Press "Enter" to skip to content

Evo zašto živimo bijedno: Mirsad poklanja smokve, ali niko da dođe po njih

Ne trebaju nam analize niti bilo kakva istraživanja da bismo shvatili zašto živimo bijedno i zašto su mnogi od nas na rubu egzistencije.

Samo jedan čin čovjeka iz Mostara dokazao nam je koliko smo spremni sebi život učiniti boljim. Mirsad nam je svojim humanim potezom  jasno pokazao kakav smo narod.

O čemu se radi? Mirsad Abaza, iz naselja Potoci kod Mostara, je objavio status da poklanja smokve, jednu od najskupljih i najukusnijih voćki. Imao je namjeru obradovati sve one koji ne mogu izdvojiti pet maraka za smokve, da sebi naberu voća koliko žele. No, zamislite, niko se nije pojavio na njegovom imanju.

“Imam staru smokvu pored kuće, vrlo finu. Rodila je ove godine kao nikad ranije.  Meni je previše, a neću prodavati. Nije sve u parama, ima nešto u bereketu. Plodovi propadaju i ne znam šta ću s njima, žao mi. Tako da sam odlučio ostaviti oglas da svi koji vole smokve mogu doći kod mene u baštu i nabrati sebi, kilu dvije, pet, nebitno. Međutim, ostao sam šokiran da baš niko nije došao da nabere sebi”, kaže nam Mirsad Abaza iz mjesta Potoci kod Mostara.

Ne može se načuditi da u ovo vrijeme besparice, nezaposlenosti, skupoće, ljudi sjede i čekaju da im nešto dođe samo.

Nije mi jasno, zaista, zar je moguće da niko neće doći i nabrati. Svako ko želi smokve, ponavljam, može doći do mene. Nenormalno je rodila i jako su dobre. Može se sto kila nabrati. Ne mogu gledati da propadaju i želim pokloniti narodu da pojede. Neko će meni dati hajr dovu. Nije sve u novcu. Kad god imam viška ja to poklonim narodu. Ljudi su na mrežama iznenađeni mojim postupkom, jer valjda u takvoj državi živimo da je rijetkost da neko bilo šta poklanja. Svi ganjanju neki profit i korist, ja nisam takav. Dosta sam poruka dobio i pitaju me zar ima takvih ljudi. “, priča ponosno Mirsad za Source.

Ne zna jesu li ljudi više šokirani njegovim potezom, jer ovdje niko ništa ne poklanja, pa nisu sigurni i zato nisu došli, ili smo ipak, što je vjerovatnije,  toliki lezihljebovići da čekamo sve na tanjiru.

“Jedan mi nudi da obere i proda, ali ja to ne želim. Mogao sam i ja pobrati i iznijeti na ulicu i prodati, ali neću. Zamislite, niko, baš niko nije došao. A propadaju. Tolike smokve i tako ukusne. Šale se neki kako im treba nabrati. Da bar hoće doći, ja ću im nabrati. Starijim ljudima ja ću nabrati. Nudiš džaba, oni neće da dođu. Zamisli te lijenosti. Zato nam i jeste ovako u državi. Neimaština vlada jer se narod neće pomjeriti sa mjesta”, priča Mirsad za Source.

(Alen Avdić)

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *