PRIČA KOJU MORATE PROČITATI: Allah daje nafaku, a ne babo…

Priča koja će vas zadiviti

Jednom prilikom poznati pobožnjak i učenjak Hatim el-Esamm sjedio je sa svojim prijateljima koji su se spremali za polazak na hadž. Njegovi su prijatelji govorili o odlasku na hadž i spremali se za odlazak, a Hatim je bio siromašan, imao je mnogo djece, a od te djece skoro sve su bile kćerke. Dok su njegovi prijatelji pričali o hadžu, on je osjetio veliku želju da i on ide na hadž. Došavši kući, obratio se supruzi i kćerkama: “Moji prijatelji idu na hadž, i ja bih volio da idem…” Tada su i supruga i kćerke zajedno uglas povikale:…

“Babo, kako ćeš ti na hadž!? Mi nemamo šta da jedemo, a nemaš ni sredstava da ideš na hadž…” Međutim, samo jedna kćerka, djevojčica koja se razlikovala se od svih njegovih kćerkica, ustala je i rekla: “Šta je vama? Što babu sprečavate da ide na hadž?!” Na to su one rekle: “Pa ko će se brinuti o nama?”, a ova je kćerka odgovorila: “Nije babo onaj koji nam donosi nafaku i opskrbu, Allah je Taj koji daje opskrbu, a babo je onaj koji nam je donese kada Allah dadne. Kada Allah ne da, neće ni donijeti.” Tako je ova mala djevojčica uvjerila sve ostale da dozvole svom ocu da ide na hadž. On se obradovao i spakovao je ono malo što je imao i sa karavanom krenuo na hadž.

Prvu noć kad je otišao od kuće, u kući nije bilo ničega. Otac je otišao iz kuće, majka nema ništa da nahrani svoju djecu i onda su počele galamiti na tu sestru. Njene sestre i majka rekle su joj: “Što si se ti digla, ti si bila sebebom da pustimo babu da ide na hadž, a sad nemamo šta da jedemo!” Ta kćerkica cijelu noć nije zaspala, klanjala je, digla je ruke Allahu i rekla: “Gospodaru, nemoj me osramotiti ove noći, poslije ovoga što se desilo, Ti si Onaj koji daje opskrbu!” I tako je neprestano, cijelu noć, dovila i molila Allaha za opskrbu. Ujutru je na vrata neko pokucao, a ova kćerkica upitala je: “Ko je?”, a pridošlica je odgovorio: “Halifa muslimana!” Halifa u to doba?! Kad je otvorila vrata, poznale su ga, stvarno je pred vratima stajao halifa. Ona je počela plakati i rekla je: “Cijelu noć smo proveli tražeći od Gospodara ljudi, da bi Allah poslao Svoga roba da traži od nas.” A halifa je tražio vode. Hatimova kuća nalazila se na osami, daleko u pustinji, i skoro niko nikad ne bi došao do te kuće, a halifa je sa svojom svitom prolazio tuda i nestalo mu je vode.

Subhanallah, to se dogodilo samo Allahovom odredbom! Kad mu je nestalo vode, ugledao je tu kuću, ne znajući da pripada Hatimu el-Esammu! Halifa je čuo za Hatima el-Esamma, a nije znao da je to njegova kuća. Kad je došao, pokucao je na vrata, tražio je vode i ova je kćerkica donijela vodu. Kad se napio čiste, hladne vode, on odveza svoj svežanj i šakom zagrabi zlatnika i ubaci u kuću, i onda reče svojim vezirima: “Ko god mene voli, cijeni i poštuje, neka uradi kao što sam ja uradio.” Za jednu noć ili za jedan moment, Allah je najsiromašnijeg čovjeka učinio najbogatijim u tom mjestu.

Kad je ta njegova kćerkica to vidjela, počela je ponovo plakati. Halifa je upita: “Što sad plačeš? Sad ste postali najbogatiji!”, a djevojčica odgovori: “Jedan Allahov rob pogledao nas je pogledom milosti, pa učinio da smo ovoliko bogati, a šta mislite šta bi sa nama bilo da nas je Gospodar robova pogledao rahmetom!” Ona je rasplakala i halifu.

S druge strane, Hatim opisuje svoje putovanje: “Ljudi su jahali jahalice, a ja sam išao pješke. Kad smo navečer htjeli da se odmaramo, ljudi su se pokrivali, a ja nisam imao ni pokrivača. Ljudi su sebi imali da šta da prostru da spavaju, a ja nisam imao šta da prostrem. Jeli su, a ja nisam jeo…” Krenuo je na hadž bez ičega. Tu noć vođu karavane ujeo je ili škorpion ili zmija otrovnica, ne spominje se u ovom događaju, i od posljedica djelovanja otrova, on je ležao na samrti, na samrtnoj postelji. Što god su imali od lijekova, dali su mu, a i oni koji su se bavili liječenjem, probali su sve, ali ništa nije koristilo.

I kada je vođa već bio na izdisaju, jedan čovjek se sjeti: “Pa među nama je dobar čovjek, alim Hatim el-Esamm, što ga ne bismo pozvali da prouči rukju, da zamoli Allaha da ozdravi naš vođa karavane, neće nas ništa koštati.” Potražili su ga i našli negdje na ledini, bez ičega. Doveli su ga kod vođe karavane i on mu prouči rukju i zamoli Allaha da ga izliječi. U tom trenutku, vođa karavane je ozdravio, podigao se kao da mu ništa nije ni bilo. Šta mislite, subhanallah, čovjek leži na samrti, a ti na kraju budeš sebebom da on ozdravi, šta će ti uraditi? Vođa karavane, koji je bio izuzetno bogat, rekao je Hatimu: “Pola imetka je tvoje, pola je moje.” Za jednu noć, Allah, subhanehu ve te‘ala, učinio je da Hatim el-Esamm postane najbogatiji, a i njegova porodica. Allah ih je zaštitio i učinio ih najbogatijim!

Preuzeto iz predavanja Nihada Džihića, prof.
Za NUM pripremio Admir Ćomić