PROČITAJTE ŠTA JE POZNATI PISAC J.W. GOETHE REKAO O ISLAMU

Borba za pravednost u vezi s islamom u Njemačkoj otpočela je mnogo, mnogo ranije. Prvi koji se istinski zauzimao za islam u ovoj zemlji bio je Johann Wolfgang von Goethe.

Naravno, već i prije njega su: Leibnitz, Lessing i Herder – od zadnjeg je Goethe mnogo crpio – težili ka jednom humanom gledanju, jednoj svrsishodnoj, naučno-objektivnoj obradi teme. Ali direktno i angažirano za islam stupio je kao prvi Goethe na arenu literature, i mač, koji je udario za islam, nije niko poslije njega sa tako mnogo hrabrosti uzeo u ruku. Poznata istražiteljica Goethea, prof. Katharina Mommsen, kojoj zahvaljujemo za mnoštvo novih saznanja na području odnosa Goethea prema islamu, primjećuje vrlo poučno:,,Što se tiče samog Goethea, odredjen je njegov stav prema islamu – i to je odlučujuće – od početka ne samo, ne isključivo iz držanja jednog naprednog prosvjetiteljstva sa njegovim tolerantnim nastojanjima i naporima da iznese nepravde proslosti. Goethe je stovise pristupio Muhammedu i njegovoj religiji na jedan mnogo osobniji odnos.“

Zato i njegove izjave o islamu u njihovoj provokativnoj smionosti prelaze daleko iznad svega dosada postojećeg u Njemačkoj.” Herder za svoje vrijeme cijeni visoko Kur’an sa sljedećim riječima: ,,Kad bi germanski suvladari Evrope imali jednu klasičnu knjigu svog jezika kao Arapi Kur’an, nikad ne bi postao talijanski vladarica njihovog jezika, i ne bi se mnoga njihova koljena  izgubila potpuno u lutanju.” Ali Goethe ne zauzima stav s čudjenjem, nego prihvaća odlučno i ne dozvoljavajući protivljenje. U svojim razgovorima sa Eckermannom rekao je: ,,Vidite da ovoj nauci ne fali ništa i da mi sa svim svojim sistemima nismo dosegli dalje, i da uopće niko ne može dalje doseći!”

Izjave Goethea o islamu ne mogu se cijeniti samo kao stav jednog simpatizera, nego kao opredjeljenje za islam. Po prvi put u 23. godini života će se konfrontirati sa islamom u obliku jednog upravo novog izdanja prijevoda Kur’ana (prvi prijevod Kur’ana na latinskom izašao je u Baselu godine 1422. od Theodora Bibliandera s predgovorom Martina Luthera). Mada Goethe odmah nije imao direktni pristup arapskom originalnom tekstu Kur’ana, bio je, unatoč svim nedostacima i krivotvorenjima kur’anskog iskaza u tadašnjim dokučivim prijevodima zadivljen Božijom riječju, tako da je pisao Herderu: ,,Želio bih moliti kao Musa u Kur’anu! Bože, napravi mi prostora u mojim prsima!” Musa rece: ,,Bože, učini prostranim prsa moja, i olakšaj zadatak moj i odriješi uzao sa jezika mog, da bi ljudi razumjeli govor moj.“ (Kur’an, 20., 25.-28.) Perzijski mistik Hafiz bio je uzor Goetheu. Goethe je s oduševljenjem čitao njegove pjesme i na taj način je bolje upoznao Kur’an i islam. Najviše su ga interesirali Baskirci, koji su sa ruskim trupama za vrijeme Napoleonovih ratnih pohoda prebačeni u Njemačku i u Weimaru obavljali islamsko bogoslužje. Goethe veli: ,,Da li je Kur’an od vječnosti? Za to ne pitam! Da je on knjiga nad knjigama, vjerujem iz muslimanske dužnosti.“ Na tako mnogo mjesta razjašnjava on nedvosmisleno, da su njegovi odnosi prema islamu I Kur’anu više nego stav nekog simpatizera, da je to jasno opredjeljenje. Goethe pokušava uvijek ponovo jasno učiniti svojim čitaocima i slušaocima, da su islam i prirodjeno svojstvo ljudi  bezuvjetno isto: ,,Ludo, da svako u svom slučaju svoje posebno mišljenje hvali! Ako islam predanost Bogu znači, u islamu živimo i umiremo svi!” Islam je urodjena religija Božija, u čijoj sjeni živi čovječanstvo od svih početaka – ne samo tek od Muhammedove objave. Niko se ne može kloniti Božijih zakona i zakonitosti prareligije. Islam je religija, koju su poslanici, takodjer, propovijedali ljudima prije Muhammeda kao, naposlijetku, prije Muhammeda poslanik Isa. Goethe veli: ,,Ibrahim, Gospodaru zvijezda, odabrao se pretkom; (za pretka) Musa je u pustoj daljini preko Jednog bio velik. I Davud kroz mnoge slabosti. Da, prolazio preko zločinstva, znao se ipak osloboditi (grijeha): Jednom sam pravedno postupao. Isa je osjećao čisto i mislio, samo na Jednog Boga u mirnoći. Ko ga je osobno učinio bogom, vrijedja njegovu svetu volju. I tako mora pravda sjati, što je i Muhammedu uspjelo. Samo kroz pojam Jednog, savladao je čitav svijet.” U vremenima decadence i degeneracije, od vremena do vremena izmedju poslanika skrivalo se Sunce Božanstva iza oblaka idolopoklonstva. Fanzaziji sklono čovječanstvo gubilo je Jedinstvo u mnogoboštvu ili Jedinstvo u trojstvu, kao u kršćanstvu. Islam je pobjedjivao kroz jasnoću svoje poruke i Goethe je, bez suvišnih napora logike objelodanio Božiju riječ kako slijedi:

„Bog je samo Jedan, Jedan jedino isti, nije rodio, i Njega nije niko rodio.” I taj Bog je jedino dostojan, da Mu se čovjek preda, da se potpuno na Njega osloni: ,,Zbunjuje me lutanje, ali Ti me znaš razmrsiti, daj mome putu ravan smjer.” Goethe kaze: ,,Vjerovanje u Jednog Jedinog Boga djeluje uvijek uzvišeno, budući da ono upućuje ljude na Jedinstvo njegove vlastite unutrašnjosti.” Godine 1820. piše Goethe u jadu jednom svom prijatelju o oboljenju svoje snahe: ,,Dalje ne mogu ništa reći, nego da se i ovdje nastojim pridržavati u islamu. Ovdje ne može niko drugoga savjetovati, neka odluči svako za sebe, šta da se radi. U islamu živimo svi, pod kojom formom sebi uzimamo hrabrost.“ Katharina Mommsen piše uz to: ,,Ovdje prepoznajemo, da je Goethe doista svjesno živio po jednoj vaznoj tačci islamske vjere, i da je svoje prijatelje izričito upućivao na tu nauku.“ Goethe je uvijek upućivao, za njega, na doista najvazniji aspect islamaske nauke: bezuvjetno predanje u nedokučivu volju Božiju. „Mi smo svi Božiji i svi se Njemu vraćamo.“ Godinu dana prije svoje smrti veli Eckermannu: ,,Drago dijete, šta znamo o ideji Božanstva i šta žele kazati naša ograničena shvaćanja o najuzvišenijem Biću! Ako bih Ga želio nalik jednome Turčinu nazvati sa 100 imena, ipak bih i tada još bio preslab u uporedbi s tako bezgraničnim svojstvima,a nisam ništa rekao.“ U dramskom fragmentu ,,Mohamet” odgovara Muhammed na pitanje: ,,Nema li tvoj Bog druga? S nijecnim protupitanjem: ,,Kad bi imao, bi li mogao biti Bog?“ Nakon mnogo godina intenzivnog studiranja islama, objavljuje Goethe lično svoj Zapadno-istočni Divan sa svojim čudnovatim i hrabrim stavovima koji nisu dovoljni za islam. Želio je pisati u jednom ,,budućem Divanu“ pjesme o ,,divnim upravljanjima i slaganjima, koje nastaju iz neistraženih, neshvatljivih odluka Božijih.“

One trebaju ,,naučavati i potvrdjivati stvarni islam, bezuvjetnu predanost Božijoj volji.“ I u pismu pjevača hvali Goethe Božiju pravednost: ,,On, jedino Pravedni, želi za svakog pravo. Neka bude od Njegovih stotinu imena ovo visoko hvaljeno!“ „On je Gospodar dva istoka i dva zapada, pa koju blagodat svoga Gospodara poričete?“ Goethe pjeva: ,,Božiji je Istok, Božiji je Zapad,Sjeverno i Južno područje počiva u miru njegovih ruku. On vam je postavio zvijezde kao vodica na zemlji i moru; s tim da uživate u tom, uvijek gledajući u visinu. Gospodar svega je sve promislio, tvoja sudbina je došla, slijedi način, put je došao, završi putovanje.“ Goethe hvali šehide prve odlučujuće bitke Poslanika i muslimana protiv neprijatelja islama pa veli: ,,Svoje mrtvace može neprijatelj oplakivati; jer oni leže bez povratka. Našu braću ne trebate žaliti, jer oni putuju iznad one sfere, svih sedam planeta, otvorile su im metalna vrata široko, i već kucaju preobraženi ljubimci, smjelo na rajska vrata. I tako je bilo malo da se javi, kako se sretni musliman junaci. Raj muškaraca junaka vjere je ovdje potpuno naoružan.“ I o četiri odabrane žene piše Goethe: ,,Žene ne trebaju ništa izgubiti, čistoj vjernosti dolikuje da se nadaju; ipak mi znamo samo za četiri, koje su tamo već prispjele. Prvo Sulejka, zemaljsko sunce, prema Jusufu potpuno požudna, samo, raja slast, svijetli je odricanje ukrasa. Potom sveblažena, koja je paganima spas rodila i prevareno u gorkim bolovima vidje sina na krizu izgubljena. Muhammedova žena takodjer! Gradila mu je blagostanje i slave i predade se doživotno Jednom Bogu a jedna mila. Potom slijedi Fatima, mila, kćerka, žena bez mahane. Melekska najčistija duša u tijelu od zlata medenog.“ Leo Kettler je u emisiji Rias Berlin 22. marta 1984. rekao, da  slovo ,,W” upućuje na Goetheovo ime ,,Wolfgang”. Medjutim, poznato je, da je Goethe bio u stanju, napisati na arapskom riječ ,,Allah”. Zato se pretpostavlja, da je Goethe umjesto križa, kojeg većina kršćana povodom smrti crtaju na prsima, napisao Božije ime. 22. marta 1832. završio je Goethe svoje životno putovanje. Ležao je u samrtnom krevetu I u smrtnim satima crtao neprestano slovo ,,W≫ na svom krilu.

Original

Iz straha Ti svi robuju

da u Vatri ne zaglave

spasom od nje očekuju

veliku sreću da pribave,

il’ Džennete da nasele

u dvorcima da stanuju

i u njima se vesele,

selsebilom nasladjuju.

Ja od Vatre ne strahujem

niti o Džennetu snujem

svog Voljenog ja ne želim

ničim da nadomješćujem!

Original ovog članka je objavljen u: Časopisu Al-Fadschr (El-Fedzr) Nr. 10, oktobar 1984. (Muharrem, 1405.), str. 11.-14

akos.ba

94 total views, 3 views today

Iznesite svoje mišljenje

comments