetka. Scenario je ovo koji bi pod palicom vještog režisera u Holivudu sigurno priskrbio Oskara, a u Sarajevu je rezultirao spašenim životom. A to je, priznat ćete, puno vrijednije od bilo kakvog kipića. Pa i zlatnogholivudskog.

“Prije tri godine, u veoma kratkom razmaku, na onaj svijet preseliše oba moja roditelja. Oca pokosi moždani udar, majku rak pluća. Barem se nisu patili – mislila sam tad i ne znajući zapravo kroz šta su prošli prije nego ih je smrt uzela sebi. Saznala sam kad sam prošla kroz isto”, započinje ispovijest Enisa.

Zajedno sa suprugom Abdulahom, u ordinaciji sarajevske doktorice Šuhrete Seke Trobradović, Enisa se vraća u prošlost evocirajući bolne uspomene.

Kad sve krene nizbrdo

– Bez oca, čovjek je siroče, bez majke, dvostruko siroče. A kad jednom izgubimo oba roditelja, nema riječi kojom se gubitak može opisati ni metode koja bi ublažila bol, popunila neizrecivu prazninu…

– Misleći da će mi biti lakše, donijela sam sljedeću odluku. Preselila sam se u kuću koja mi je ionako pripala nakon ostavinske rasprave. Ništa nisam željela promijeniti ni baciti. Čak ni njihovu odjeću. Suprug je ionako boravio u Austriji, u BiH dolazio povremeno. S kćerkom, mačkom i tek nešto malo stvari, uselila sam se u svoj novi dom – priča Enisa.

Nedugo nakon preseljenja, Enisa je primijetila kako joj stvari idu “nizbrdo”. Proganjale su je česte prehlade i infekcije. Gubila je kilažu i elan za obavljanje svakodnevnih kućnih obaveza.

– Svi su to okarakterisali kao sasvim normalno. Ipak sam u kratkom periodu ostala bez roditelja. Suprug me čak savjetovao da odem psihologu, što sam i uradila. No, psihološka terapija nije bila od pomoći. Bilo mi je sve gore. Noću bi me probudilo jako lupanje srca, osjećaj da me nešto davi, guši…

– Ono što me u svemu tome najviše čudilo, priznajem, pomalo i brinulo, bila je naša mačka Petty. Kod nas je bila već četiri godine i u staroj kući se voljela izležavati na kauču u dnevnom boravku gdje bi provodila pred ogromnim TV-om cijeli dan i noć.

No, u novom je domu izbjegavala dnevni boravak. Mislila sam da je to zato što tu nema TV-a. Umjesto toga, Petty se preselila u moju spavaću sobu. Nije htjela izaći iz nje. Danju se razvlačila po bračnom krevetu, dok bi se noću sklupčala pored mojih nogu ili prsa, i prela, uspavljujući me.

– Znala sam iz narodnih predanja da mačka može osjetiti bolest vlasnika te sam sa sigurnošću tvrdila da je Petty “namirisala” neku bolest kod mene. Svoje sam sumnje podijelila sa mužem. Odmah sam ga nazvala žaleći se na povećanu malaksalost, gubitak koncentracije, vrzmanje Petty oko mene…

– Ne budi smiješna – odvratio je on. Ipak, na svu sreću, shvatio je moje stanje ozbiljno. Uzeo je odmor, došao u Mostar i zajedno sa mnom krenuo u obilaske ljekara. Dijagnozu mog stanja smo imali u rukama nepuna dva mjeseca kasnije. Rak dojke!

– O ne, prvo roditelji, sad i ja. Šta će moje dijete bez mene. Umrijeću, umirem gotova sam – bila je prva misao.

Rak-tačka

– S ovom kućom nešto nije u redu – bila je druga misao, puno konstruktivnija. Ispostavilo se da sam u pravu. Zamolila sam supruga da u Austriji potraži nekog iz sfere alternativne medicine. Bila sam uvjerena da tu ima “nešto”.

– I tako, muž je od jednog prijatelja koji je imao slične probleme, saznao da je moguće da se kuća nalazi na nezdravom mjestu tj. da je izložena štetnom zračenju. Savjetovao mu je da potraži nekog stručnjaka u BiH koji bi nam mogao potvrditi ili negirati naše sumnje.

– Odmah smo započeli potragu. Došli smo do dr. Trobradović, koja je za vrlo kratko vrijeme zaključila da se spavaća soba i dio kupatila nalaze na najgoroj mogućoj kombinaciji ubitačnog zračenja koje se stručnom terminologijom naziva „rak-tačka”. To je žarište veoma jakog zračenja koje je uzrokovano podzemnim vodenim strujama i čvorištima zemljinih mreža zračenja u ovom slučaju Curryjeve.

– Nakon premještanja u drugu prostoriju i obezbjeđivanja te prostorije sa Cedar Neutralizer zaštitnim uređajima, te nakon korištenja terapije Eliksira Života sa Kavkaza kao i drugih prirodnih preparata za čišćenje i jačanje organizma, doživjela sam preporod. Osjećam da mi doslovno sve funkcije organizma bolje rade, nema gušenja i nesanice, a i nalazi pokazuju znatno poboljšanje sa tendecijom povlačenja bolesti…

Riječ doktorice Trobradović / Učite od vaših kućnih ljubimaca

Jeste li znali da psi i mačke osjećaju podzemna zračenja? Da, životinje detektiraju štetna zračenja i utvrđeno je da su mjesta na kojima spavaju psi uvijek mjesta na kojima nema štetnih zračenja, dok će mačke u pravilu odabrati energetski nepovoljno mjesto.

Mačke vole štetna zračenja, koja im apsolutno ne škode, dok je potpuno drugačiji slučaj sa čovjekom kod koga ovakvo zračenje iscrpljuje snage imunološkog sistema, prepuštajući organizam na milost raznim bolestima. Poznata je činjenica da mi svi proizvodimo kancerozne ćelije samo što ih naš imunitet uništava. U slučaju štetnog zračenja, dolazi do slabljenja imuniteta i rak-ćelije se počnu nesmetano širiti po organizmu praveći pravu havariju.

Stoga, ukoliko imate mačku ili psa, obratite pozornost na to gdje se najčešće odmaraju i izležavaju. Primijetite li da vaša mačka najradije drijema na vašem krevetu, obavezno ga premjestite jer je to siguran pokazatelj da se vaš krevet nalazi na mjestu štetnog zračenja – savjetuje dr. Trobradović, piše “Aura“…

Portal Svjetlo Dunjaluka

Iznesite svoje mišljenje

Komentara