NE UBIJAJ IZ HOBIJA!

Nazvao me otac jednog djeteta i pomalo zbunjeno tražio savjet: njegov sin odjednom prestao govoriti. Predložio sam da dođu na rukju za svaki slučaj. Narednog dana, u dogovoreno vrijeme, izbiše otac i sin. Momak k’o “zlatna jabuka” – mašaAllah! Stasit. Markantan. Punoljetan. Nisam “naoko” primjetio nikakve simptome džinskog djelovanja. Nakon upoznavanja, otac otpoče priču.
Krupan, pravi Bošnjo, voli strastveno lov. Zaključio sam da iz “naslade” ubija, iz hobija i razonode. Par dana prije bio je sa jaranima i oborio sve “opklade”. Usmrtio je nekoliko zivotinja a u akšamski vakat, vraćajući se sa punim džipom ulova kući, ustrijelio je , “na brzaka”, još jednog srndaća.
Istovremeno, u dvorištu kuće, njegov sin je “igrao lopte” sa rajom pa ga “iznenada nešto presjeklo”, te mu donesoše vode da se napije. Samo je štrecnuo bez riječi. Od tada momak ne govori nego, sve razumije ali kada želi nešto reći, štucne i oglasi se kao srna ili njeno mladunče. Subhanallah.
Ni nakon sahat učenja Kur’ana, nikakve reakcije! Rekao sam ocu, da je ovo – a Allah swt najbolje zna – osveta nekog džinna, koji je uzeo lik divlje životinje, duboko u planini, a kojeg je otac ranio ili usmrtio “nekog njegovog”!
Objasnio sam mu ponešto o islamskom stavu o ubijanju životinja, o lovu i o svijetu džinna i preporučio mnogo ibadeta, koji ionako nije činio.
Ovo je među prva tri mjesta od “top ten” iskustava s kojima sam se suočio, učeći rukje svih ovih godina.

Ako o ovom događaju čitaju moji prijatelji, koji su rado lovci, neka se preispitaju i posavjetuju sa učenima, koji su upućeni u stvar lova i ubijanja životinja.

Napokon: Činimo dobro i halal a klonimo se lošeg i harama, i čuvajmo sebe i svoje porodice! Ne zaboravimo Allaha azze we dželle jer:

فَاللَّهُ خَيْرٌ حَافِظًا وَهُوَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ

“Ali, Allah je najbolji čuvar i On je najmilostiviji!”

/Yusuf 64/

Fuad Abdullah Seferagić