Jeza i strah potiču od grijeha

Iz ovog razloga primjećujemo da su griješnici uvijek uplašeni i bojažljivi. Pokornost je najveća Allahova tvrđava čiji su stanovnici zaštićeni od dunjalučkih i ahiretskih kazni. Ko iz nje izlazi, biva okružen strahotama sa svih strana. Onima koji izvršavaju Allahove naredbe strahote se pretvaraju u sigurnost.

Svaki grješnik u sebi nosi sićušno srce poput ptičijeg. Kada se zavjesa pomjeri, on pomisli da dolaze da ga hapse. Svaki topot koraka tumači kao predznak nesreće. Misle da je svaki povik protiv njih i da svaka nesreća prema njima ide. Ko se boji Allaha On ga štiti od svakog straha, a ko Ga se ne boji, On mu uliva strah od svega.

Tako je Allah ljudima odredio otkako su stvoreni
da strahovi i nedjela uvijek idu zajedno.

Grijesi stvaraju jak osjećaj izgubljenosti u srcu. Grješnik se osjeća napuštenim. On je izgubio vezu sa Allahom, sa ljudima i sa samim sobom. Što su grijesi veći, to je i usamljenost veća. Najgorči je život napuštenih i bojažljivih ljudi, a najljepši je život društvenih ljudi. Kada bi pametan čovjek izvagao slast grijeha i strah i usamljenost koju on proizvodi, vidio bi u kakvom se jadnom stanju nalazi; kako je loše procijenio kada je prodao mir, sigurnost i slast dobročinstva za usamljenost i strahote grijeha:

Ako se osjećaš izgubljenim zbog grijeha,
Okani ih se i vrati se miru!

Tajna ove rasprave je u tome da pokornost dovodi do bliskosti sa Uzvišenim Allahom, a što je veća blizina, veći je mir. Sa druge strane, razvrat dovodi do udaljenosti od Allaha. Što je veća udaljenost, veća je usamljenost. Iz tog razloga čovjek osjeća otuđenost od svoga neprijatelja iako su fizički blizu. On osjeća bliskost sa dragim osobama, čak i kada su one fizički daleko. Uzrok otuđenosti i nespokoja je nevidljivi zid između ljudi. Što je taj zid deblji, otuđenost je veća. Nemarnost dovodi do otuđenosti; još gora je otuđenost zbog grijeha, a još gora otuđenost i izgubljenost zbog širka (mnogoboštva) i kufra (nevjerovanja).

Ko god posjeduje neku od ovih osobina osjeća otuđenost srazmjerno težini svoje zablude. Otuđenost se tada može poznati na njegovom licu i srcu, i ljudi ga izbjegavaju.

 

Ibn Kajjim – Bolesti i lijek (117)

 

Portal Svjetlo Dunjaluka

Iznesite svoje mišljenje

Komentara