Press "Enter" to skip to content

EMOTIVNA ISPOVIJEST ELME ELFIĆ O “TREĆOJ ŽENI” I NEPRAVDI KOJU JE DOŽIVJELA OD USAME ZUKORLIĆA

Elma Elfić Zukorlić, druga supruga rahmetli muftije Muamera Zukorića, koji je iznenada preselio tačno godinu dana, sve teže se, kako kaže u emotivnoj ispovijesti za Kurir, suočava s tim gubitkom. Otkriva i kako se borila sa intrigama o Zukorlićevom životu, a koje su u javnost isplivale posle njegove smrti, ali i koji je pravi razlog zbog kog je s djecom napustila rodni Novi Pazar i da li su i šta od muftijinog nasljedstva dobili.

Za ovih godinu dana, i njegova smrt i vaš zajednički život pretvorili su se u špansku ili, što bi neki rekli, tursku seriju… Koliko ste uspjeli i da ga žalite, s obzirom na sve intrige koje su isplivale?
Da, danas je godina dana od muftijine smrti. I kao simbolika, godišnjica meni ništa posebno ne znači. Znači mi činjenica da nakon 365 dana bol ne jenjava. Naprotiv, sve je teže. Prvih mjeseci nismo se mogli prepustiti bolu i suočiti s gubitkom i činjenicom da smo se zauvijek rastali.

Zbog čega tačno? Šta se sve dešavalo u vašem životu?

– Odmah su krenule borbe, i to na svim poljima. Kao da su čekali taj trenutak i svi su se potrudili da nam bude još teži, iako su bili svjedoci njegove ljubavi prema meni i djeci. Zapravo, to ih je i boljelo i razvilo osećaj inferiornosti i želju za nekim vidom osvete. Kada sam vidjela da će djeca biti najviše povrijeđena, donela sam odluke i napravila rezove.

Kakve?

– Svojoj djeci sam objasnila da, kada umre velikan ili osoba koja je doprinosila društvu, institucije u kojima je osoba dala doprinos se potrude da sve ružno zatvori u sehare, a sve dobro koje je dala stavi se u prvi plan. Pošto ovdje nije bilo mudrosti, to se nije desilo. Djeca i ja smo napravili dogovor da se njihovog oca, i moga supruga, sjećamo samo iz perspektive doma koji je bio prepun ljubavi. Bez obzira na to kako u medijima danas izgleda muftijin život, mi smo imali život prepun emocija i lijepih sjećanja. Dio toga se mogao nazirati kroz javne događaje na kojima smo se uvijek zajedno pojavljivali dok su naša djeca uvek bila tu negde pored nas.

Kad govorite o muftijinom životu koji je isplivao u javnost, da li tu mislite na informaciju o trećoj supruzi?
Mislim da bi bilo neumjesno da ja govorim imenom i prezimenom o bilo kojoj osobi, posebno jer se pred nekim od njih nalazi budućnost, a u toj budućnosti i materinstvo. Saosjećam s njima jer je im je privatni život izložen javnosti. Naravno, ukoliko nekome ne smeta da svoj život izlaže javnosti, ja na to neću imati nikakve komentare. Sebe ni tada, a ni sada nisam vidjela u tom filmu ili seriji, ma čijeg formata bila. Moj film je bio život s muftijom, vrlo intenzivan i plodotvoran i na privatnom i društveno-političkom planu. Iza svega toga stoje rezultat, kako zajednički, tako i pojedinačni, i to su fakti.

Šta vam je najteže palo?

– Neiskrenost ljudi za koje sam smatrala da imaju elementarne vrijednosti, kao i neuspjeli pokušaj da našu djecu stave u drugi plan. To je nešto što im on nikada ne bio oprostio, pa bila to porodica, saradnici, saborci ili prijatelji. U islamu to nema utemeljenja. No, vreme je najbolji pokazatelj kvaliteta svakog od nas.

Kad govorimo o djeci, kako su se oni izborili s gubitkom oca?

– Djeca se još uvijek bore. Kad se najmanje nadate, zateknete ih negdje u nekom kutku kako plaču krijući se, jer brinu za ostale. Ćerka često kaže: “Srce mi je umorno od tuge.” Onda se svi okupimo i u zagrljaju sklupčani dočekamo jutro. Najteže im padaju napadi na mene i to od ljudi koji su nam bili bliski i s kojima nikada nismo imali ni pogrešnu riječ.

S djecom ste se u međuvremenu preselili u Beograd? Zbog čega ste konkretno odlučili da napustite rodni Pazar?

– Otišli smo jer nam je bezbjednost bila ugrožena. Prijavljivali smo to policiji nekoliko puta, ali uznemiravanja nisu prestala. Više nismo znali ko su nam prijatelji, a ko ne. Moja djeca i ja nismo ni tada bili bez zaštite, a nismo to ni sada. Međutim, nisam željela da ostavim ni malu mogućnost da se nađu u neprijatnoj situaciji. Ljudi su kao suncokreti. Suncokret se okreće prema suncu, a ljudi prema interesu. Mnogi su to u međuvremenu uradili, bez obzira na istinu.

Na Internacionalnom univerzitetu u Pazaru održana je konferencija povodom godišnjice muftijine smrti… Vi niste prisustvovali?

– Nismo bili na konferenciji, nismo bili pozvani. Odgovor zašto smo izbjegnuti bi trebalo tražiti od organizatora. Događaj posvijećen liku i djelu mog supruga bi trebalo da traje najmanje tri dana kako bi se obuhvatila njegova široka biografija kroz rad i djelo njega kao muftije, autora, pokretača promjena i kao političara.

Govorilo se mnogo u medijima i o imovini rahmetli muftije i nasljedstvu. Je l’ imovina podijeljena? I šta je pripalo vašoj deci?

– Ne, imovina nije podijeljena. Djeca još uvijek nisu dobila što im pripada od oca. Ja sam muftiji dr Mevludu Dudiću, kao vrhovnom poglavaru, prepustila da on odabere šerijatske pravnike koji će riješiti taj postupak. Moja djeca i ja ćemo iz poštovanja prema njemu i Islamskoj zajednici prihvatiti dato riješenje bez prigovora.

O skupu na trgu u Novom Pazaru

Muftija se žestoko borio protiv obeležavanja smrti

Da li ćete biti pozvani na skup koji se organizuje na trgu?

– Nismo pozvani, a i da jesmo, ne bismo otišli. Posebno jer se naš najstariji sin, poput svog oca, drži jasnih islamskih propisa i događaje ovog tipa ne obeležava, posebno ne neki vid pompe zbog godišnjice smrti. Muftija se žestoko borio protiv takvih pojava. Nije ni volio koncept obilježavanja kroz kaside. Naravno, svako ima pravo da na sebi svojstven način obilježi njegov gubitak.

J. V.

(Kurir)

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *