Majka ubijenog palestinskog mladića: ‘Bio je sav moj svijet’

Nisma Abdelqader još uvijek ne može vjerovati da je njen 18-godišnji sin mrtav. Izraelski vojnici ubili su Bilal al-Ashrama, koji je trebao da završi posljednju godinu svog srednjoškolskog obrazovanja, upucavši ga u glavu dok je sa svojim sunarodnjacima protestirao u pojasu Gaze.

Dok joj se suze slijevaju niz lice Nisma svog prvorođenog sina opisuje kao „cijeli svijet“. „On je bio moj sistem podrške“, kaže. Bilal je bio najstarije od njeno osmero djece i držao je porodicu na okupu u odsutnosti njenog muža, koji posljednjih šest godina radi u Jordanu. Nisma kaže da je pokušala odvartiti Bilala od učešća u masovnim demonstracijama koje su se odvijale na istočnoj, veoma militaritziranoj, granici Gaze i Izraela. Protesti, koji bez prestanka traju od 30. marta, organizovani su kako bi se tražila prava palestinskih izbjeglica da se vrate u svoje domove i sela koje su nasilno morali napustiti prije 70 godina kada se stvarala država Izrael.

Život pod potpunom blokadom Ovo etničko čišćenje Palestinaca koje su sproveli cionističke milicije 1948. poznato je kao Nakba ili katastrofa. Dok je 750.000 ljudi nasilno istjerano iz histroijske Palestine mnogi su postali interno raseljene osobe. Oko 70 posto populacije, od dva miliona stanovnika, pojasa Gaze potomci su Palestinaca koji su postali izbjeglice 1948. Svi oni deceniju žive pod zemljanom, zračnom i vodenom blokadom i ne mogu napustiti Pojas Gaze bez dozvola koje se teško dobijaju od strane izraelske vojske. Napustiti područje preko teritorije Egipta, što je jedina druga opcija, svedeno je na nekoliko dana kada je granica u Rafahu otvorena. Od 30. marta izraelska vojska ubila je 111 Palestinaca, uključujući i osmomjesečnu bebu koja je umrla od gušenja gasom. Više od 12.000 ljudi ranjeno je od tada. „Kakva je on bio prijetnja okupaciji?“ Dan prije nego je ranjen, Bilal je na Facebooku napisao kako ide u Bir Seb’a, grad koji se nalazi južno od mjesta iz kojega je njegova porodica protjerana za vrijeme Nakbe. „Mnogo sam se plašila. Bio je uzbuđen što će učestvovati u protestima. Kada su protesti utihnuli 15. maja odahnula sam. Mislila sam da mu se ništa neće desiti“, kaže njegova majka. „Još uvijek ne mogu vjerovati da ga nema“, dodaje.

„Nisam protiv velikog Marša povratka ali sam protiv toga da gubimo naše dječake i našu djecu. Imamo pravo na povratak, ali na kraju dana ipak su to naša djeca. Oni su na početku svojih života a okupacija nikada prema nama neće imati milosti“, kaže. „Kakava je on bio prijetnja izraelskoj okupaciji?“, pitala se Nisma tokom sahrane svog sina u Nuseirat izbjegličkom kampu koji se nalazi u centranom dijelu pojasa Gaze.

Izvor: Al Jazeera

Portal Svjetlo Dunjaluka

Iznesite svoje mišljenje

Komentara