Dobre majstore u BiH teško naći, odlaze u Evropu jer ne žele da ih ponižavaju

Do dobrih majstora u BiH sve teže dolaze firme koje ih zapošljavaju, ali i građani kojima trebaju usluge keramičara, parketara, vodoinstalatera, električara i slično.

 

Mnogo njih već je iskoristilo to što su zanatlije tražene u cijeloj Evropi, pa su svoje znanje ponijeli u inostranstvo, gdje zarađuju bolje nego u BiH. Istovremeno, do onih koji su ostali, teško se dolazi, jer imaju puno posla, a u prilici su i da zacijene svoje usluge, piše Srpskainfo.com.

“Planirali smo da kupimo veći stan i zbog lokacije gledamo stariju gradnju. Međutim, kao veliki problem sad nam se pojavilo to što bi takav stan trebalo da renoviramo, a dobre majstore je vrlo teško naći. To je velika investicija i važno nam je da stolarija, parketi, vodoinstalacije i ostalo bude kvalitetno urađeno. A, majstori su uglavnom otišli u Sloveniju, Njemačku i dalje”, priča Sandra D. iz Banjaluke, koja sa suprugom traži da kupi stan.

Plaši se, dodaje, i koliko bi cjelokupno renoviranje stana potrajalo, jer majstori koji rade u Banjaluci, imaju puno poslova.

Direktor Zanatsko-preduzetničke komore RS Jovica Bratić potvrđuje  da je činjenica da majstora gotovo da i nema.

“Kao komora već 15-tak godina upozoravamo da ćemo ostati bez zanatstva i evo sad je došlo to vrijeme. Mladi ljudi neće na zanatska zanimanja, stariji ne rade ili rade ilegalno, pa je teško doći do njih. Morate pitati komšiju ko je njemu radio moleraj, gdje je onaj stari majstor koji je nekad nešto radio u kući i slično. Ovih malo majstora što ima, to su velike građevinske firme uzele i drže ih kod sebe, a do njih je teško doći, jer rade velike poslove. Oni nemaju ni vremena da rade poslije radnog vremena, jer su i preumorni. Ima nešto malo i onih koji su otišli u penziju, pa rade ponešto u kućama, ali to je sve, praktično i nažalost, ilegalan rad, a mi smo u problemu. Oni koji rade legalno onda plaćaju ceh toga”, kaže Bratić.

Visoke cijene majstorskih usluga su, kaže, samo posljedica toga što ih na tržištu nema dovoljno. Tako su ranije keramičari radili za 7 KM po kvadratu, a danas su njihove cijene od 13 do čak 18 KM po kvadratu. Dok su prethodnih godina moleri i zidari radili za dnevnicu, dodaje, danas i oni rade po kvadratu, što čini i njihove usluge dosta skupljima. Vodoinstalaterske popravke su se nekada plaćale oko 30 KM, a danas je to obavezno 50 KM.

“Vidite sada da kao nikad prije imate na sve strane oglase da se traže majstori i građevinski radnici. Jednostavno, nema ih. Da bi se to promijenilo, poslodavci prije svega moraju platiti majstore, a ne da ih prijave na 400 KM, a onda im daju 200 na ruke. To radnik trpi jedno vrijeme, a onda se pokupi i ode, posebno ako je dobar u svom poslu. Neće više da se ponižava. Isto tako, država mora da smanji obaveze, poreze, te da motiviše ljude da prijave svoje poslove”, kaže Bratić, dodajući da gotovo svakodnevno poslodavci iz Slovenije i Hrvatske angažuju naše radnike, a oni odlaze i u Njemačku, te skandinavske zemlje.

Podaci Agencije za rad i zapošljavanje BiH to nedvosmisleno potvrđuju. Po njima je za samo četiri prva mjeseca ove godine za radnike iz BiH u Sloveniji izdato 4.307 radnih dozvola, što je  gotovo jednako kao i u cijeloj 2016. godini, te duplo više nego u 2015. godini.

“Po broju oglasa za poslove u Sloveniji na prvom mjestu su varioci sa 23 odsto, zatim vozači sa 22,8 odsto, zidari 6,5 odsto, bravari čine odsto, te ostali: armirači, elektroinstalateri, bravari, fasaderi i slično. Sva navedena zanimanja se odnose na SSS i KV kvalifikaciju. Svega do tri odsto oglasa se odnosi na visoko obrazovanu populaciju (VSS) i tu su mašinski inžinjeri i građevinski inžinjeri”, navodi direktor Agencije za rad i zapošljavanje Muamer Bandić.

Po podacima Agencije, u šest posljednjih godina u Sloveniji je posao našlo više od 24.000 radnika iz BiH. Na to, ipak, treba dodati i one koji su zaposlenje našli bez posredovanja ove agencije, što u Sloveniji, što u Hrvatskoj. U susjednoj zemlji se, naime, svakim danom traži više radnika iz BiH – građevinaca, majstora, kuhara, sobara, čistača i slično.

Jovica Bratić podsjeća da je jedan od problema i to što mladi ne žele da se školuju za zanate, jer ih ne cijene i misle da ni oni, kao majstori, neće biti cijenjeni u društvu jednako kao kada završe neki privatni fakultet.

“Godinama govorim o tome da treba usmjeravati djecu na vrijeme. Danas su djeca profesora profesori, djeca doktora su obavezno doktori, a djeca majstora, polako idu vani. Škola mora da se uozbilji i da se djeca usmjeravaju po rezultatima, a ne po željama”, ističe Bratić.

fokus.ba

Portal Svjetlo Dunjaluka

Iznesite svoje mišljenje

Komentara