DA LI JE U KUR’ANU SPOMENUT DEDŽDŽAL?

Ulema se interesovala o mudrosti (hikmetu) nespominjanja Dedždžala u Kur’anu kad se zna za njegovu veliku smutnju, za upozoravanje svih poslanika na Dedždžala, za naredbu o traženju zaštite od njega u namazu. Ponudili su neke od mogućih odgovora:
1. Spomenut je u kontekstu ajeta u kojima se kaže: „Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio.“ (Prijevod značenja sura Sura El En’am, ajet broj 158). Ovi predznaci su: Dedždžal, izlazak Sunca sa Zapada, životinja (dabbe) spomenuti u tefsirima ovog ajeta. Muslim i Tirmizi bilježe od Ebu Hurejre, radijjallahu anhu, kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Troje kad se pojavi nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik kakvo dobro uradio… izlazak sunca sa Istoka, Dedždžal, životinja iz zemlje. (Muslim, 2/195 , Džamiu Ttirmizi, 8/449).
2. Kur’an spominje silazak Isa alejhi selam, a Isa alejhi selam, će ubiti Dedždžala. Zadovoljilo se spominjanjem Mesiha upute nad spominjanjem Mesiha zablude, a običaj kod arapa je da se spomene jedna od suprotnosti a izostavi druga.
3. Spominje se u riječima Uzvišenog: „Stvaranje nebesa i zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog.“ (Prijevod značenja sura Gafir, ajet broj 57). Ljudskim rodom se misli na Dedždžala samo se općenitošću mislilo na djelimičnost. Ebul Alije kaže: Šta ima veće od stvaranja Dedždžala kojeg veličaju židovi. (Kurtubijev Tefsir, 15/325). Ibn Hadžer, rahmetullahi alejhi, kaže: Ovo, ako je utemeljeno, je najbolji odgovor i dio je onog što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo u obavezu da pojasni, a apsolutno znanje pripada samo Allahu, azze ve dželle, (Fethul Bari, 13/92). 4. Kur’an nije spomenuo Dedždžala omalovažavajući ga i podcjenjujući. Tvrdnjom kako je on božanstvo a ustvari je čovjek čije stanje je potpuno različito stanju Gospodara Savršenog, Veličanstvenog i Uzvišenog od bilo kakve manjkavosti. Zbog toga je njegov slučaj bezvrijedan da bi ga On spomenuo, ali uz sve to poslanici su upozorili na njega, ukazavši na njegovu opasnost i iskušenje kao što smo već spominjali. Ako bi se ovom neko suprotstavio tvrdnjom kako je Kur’an spomenuo Faraona koji je također tvrdio da je božanstvo, može mu se reći: Slučaj Faraona je bio i nestao. Spomenut je kao opomena i pouka ljudima. A Dedždžal će se dogoditi na kraju vremena. Nije spomenut zbog ispita ljudima a i samo prizivanje božanstva za sebe je očita i jasna obmana.
Dedždžal je jasna manjkavost, očita prezrenost, manji i nebitan za mjesto koje poziva. Stoga Allah, azze ve dželle, izostavlja njegovo spominjanje jer zna da Njegovim vjernim robovima neće to promaći i da će ih samo pojačati imanom i predanošću Allahu i Njegovom Poslaniku, baš kao što će mladić kojeg Dedždžal ubije reći: Tako mi Allaha, danas mi je još jasnije ko si ti. (Buhari, 13/101) Ponekad se nešto izostavi zbog očite jasnoće baš kao što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u samrtničkoj bolesti izostavio imenovati Ebu Bekra, radijjallahu anhu, halifom zbog očite veličine i vrijednosti Ebu Bekra kod ashaba i zbog hadisa: Allah i vjernici odbijaju bilo koga osim Ebu Bekra. (Muslim, 15/155) Ibn Hadžer, rahmetullahi alejhi, spominje kako je pitanje o nespominjanju Dedždžala u Kur’anu i dalje aktuelno. Pogotovo zato što je Allah, azze ve dželle, spomenuo Je’džudža i Me’džudža čije je iskušenje slično i srodno Dedždžalovom. (Fethul Bari, 13/91-92). Toliko o tome, možda je prvi odgovor najbliži, a opet Allah azze ve dželle, najbolje zna, tako bi Dedždžal indirektno bio spomenut u kontekstu određenih predznaka Sudnjeg dana a tu indirektnost je pojasnio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.