Da li se umrli kažnjava zbog plača porodice za njim?

U naše doba pojavili su se loši mladići koji kritikuju imame mezheba da su se udaljili od Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa, iako to nije tačno: imami nisu zanemarili nijedan hadis čiji je sened ispravan, a tekst autentičan. Sve što su uradili jeste da su otkrili skrivene mahane u nekim predajama, te su ih odbacili, shodno usvojenom znanstvenom postupku i ukazali sljedbenicima Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na ono što je istinito i što vodi pravom putu. Oni su se ovim postupkom samo ugledali u ashabe i tabi’ine. Pogledaj stav Aiše, r.a., kada je čula hadis:

„Zaista se umrli kažnjava zbog plača porodice za njim.“

Ona ga je zanijekala i zaklela se da ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije kazao, i rekla, objašnjavajući zašto ga odbacuje: Šta vam je, zar ne znate za Božije riječi:

„…Svaki griješnik će samo svoje breme nositi…“6

Ona je ono što se suprotstavlja Kur’anu odbacila smiono i lahko. Uprkos tome ovaj hadis kojeg je odbacila Aiša, r.a., još uvijek se smatra autentičnim u hadiskim zbirkama; tako ga Ibn-Sa’d u svome djelu Tabekatul-kubra opetuje sa više seneda! On kaže: „Obavijestio nas je Sabit od Enesa b. Malika da je Hafsa, nakon što je Omer, r. a., ranjen kopljem, zajaukala, pa joj on reče: ‘Hafsa, zar nisi čula Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže: ‘Zaista onaj za kojim se jadikuje biva kažnjavan.’ Suhejb je lelekao pa mu je Omer kazao: ‘Suhejbe, zar ne znaš da onaj za kojim se leleče biva kažnjavan.’“

Obavijestio nas je Ibn-Avn od Muhammeda da je rekao: „Kada je Omer dopao rana, ušao sam, a Suhejb reče. ‘O jadni brate moj!’ Omer mu uzvrati: Teško tebi Suhejbe! Zar ne znaš da se kažnjava onaj za kojim se plače.“ Obavijestio nas je Ebu-‘Ukajl da je Muhammed b. Sirin rekao: „Kada je Omer ranjen, donešena mu je voda pa mu je izašla na ranu, a Suhejb tada reče: ‘Jadni Omere, jadni brate moj, šta ćemo bez tebe’, pa mu Omer kaza: ‘Pusti to, brate moj.

Zar nisi svjestan da se kažnjava onaj za kojim se plače?’“ Ubejdullah b. ‘Amr nas je obavijestio od Abdul-Melika b. ‘Umejra, ovaj od Ebu-Burde a ovaj od njegova oca, da je rekao: „Kada je Omer ranjen Suhejb se okrenuo glasno plačući, a Omer reče: ‘Je li to za mnom?’, ‘Da.’ ‘Zar ne znaš da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Za kim se plače, bit će kažnjavan’.“ Abdul-Melik kaže da mu je Musa b. Talib prenio riječi Aiše, r.a.,: „Nevjernici su oni čiji će umrli biti kažnjavani zbog plača živih.“ Aišin, r.a., stav potvrđuju riječi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Nevjernik se, doista, kažnjava zbog plača porodice za njim.“ Od Ibn-Ebi-Melike se prenosi da je rekao: „Umrla je kćerka Osmana, r. a., u Mekki pa smo došli do nje, a tu sa bili Ibn Omer i Ibn Abbas, a ja sam sjedio među njima. Tada Abdullah b. Omer reče Amr b. Osmanu: ‘Zar nećeš spriječiti žene da plaču? Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Umrli se, doista kažnjava zbog plača porodice za njim’. Ibn Abbas tada reče: ‘Omer i sam tako nešto govoraše, a kad je on umro spomenuo sam to Aiši, r. a., a ona mi kaza: ‘Nek se Allah smiluje Omeru! Tako mi Allaha, Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao da se umrli kažnjava zbog plača porodice za njim, nego Allah, džellešanuhu, povećava nevjerniku kaznu zbog plača porodice za njim’, i još dodade: Dovoljan vam je Kur’an:

 „…Svaki griješnik će samo svoje breme nositi.’“7

Ihn-Abbas je u vezi ovoga rekao: „Allah je taj koji na smijeh ili plač čovjeka nagnava, tj. plač za onima koji odlaze je prirodna stvar za koju nema ni grijeha ni prijekora.“ Ibn-Ebi-Melika reče: Tako mi Allaha, nakon ovoga Ibn Omer nije ništa rekao. A šta bi i rekao? Greška je sigurno do prenosioca, pa makar se radilo o Ibn Omeru. Molim da je ovaj princip kojeg koristi Majka pravovjernih temelj provjere vjerodostojnih hadisa, tj. na osnovu tekstova Kur’anikerima, u kojem se ne može naći ništa neispravno. Zbog toga su imami fikha utvrdili pravila na veoma širokom idžtihadu, oslanjajući se prvenstveno na Kur’an, pa ako nađu u korpusu predaja one koje se slažu s njim prihvataju ih, a ako ne nađu, prioritetnije je slijediti Kur’an. Pojedinci na sve ovo (tj. da se umrli kažnjava zbog plača porodice za njim), odgovaraju kako smatraju da umrli tada saosjeća sa svojom porodicom, a ne da ga Allah, džellešanuhu, kažnjava.

Ovo je lijepo tumačenje i ako ga prihvatimo hadis se ne sukobljava sa Kur’ani kerimom! Ali i nakon ovog tumačenja ostaju poteškoče. Jedna od njih je da se Aiša, r.a., zaklela da je Božiji poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Uistinu, Allah povećava nevjerniku kaznu zbog plača porodice za njim, a nije spomenuo vjernike.“ Može neko postaviti pitanje: Zašto da nevjernik biva kažnjavan za grijeh koji nije počinio? Zar to nije nepravedno? Odgovor je u Božijim riječima:

„…da bi na Sudnjem danu nosili čitavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni, u zabludu doveli. A grozno je to što će oni nositi!“8

Nevjerniku će biti povećana kazna jer je on druge u zabludu dovodio. Stav da vjernik biva žalostan zbog plača porodice suprotstavlja se ajetu:

„Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah, pa poslije ostanu pri tome, dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan.“9

Ibn-Kesir smatra da se to dešava pri smrti i prenosi od Zejda b. Esleme da je rekao: Oni ga obveseljavaju pri smrti, u kaburu i prilikom proživljenja, dodajući tome da ovo mišljenje objedinjuje sva ostala i da je veoma dobro, odnosno da iskazuje realnost. Kako onda da biva žalostan, kada je ovakva situacija?! Allah, džellešanuhu, ga umiruje zbog onoga što je ostavio i zbog onoga što će doživjeti. Allah, džellešanuhu, je obradovao šehide time što će one koje su ostavili, uskoro naći u dobru!

„…i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati.“10

Mi ne težimo da hadis kojeg je moguće učiniti vjerodostojnim učinimo slabim, nego težimo da se upotrijebi unutar konteksta slabijih ili jačih kur’anskih argumenata. Ahad hadis gubi autentičnost kontradiktornošću i postojanjem skrivene mahane, bez obzira što je lanac prenosilaca ispravan.

6 El-En’am, 164.

7 El-En’am, 164.

8 En-Nahl, 25.

9 Fussilet, 30.

10 Alu-Imran, 170.

putem-islama.com

Iznesite svoje mišljenje

Komentara