Da li su meleki štitili Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem?

Pitanje:

Da li postoji hadis koji govori o tome da je određeni broj džina čuvao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom namjere Ebu Lehebove supruge da mu napakosti?

Odgovor:

Tvrdnja da je neko od džina čuvao i štitio Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, od Ebu Lehebove supruge zahtijeva vjerodostojan argument! Onaj ko to tvrdi treba iznijeti argument. Najvjerovatnije je ovdje u pitanju miješanje pojmova, jer je vjerodostojnim putem zabilježeno da su meleki, Allahovom, dž. š., naredbom, čuvali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od Ebu Lehebove supruge. O ovome će još biti riječi!

Uzvišeni Allah zajamčio je da će čuvati Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što se navodi u sljedećem ajetu: “…A Allah će te od ljudi štititi.” (El-Maida, 67)

U okvire ove zaštite ulazi i čuvanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za koje su bili zaduženi meleki. Jednom prilikom meleki su ga sakrili od očiju Ebu Lehebove supruge i učinili ga nevidljivim za nju, tako da ga nije primijetila. Od Ibn Abbasa, r. a., prenosi se sljedeća predaja: “Kada je objavljeno: ‘Neka propadne Ebu Leheb, i propao je…’ (El-Leheb, 1), Ebu Lehebova supruga došla je do Kabe gdje su sjedili Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr, r. a. Tada Ebu Bekr, r. a., reče Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Kada bi se malo udaljio, Allahov Poslaniče, da ti ne bi nečim naudila!’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: ‘Bit će spriječena u svojoj namjeri!’ Ona se uputi ka Ebu Bekru, r. a., i u njegovoj blizini uputi mu sljedeće riječi: ‘Ebu Bekre, tvoj nas je prijatelj u pjesmi ismijao i narugao nam se?’ Ebu Bekr odgovori: ‘Tako mi Gospodara ove Kuće, on ne citira poeziju!’ ‘Ti si vjerodostojan u onome što tvrdiš!’, odgovori ona. Kada je otišla, Ebu Bekr, r. a., upita: ‘Zar te nije vidjela?’ ‘Melek me je prikrivao sve dok nije otišla’, reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.’ (Bezzar, Musned, 68/1, koji kaže: “Ovaj je hadis prenesen dobrim – hasen lancem prenosilaca. Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 958/8, za njega, također, kaže da je dobar – hasen.)

Ovom prilikom navest ćemo još jedan hadis koji govori o Ebu Lehebovoj supruzi:

Džundub b. Sufjan, r. a., kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, razbolio se tako da dvije ili tri noći nije mogao ustati. Došla je jedna žena govoreći: ‘Muhammede! Nadam se da te tvoj šejtan napustio, pošto ga nisam vidjela u tvojoj blizini već dvije ili tri noći!’ Nakon ovoga Uzvišeni Allah objavio je sljedeće ajete: ‘Tako mi jutra i noći kada se utiša – Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!… ’ (Ed-Duha 1–3).” (Buhari, br. 4667; Muslim, br. 1797) Hafiz b. Hadžer kaže: “Riječi u hadisu: ‘Došla je jedna žena…’, odnose se na Ummu Džemil bint Harb koja je bila Ebu Lehebova supruga. Opširnije o ovome bilo je riječi u poglavlju o noćnom namazu (kijamul-lejl).” (Fethul-Bari, 921/8)

Argument koji potvrđuje da su meleki štitili Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uz Allahovo, dž. š., naređenje, jeste i događaj u kojem je učestvovao Ebu Džehl, a koji od Ebu Hurejre, r. a., prenosi imam Muslim u svom Sahihu. On kaže: “Ebu Džehl je upitao: ‘Da li Muhammed još prlja svoje lice prašinom (tj. čini sedždu kao što je to radio za vrijeme namaza kod Kabe) kada je među vama?’ Dobivši pozitivan odgovor, Ebu Džehl donese zakletvu Latom i Uzzaom (imena kipova koje su mušrici obožavali mimo Allaha, dž. š.,) i reče: ‘Ako ga ja primijetim da to čini, nogom ću mu stati na vrat i lice mu gurnuti u prašinu.’ Zatim je došao do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio u namazu, misleći da će mu moći stati na vrat. Okupljeni su bili iznenađeni kako odustaje od svoje namjere i kako se povlači, braneći se rukama. ‘Šta ti je?’, upitaše ga, a on odgovori: ‘Između mene i njega je provalija ispunjena vatrom i strašno, krilato biće.’ Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Da se još približio, meleki bi ga zgrabili i rastrgali u komade.’”

Nakon ovog događaja, Uzvišeni Allah objavio je sljedeće ajete: “Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti, a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti! Vidje li ti onoga koji sprječava roba kad klanja? Šta misliš, ako je on na pravom putu, ili ako bogobojaznost naređuje, reci mi, ako on poriče i glavu okreće (tj. Ebu Džehl) – zar on ne zna da Allah sve vidi? Ne valja to! Ako se ne okani, ocrnit ćemo mu čelo, lažno i grješno, pa neka on pozove društvo svoje – Mi ćemo pozvati zebanije. Ne valja to! Ti njega ne slušaj, već sedždu čini i približi se Gospodaru svome! (El-‘Alek, 6–19).” (Muslim, br. 2797) Allah, dž. š., najbolje zna!

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 73.

islampo.ba

Iznesite svoje mišljenje

Komentara