Posljednja Pejgamberova dova

Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s., prije smrti je obavio Oprosni hadž, nakon kojeg je Uzvišeni Allah objavio: “Danas sam vam vjeru vašu upotpunio, i blagodat Svoju prema vama ispunio i da islam vaša vjera bude – Ja sam htio!” (El-Ma’ide, 3) Slušajući ovaj ajet, Ebu Bekr, r. a., je plakao. Upitali su ga: “Što te rasplakuje, o Ebu Bekre, ta ovo je ajet kao i drugi ajeti objavljeni Poslaniku, s.a.v.s.?” Odgovorio je: “Ovaj ajet se odnosi na Allahovog Poslanika.”

Poslanik, s.a.v.s., se vratio, i prije njegove smrti na devet dana objavljeno je posljednje aje/versa u Kur’anu: “I bojte se Dana u kome ćete se Allahu vratiti, zatim će se svakom čovjeku što je uradio namiriti, i ljudima nepravda neće nanesena biti.” (El-Bekare, 281) 

Tada se na Poslaniku, s.a.v.s., bol počeo primjećivati. Rekao je: “Želim da posjetim šehide Uhuda.” Posjetivši ih, pored kabura šehida je izgovorio: “Es-selamu alejkum (mir vama), o šehidi Uhuda, prije nas ste otišli, i mi ćemo vam se, in ša Allah, pridružiti, a i ja ću vam se, ako Bog da, pridružiti.”

 

Pri povratku je Poslanik, s.a.v.s., plakao. Upitali su ga: “Šta te rasplakuje, o Allahov Poslaniče?”“Poželio sam braću svoju”, odgovorio je. Rekoše: “Zar mi nismo tvoja braća?” On odgovori: “Ne, vi ste moji drugovi, a moja braća su ljudi koji će doći poslije mene, i vjerovat će u mene, iako me neće vidjeti.” O Allahu, omogući nam da budemo od ovih.

 

Tri dana prije Poslanikove, s.a.v.s., smrti, dok je boravio u kući časne Mejmune, njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo, pa je rekao: “Sazovite mi supruge moje”, pa su se one sakupile. Upitao ih je: “Hoćete li mi dozvoliti da dane bolesti provedem u Aišinoj kući?” Odgovorile su: “Dozvoljavamo ti, o Allahov Poslaniče.”

 

Pokušao je da ustane, ali nije mogao. Alija ibn Ebi Talib i Fadl ibn Abbas su podigli Poslanika, s.a.v.s., izveli ga iz Mejmunine sobe i uveli u Aišinu odaju. Ashabi su ga prvi put vidjeli u ovakvom halu/stanju. Uzrujani ashabi su bojažljivo pitali: “Šta se dogodilo Poslaniku, šta se dogodilo Poslaniku?!” Ljudi su se sakupili u džamiji i u velikom broju se radi njeg tiskali. Poslanik, s.a.v.s., je počeo da se preznojava. Plemenita hazreti Aiša je rekla: “Nikoga u životu nisam vidjela da se toliko preznojava!” Dodala je: “Uzela sam Poslanika za njegovu ruku i njome mu obrisala lice, jer je Poslanikova ruka bolja i časnija od moje.”

 

Aiša dodaje da je čula Poslanika da kaže: “Nema boga do Allaha, doista postoji smrtna agonija.” Časna Aiša kaže da se džamor povećao u džamiji iz saosjećanja prema Poslaniku, s.a.v.s., pa je Poslanik upitao: “Šta je to?” Odgovorili su: “Allahov Poslaniče, boje se za tebe.” Rekao je: ”Odnesite me do njih.” Htio je da ustane, ali nije mogao. Polili su ga i umili vodom da bi se okrijepio i došao sebi. Poslanik, s.a.v.s., popeo se na minber i održao posljednju hutbu, upućujući ashabima posljednje riječi: “O ljudi, kao da se bojite za mene!” Rekli su: “Da, o Allahov Poslaniče.” On reče: “O ljudi, vaše trajno druženje sa mnom nije na ovome svijetu, već kod Havda (izvor u Džennetu).

-2-

Tako mi Allaha, kao da ga vidim sa ovoga mjesta. O ljudi, ne plašim se za vas siromaštva, već se plašim da ćete se boriti međusobno za dunjaluk, kao oni prije vas, pa da vas uništi kao što je uništio i njih. O ljudi, preklinjem vas Allahom da namaze obavljate, Allahom vas preklinjem da namaze obavljate!” Više puta je ponavljao i zaklinjao ih da čuvaju i namaze obavljaju, a zatim dodao: “O ljudi, bojte se Allaha pri postupku sa ženama, Allaha se bojte u pogledu žena, oporučujem vam da ženama činite dobro i da dobri prema njima budete. O ljudi, Allah je omogućio robu da izabere između dunjaluka i onoga što je kod Allaha, pa je on odabrao ono što je kod Allaha.”

Ljudi nisu razumjeli značenje ove posljednje rečenice, kojom je Poslanik, s.a.v.s., mislio na sebe. Jedini Ebu Bekr, r.a., je razumio njezino značenje, pa je briznuo u plačjecajući ustao i upadajući u govor Poslanika, s.a.v.s., rekao: “Za tebe ćemo žrtvovati očeve naše, i majke naše, i djecu našu, i supruge naše, i imetke naše.” Dok je Ebu Bekr nastavio da to ponavlja, ljudi su gaposmatrali i čudili se kako je mogao upasti u riječ Poslanika, s.a.v.s., koji ga je branio govoreći: “O ljudi, ne dirajte Ebu Bekra. Sa njim se niko ne može porediti. Ebu Bekra jedino Uzviseni Allah moze dostojno nagraditi.” Na kraju, prije silaska sa minbera i prije smrti, Poslanik, s.a.v.s., je proučio posljednju dovu za muslimane: “Neka vam Allah podari utočište, neka vas Allahzaštiti, neka vas Allah učvrsti i neka vas Allah pomogne.” Posljednju riječ, prije silaska sa svog minbera, Poslanik, s.a.v.s., uputio je ummetu: “O ljudi, prenesite moj selam/pozdrav svima koji me budu slijedili sve do Dana Sudnjega.”

 

Poslanika, s.a.v.s., su ponovo unijeli u njegovu kuću. U kuću je ušla Fatima, Poslanikova kćerka, i zaplakala jer Poslanik, s.a.v.s., nije mogao ustati i poljubiti je među oči, kao što je to uvijek činio. Rekao joj je: “Primakni mi se, o Fatima!” Poslanik joj je šapnuo nešto u uši, a ona je još jače zaplakala. On joj je ponovo rekao: “Primakni mi se, o Fatima!” Ponovo joj je šapnuo nešto u uši, pa se nasmijala. Poslije Poslanikove , a.s., smrti, Fatimu su pitali o tome šta joj je Poslanik, s.a.v.s., rekao, a ona je odgovorila: “Prvi put mi je rekao: ‘Večeras ću umrijeti!’, pa kada je vidio da plačem, rekao je: ‘O Fatima, ti ćeš biti prva od moje porodice koja će mi se pridružiti(umrijeti)’, pa sam se nasmijala.” Allahu ekber!

 

Hazreti Aiša navodi da je Poslanik zatim rekao: “Neka izađu svi prisutni”, dodavši: “Primakni mi se, o Aiša!” Naslonio se na grudi svoje časne supruge, podigao ruke ka nebu i izgovorio: “Svakako, Najuzvišenijeg Prijatelja! Naprotiv, Najuzvišenijeg Prijatelja!” (Bel Er-Refiqal- A’la). Časna Aiša kaže: “Znala sam da mu se pruža mogućnost da izabere između ovog i budućeg svijeta.” Poslanik je odabrao susret sa svojim Gospodarom, umjesto boravka na dunjaluku, dao je prednost vječnosti nad prolaznosti. Imajmo, poštovani prijatelji, uvijek na umu Poslanikove riječi: “Ostavljam vam u amanet nešto zbog čega nećete skrenuti s pravog puta dokle god se toga budete držali: ostavljam vam Allahovu Kjigu (Kur’an) i moj Sunnet.” Dakle, do nas je. Uzvišeni Allah kaže: “A Allah ih nije kaznio jer ti si (Poslaniče) među njima bio. Allah njih kazniti neće sve dok među njima ima i onih koji oprost mole.” (El-Enfal, 33) “Muhammed je umro, al’ i danas živ je, jer Istine Vječne sjeme posio je, Poslanstvo je Božije časno obavio, kur’anske istine vjerno dostavio.” O Allahu, učini nas dostojnim sljedbenicima našeg časnog Poslanika, s.a.v.s., a nagradi one koji ovo pročitaju, drugima distribuiraju, a mene, Božijeg siromašnog roba, ne zaborave u svojim dovama.

Preporod

65 total views, 1 views today

Iznesite svoje mišljenje

comments