Press "Enter" to skip to content

Da li će čovjek doviti Allahu za svog umrlog roditelja, koji nikada nije pao na sedždu?

Pitanje: Da li će čovjek doviti Allahu za svog umrlog roditelja, koji nikada Njemu Uzvišenim nije pao na sedždu? Neki se pravdaju predajom da će Allah uvesti u Džennet svakog onoga ko je bar jednom u životu izgovorio ‘la ilahe illallah’. Nije negirao Allaha, verovao je u Njega, ali nije obavljao namaz i bez namaza je preselio Allahu.

Odgovor:

Bismillahir-rahmanir-rahim!

Ovo pitanje ćemo podijeliti na dva dijela:

PrviDa li će čovjek, doviti Allahu, za svog umrlog roditelja, koji nikada Njemu Uzvišenim nije pao na sedždu?

DrugiNeki se pravdaju predajom da će Allah uvesti u Džennet svakog onoga ko je bar jednom u životu izgovorio ‘la ilahe illallah’.

Što se tiče prvog dijela pitanja, može se doviti na sledeći način:

– Allahu Milostivi oprosti grijehe mojim roditeljima ako su umrli kao muslimani.
– Allahu Milostivi oprosti grijehe svima iz moje familije koji su preselili kao muslimani.

Što se tiče drugog dijela pitanja, da će Allah uvesti u Džennet svakog onoga ko je bar jednom u životu izgovorio ‘la ilahe illallah, a ništa od islama nije radio, to je neispravno i to je stav murdžija.

Ko su murdžije?

Murdžije su svi oni koji kažu da djela nisu sastavni dio imana, kod njih iman je jedna kruta cjelina, ne povećava se niti se smanjuje, tako da sve islamske sekte koje smatraju da djela nisu od imana pripadaju jednoj zajedničkoj sekti koja se zove murdžije. Te sekte su: džehmijekulabijekeramijeešarijematuridijemurdžijetul-fukaha.

Iako su se ove sekte usaglasile po pitanju djela, tj. da djela nisu od imana, razišle su se po pitanju definicije imana.

Definicija imana kod ovih sekti:
– džehmije kažu: iman je samo spoznaja Allaha srcem (el-marifeh);
– maturidije kažu: iman je samo vjerovanje (potvrda) srcem (tasdik);
– ešaire (ešarije) kažu: iman je samo vjerovanje (potvrda) srcem (tasdik);
– kulabije kažu: iman je vjerovanje (potvrda) srcem i očitovanje jezikom;
– murdžijetul-fukaha kažu: iman je vjerovanje srcem i očitovanje jezikom.

Pošto djela kod ovih sekti nisu od imana, znači da svako ko makar i jednom izgovori la ilahe illellah postaje musliman, pa makar i ne radio ništa od islama, poput namaza, posta, zekata isl.

Zašto ove sekte smatraju da djela nisu sastavni dio imana?

Zato što smatraju da je iman jedna kruta cjelina, koja ne raste i ne opada, pa ako bi musliman uradio neki od velikih grijeha, narušio bi iman, a pošto je kod njih iman kruta cjelina (nije fleksibilna), narušio bi se iman u potpunosti, tj. poništio bi se iman, pa bi muslimani postali nevjernici, i da bi to izbjegli izbacili su djela iz imana, zatim da bi potvrdili svoja uvjerenja potražili su dokaze poput hadisa: Ko kaže la ilahe illallah ući će u Džennet.

Gdje god se u svijetu islam slabo praktikuje razlog je raširenost maturidijske i ešarijske akide.

Nasuprot murdžija su haridžije i mu’tezile

Oni kažu: ko kaže ‘la ilahe illallah’, postaje musliman, ali ako uradi veliki grijeh (poput konzumiranja alkohola), postaje nevjernik.

Zašto imaju ovakvo ubjeđenje?

Oni smatraju da su djela sastavni dio imana, ali i kod njih iman je jedna kruta cjelina, ne povećava se niti se smanjuje, pa ako musliman uradi neki od velikih grijeha, narušio je iman, a pošto je kod njih iman kruta cjelina, narušio je iman u potpunosti, tj. poništio se iman u potpunosti, i zbog toga postaje nevjernik, zatim da bi potvrdili svoja uvjerenja potražili su dokaze poput hadisa: Bludnik u trenutku dok čini blud nije vjernik, čovjek u trenutku dok pije alkohol nije vjernik.

Gdje je istina?

Istina je uz ehli sunet vel džemat, oni smatraju sa su djela sastavni dio imana, iman je fleksibilna cjelina, povećava se i smanjuje, pa ako musliman uradi veliki grijeh, narušio je samo dio imana (jer je fleksibilna cjelina koja raste i opada), iman se smanjio i nije u potpunosti poništen, zato onaj ko uradi veliki grijeh kod njih je musliman grešnik, ili mu’min fasik. Svoje mišljenje izgradili su analizirajući sve dokaze, a ne samo jednu skupinu dokaza poput murdžija i haridžija.

Kako razumjeti hadis ‘ko kaže la ilahe illallah ući će u dženet

Značenje hadisa je: ko izgovori riječi la ilahe illallah, znajući njeno značenje, i radeći ono na što upućuju te riječi, ući će u Džennet.

Ako bi neki nemusliman izgovorio riječi la ilahe illallah, ne znajući šta znače, da li bi postao musliman? Sigurno ne bi. Ulema je po ovom pitanju saglasna.

Značenje riječi la ilahe illallah je: nema istinskog božanstva osim Allaha, odnosno, potvrda da samo Allah zaslužuje da se obožava, te negiranje prava obožavanja bilo koga drugog osim Allaha.

Dakle, iz razumijevanja značenja la ilahe illallah proizilazi da se Allah mora obožavati, pa onaj ko ne obožava Allaha puko izgovaranje la ilahe illallah nema nikakve koristi.

Šejh Abdurrahman b. Hasan Ali Šejh veli: „Ko smatra da se pod riječima la ilahe illellah misli samo na puki govor, suprotstavio se uputi s kojom su došli poslanici i vjerovjesnici i slijedi put koji nije put mu’mina.“ (Medžmu’ur-resail vel-mesailin-nedždijje, 4/298-299)

Ovako su prve generacije razumijevale značenje riječi la ilahe illallah, na šta upućuju i riječi Hasana Basrija kada mu je neko rekao da će u Džennet ući onaj ko kaže la ilahe illallah. On je tada kazao: „Onaj ko kaže la ilahe illallah i ispuni obaveze koje proizlaze iz tih riječi, ući će u Džennet.“ (Tertibul-emalil-humejsijje, 1/16; Šerhu akideti ehlis-sunneh, 2/158)

Kada je neko upitao Vehba b. Munebbiha: „Zar la ilahe illellah nije ključ Dženneta?“ On je kazao: „Naravno, ali svaki ključ ima svoje zupce. Ako dođeš sa ključem koji ima te zupce, biće ti otvoreno, dok u suprotnom neće.“ (Bilježi ga Buhari kao muallek-predaju, str. 216; Ebu Nuajm, Hil’jetul-enbija, 4/66; Behavi, Šerhus-sunneh, 1/47)

Pod zupcima se misli na uslove (šartove) ispravnosti la ilahe illellah, a njih je sedam:

– prvi: znanje da ne postoji niko drugi ko zaslužuje da bude obožavan mimo Allaha;

– drugi: uvjerenje srcem u ispravnost tih riječi;

– treći: pokornost i predanost njima, formalno i suštinski, i vanjštinom i nutrinom, a to su ibadeti i ostala dobra djela;

– četvrti: prihvatanje svega onoga što iz tih riječi proizlazi, poput ibadeta;

– peti: iskrenost u njima;

– šesti: potvrda istinitosti tih riječi, ali ne samo riječima, nego i srcem;

– sedmi: ljubav prema tim riječima kao i prema njenim sljedbenicima, te ljubav i mržnja zasnovani na njima.

Dakle, bez ibadeta nema ispravnog razumjevanja riječi la ilahe illallah, niti ispravne primjene tih riječi, a puko izgovaranje tih riječi bez ispravnog razumijevanja i primjene nema nikakvih rezultata niti vrijednosti.

To je ispravan stav i to je stav selefa i ehli suneta vel džemata.

Dakle, prve generacije muslimana su shvatile da puko izgovaranje riječi la ilahe illallah, ukoliko ih ne prate djela, a od kojih su na prvom mjestu namaz, nemaju nikakvu vrijednost, na to upućuju i sljedeći hadisi.

Prenosi se od lbnul-Omera da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu la ilahe illallah (posvjedoče da nema istinskog boga osim Allaha) i da je Muhammed Allahov poslanik, dok ne počnu klanjati namaz i davati zekat. Kada budu to radili, zaštitiće kod mene svoje živote i svoje imetke, osim kada to pravo islama zahtijeva, a njihov (konačni) obračun pripada Allahu.” (Bilježi ga Buhari, br. 25, i Muslim, br. 22)

Prenosi se od Enesa b. Malika da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izjavio: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne očituju da nema istinskog boga osim Allaha. A kada budu to izjavili, obavljali naš namaz, okretali se prema našoj kibli i prinosili žrtvu onako kao što mi koljemo, onda je, s tim njihovim postupkom, njihova krv i imovina za nas neprikosnovena, osim kada to pravda zahtijeva – a konačni njihov obračun pripada Allahu.” (Bilježi ga Buhari, br. 392)

Ovi hadisi, kao i citati prvih generacija muslimana, ukazuju da čovjek nije musliman ako samo izgovori la ilahe illallah, već mora i klanjati, jer Poslanik ne prihvata samo šehadet da bi neko bio musliman, nego mora pored šehadeta i klanjati i ostale ibadete raditi.

Molim Uzvišenog Allaha da bude zadovoljan s nama i s našim porodicama i na ovome i na budućem svijetu.

Napisao: mr. Jakub Alagić (Prenijeto sa Facebook profila autora)
Obrada: Menhedž

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *