Evo šta nas najlakše približava ugodnom dunjalučkom životu?

Glavni i temeljni razlog koji će nas najviše približiti dostizanju ugodnog života je vjerovanje u Allaha i činjenje dobrih dijela. Allah, dželle šanuhu, je rekao: „Ko bude činio dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih u skladu s najboljim što su činili nagraditi.“ (En-Nahl, 97)Uzvišeni Allah nas je obavijestio u ovom ajetu i obećao ugodan život i nagradu na ovom, ali i na budućem svijetu, onome kod koga se nađe zajedno vjerovanje u Allaha i činjenje dobrih dijela. Razlog je očigledan! Oni koji vjeruju u Allaha, slijede ispravnu vjeru, vjeru koja ih vodi i čiji plodovi su ispravno djelovanje i dobra djela. Poslijedica toga je dobrota u srcu i lijepo ponašanje od kojega će imati koristi i na dunjaluku i na ahiretu. Na prihvatanju ili odbacivanju toga temelji se sreća i radost, ali i briga, tuga i uznemirenost. Kada takvog čovjeka obuzmu ružne misli, pa i kada se obraduje, on to lagodno prihvata, zahvalan je Allahu na tome i koristi to za opće dobro. Zbog toga je on radostan i želi tu radost zadržati nadajući se nagradi koja je obećana zahvalnima, a ono što je obećano zahvalnima daleko premašuje sva dobra i sreću čije plodove je vjernik već ubrao.

Ako mu se desi nesreća ili neka nezgoda, briga ili tuga, on će joj se suprostaviti koliko je u njegovoj mogućnosti ili će pak pokušati da je ublaži koliko je to moguće. Istovremeno, saburiti će nadajući se velikoj nagradi i isčezavanju neprilike. On će nedaću zamjeniti srećom i lijepom nadom u Allahovu milost i njegovu nagradu, baš kao što se navodi u vjerodostojnom hadisu.Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: „Divan li je primjer vjernika! U svakom slučaju on je na dobitku. Ako ga zadesi kakva radost, on zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ako ga pak pogodi kakvo zlo ili šteta, on se strpi i to bude dobro po njega. Takvo nešto nalazimo samo kod mu’mina.“Prema tome, možemo zaključiti da se kod čovjeka stalno smjenjuju dva stanja: sreća i nesreća. Sve to je u skladu sa jačinom imana i brojnosti dobrih djela. Onaj ko bude zahvalan Uzvišenom Allahu i ko bude strpljiv postići će sreću i radost, riješiće se briga i tuge, uznemirenosti i duševnih tjeskoba, izbjeće životnu nestreću i proživjeće ugodan život na ovom svijetu. Svako drugi ko zapadne u brige postaje nezahvalan i nepokoran, promjeni ponašanje i reaguje životinjski, strastveno i uzrujano. Njegovo srce izgubi spokojnost, postaje rastrzano na sve strane i u njemu se javlja strah da će izgubiti ono što mu je najdraže.Vjernika ukoliko zadesi bolest, siromaštvo ili neka nedaća koja se svakom može desiti, on će i dalje biti sretan jer vjernik je samim tim zadovoljan onim što ga zadesi od Allaha. On ne žudi za stvarima koje mu nisu određene i ugleda se na one koji su u slabijoj poziciji od njega i koji su u lošijem stanju, a ne na one koji su u tome iznad njega. Zato je on sretniji, čak i od onoga koji je zadovoljio sve ovosvjetske potrebe, ali u tome nije našao zadovoljstvo.

Čovjeka, čija djela nisu u skladu sa njegovim vjerovanjem, kada zadesi siromaštvo ili gubitak ovosvjetskih dobara, on odjednom postaje nesretan. S druge strane, kada se pojavi strah ili uznemirenost kod vjernika, on se tome suprostavi smirenom dušom i sigurnim srcem i nadvlada ih i prevaziđe razmišljanjem, govorom ili djelovanjem, učvršćujući tako svoje srce i privikavajući se na iskušenja.Sasvim drugačije će se ponašati onaj koji nema vjere u Allaha. Ako njega zadesi strah, on se uzruja, uznemiri, postaje rastresen, u njega se uvuče strepnja, pa tako izgubi moć rasuđivanja o suštini stvari. Ova vrsta ljudi, ako ne iznađe neke prirodne razloge da ovo prevaziđe, malaksa, uznemiri se jer joj nedostaje vjera koja u sebi nosi strpljivost.Kod pobožnjaka, ali i kod razvratnika; kod vjernika, ali i kod nevjernika, kod svih njih je prisutna želja da se nađe novi motiv koji bi im dao snage da ublaže strah i olakšaju svoje stanje. Ali, vjernik ima prednost jer posjeduje snagu imana, sabur, oslanja se na Allaha i nada se Njegovoj nagradi. Uzvišeni u tom kontekstu ističe: „…ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, ali vi se od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju.“ (En-Nisa, 104) Njima dolazi pomoć od Allaha koja razbija njihove strahove. Uzvišeni je rekao: „…i budite strpljivi, a Allah je, zaista, uz strpljive.“ (En-Enfal, 46) Također, još jedan od načina da se otkloni briga, tuga i uznemirenost je činjenje dobročinstva stvorenjima lijepim govorom, riječima, dobrim i plemenitim djelima i svim drugim vrstama dobročinstva koja su propisana. Uzvišeni nam poručuje: „Nema dobra u mnogim njihovim potajnim govorima, osim u govoru onog ko traži da se sadaka udjeljuje, ili dobro čini, ili uspostavlja mir među ljudima. Onome ko to čini iz želje za Allahovim zadovoljstvom, Mi ćemo veliku nagradu dati.“ (En-Nisa, 114)U ovom ajetu Allah, dželle šanuhu, kazuje nam da su sve ove stvari dobro po onoga koji ih čini, a dobro vodi drugom dobru i ujedno otklanja zlo. Ustrajnom vjerniku Allah će dati veliku nagradu, a od te nagrade je da mu otkloni brige, neprilike, tugu i slično.

Izvor: Korisna uputstva za sretan život Autor: Imam Abdur-Rahmanb. Nasir es-Sa’di, rhm.

Za Akos.ba pripremila: Fahreta Vreva

Portal Svjetlo Dunjaluka

Iznesite svoje mišljenje

Komentara