Čileanci mijenjaju korijen maline a Srbija opet prva u proizvodnji

Srbija je lani ponovno preuzela vodstvo u svijetu po prinosima maline, ispred SAD, Poljske i Čilea, zahvaljujući kvalitetnim sadnicama

Čačak – Iako su i dalje među vodećim proizvođačima maline u svijetu, Čileanci su se suočili s višegodišnjim padom ukupnog prinosa. Od rekordne 2011. godine, kada je rod u zemlji ispod Anda dostigao 50.000 tona, uslijedila je nizbrdica na 40.000 pa i manje od toga.

– Naša roba je i dalje veoma cijenjena u inozemstvu, djelomično i zbog strateškog položaja na tržištu maline, jer smo vodeći proizvođač u južnoj hemisferi i time osiguravamo glavne isporuke Sjevernoj Americi u kontrasezoni, kad praktično i nemamo konkurenciju. Ali, vrlo smo zabrinuti zbog malog ukupnog prinosa u Čileu, prošle i ove sezone. Zato država poduzima korake koji će za dvije ili tri godine osigurati nove zasade i veći rod – kaže za “Politiku” Antonio Dominguez, predsjednik Svjetske organizacije proizvođača maline (IRO), osnovane 1998. godine, koja okuplja 12 država čiji prinos iznosi 85 posto svjetske proizvodnje.

Čileanci su i 2015. isporučili istu količinu zamrznute maline kupcima u inozemstvu kao i prethodne godine. Plasman je dostigao 31.085 tona proizvoda iz hladnjače u ukupnoj vrijednosti 121 milijun dolara, po čemu je Čile izvoznik bez premca iz Latinske Amerike. Od toga je 102 milijuna prihod za običnu, a 19 milijuna za organsku malinu. Preostali, manji dio roda, prodan je u vidu prerađevina, sokova, konzerviranih ili dehidrisanih malina i ulja.

I pored velikog novca koji im pritječe u zemlju ovim putem, oči svih Čileanaca upućenih u posao s malinom okrenute su ka Srbiji, koja je lani ponovno preuzela vodstvo u svijetu po ukupnim prinosima (79.000 tona), ispred SAD (66.000), Poljske (55.000 ) i Čilea (39.000).Što će Latinoamerikanci poduzeti kako bi dostigli malinare s brdovitog Balkana?

– Jedan od glavnih razloga za višegodišnji pad prinosa je nedostatak kvalitetnog sadnog materijala. Već dugo pokušavamo uvjeriti male farmere da ne koriste sadnice iz rodnih zasada za zasnivanje novih plantaža i mislim da su to, konačno, razumjeli. U suradnji s Ministarstvom poljoprivrede Čilea napravili smo plan da u različitim područjima zemlje zasnujemo nove matičnjake, koristeći samo dobar genetski materijal. Nadam se da ćemo već tijekom sljedeće berbe imati veći prinos. Pored toga, kapital smo usmjerili u podizanje novih malinjaka u nekim od ključnih regije, kao što je Maule. Prvi program je počeo s ciljem oporavka 300 hektara obradive zemlje do 2017 – kaže Dominguez.

Malinari u svijetu godišnje prometnu oko 1,2 milijardi eura, pošto su planetarni prinosi uglavnom oko 400.000 tona, a Dominguez važi za velikog znalca u ovom poslu pa ga, recimo, uvoznici u SAD, nazivaju gospodin Malina (Mr. Raspberry). Kako kaže, u proizvodnji ovog voća više koriste strojevi, a kontrola zdravstvene ispravnosti je pooštrena.

– Kada imate previše farmera, teško je kontrolirati kvalitetu. U SAD je posebnu brigu izazvala pojava listerije, više nego zbog norovirusa ili hepatitisa. Ali, proizvodnja hrane nikada neće moći biti apsolutno sigurna, uvijek će postojati neki rizik. Mi želimo da ga svedemo na najmanju mjeru. Ubeđujemo farmere da se to čini usvajanjem dobre poljoprivredne prakse, i trudimo se da svi poboljšaju ponašanje u lancu proizvodnje. To podrazumijeva da, pored brige o čistoći tijekom branja, postavimo stroža pravila ne samo na farmi, nego iu hladnjači. Jar, vagon je lako kontrolirati. Također, pojavili su se i problemi s pesticidima, naročito u koncentratu.

Predsjednik Svjetske organizacije za malinu ističe da je cijena koncentrata za sok od ovog voća otišla “u nebo”, ocijenivši da to nije dobro:

– Osam ili devet dolara po kilogramu je mnogo i ubija potražnju. Govorili smo farmerima da visoka cijena nije nužno dobra stvar. Bolje je imati niži, ali dugoročno pouzdan prihod od prodaje maline na svjetskom tržištu.

Kad je o poslu riječ, Čileancima Europa može biti čak dostupnija nego tržište SAD, kome su tradicionalno posvećeni.

– Sve više ćemo se okretati Europi, jer su poslovi u SAD najviše usmjereni ka maloprodaji, a to nije specijalnost moje tvrtke, ni većine čileanskih. Pored toga, novi američki zakon protiv terorizma znatno je povećao odgovornost uvoznika robe u tu veliku zemlju, a to otežava i naš posao – navodi Dominguez.

politika.rs

Iznesite svoje mišljenje

Komentara