Ispovijest bivšeg jevreja (Moj put u Islam)

HODOČAŠĆE U ISLAM – ISPOVJEST BIVŠEG JEVREJA SADA MUSLIMANA

Etnički gledano ja sam ruski Jevrej. Moja potraga je počela kad mi je bilo 19 godina. Oporavljao sam se nakon izlaska iz sekte “Scientology” (da, bio sam pod utjecajem te propagandi). Moje vjerovanje u Boga bilo je nejasno. Moj životni cilj bio je da postanem rok-zvijezda. Živio sam u apartmanu u Pasadeni i radio kao sekretar. Smiješno, znam. Jedne noći uputio sam se u kuhinju i nabasao na tamnoputog mladića.

Sjećam se da sam ga pitao: «Mogu li ovu votku staviti u frižider do ujutro?» Rukovali smo se i otišli na spavanje. Od tog trenutka moj život se drastično promijenio. Taj tamnoputi mladić, musliman, bio je prvi musliman kojeg sam ikad sreo. Vrlo čudno, s njim sam razgovarao o njegovoj vjeri. Kakva je to vjera, u kojoj se, kako sam čuo, moli pet puta dnevno? I sveti rat? Ko je bio taj Muhamed? U našim razgovorima učestvovao je i naš cimer, kršćanin Wade. Zajedno smo osnovali «jevrejsko-kršćansko-islamske dijaloške sesije». Tu smo otkrili mnoge različitosti, ali i mnoge sličnosti. Prestao sam se zanimati za seks, droge i zabave, a krenuo sam u potragu za istinom. To je bila potraga koju sam morao dovesti do kraja. Potraga za Bogom. I za uputom kako da Ga slijedim …

U toj potrazi sam sebi sam rekao: «Dobro, počet ću od jednostavnog, prvo da raščistim s tim koliko bogova ima?» Shvatio sam da ima samo jedan, jer da ima više bogova, oni bi zajedno bili slabiji od jednog Boga; shvatio sam da bi došlo do svađe i neprijateljstva među njima ako bi se jedan pobunio protiv ostalih. Moj izbor je bio jedan Bog.

Kad sam bio načisto da je moguće postojanje Boga, analizirao sam oba stanovišta, ateističko i teističko. Ono što me je navelo na to da se odlučim za ovo drugo, bio je citat da «svaki dizajn ima svog dizajnera (svaka kreacija ima kreatora)». Imajući to na umu jednog jutra sam se probudi s uvjerenjem da Bog postoji. Ne mogu objasniti zašto, jednostavno sam to nekako osjetio. To novootkriveno uzbuđenje bilo je pomiješano s osjećajem odgovornosti da slijedim Tvorca.

Moja sljedeća granica bio je svijet religija. Tad sam se zapitao: «Gdje da počnem?» Ima ih bukvalno na hiljade. Morao sam iznaći način kako da suzim izbor na nekoliko njih. Kako da izvršim taj zadatak?
«Pronađi monoteističke religije», rekoh sebi. Pa, to ima smisla jer ja vjerujem u jednog Boga. Dobro onda. Tako su iz igre ispali hinduizam i budizam, jer su obje te religije politeističke. Najveće monoteističke religije koje su dolazile u obzir bile su judaizam, kršćanstvo i islam.

Kako sam i sam Jevrej, počeo sam od judaizma. Jedan Bog, nekoliko poslanika, 10 zapovijedi, Tora, jevrejska duša… hm, šta: «jevrejska duša»? Dok sam istraživao ta mi je ideja privukla pažnju. Priča ide ovako: ako je neko rođen kao Jevrej, onda ima jevrejsku dušu i mora slijediti judaizam. Samo sekundu… to je diskriminacija, zar ne? To nije univerzalno. Po tome Bog stvara jevrejske duše, kršćanske duše, muslimanske duše, hindu duše? A ja sam mislio da su sve duše stvorene jednake.

Zato što je neko rođen u nekoj vjeri, to znači da Božijom odlukom mora ostati u njoj… čak i ako je smatra pogrešnom? Hmmm… ne slažem se s tim. I još nešto me je kopkalo… u judaizmu nema striktnog koncepta pakla. Zašto bi se onda neko trudio da bude dobar? Zašto ne bi griješio? Ako se ne bojim kazne zašto bih bio moralan?

Krenuo sam dalje i otkrio kršćanstvo. Ok, jedan Bog, otac, sin i sveti duh… još jednom: jedan Bog, otac sin i sveti duh. Uhhh, molim objašnjenje! Kako da sve te stvari budu jedan Bog? 1+1+1=3, zar ne? Kako onda da kažem da vjerujem u jednog Boga? Objašnjenje za objašnjenjem, jednačina za jednačinom, poređenje za poređenjem, analogija za analogijom, ovaj koncept nisam mogao razumjeti. Ok, da još malo zastanemo ovdje: znači, Isus Krist je morao biti ubijen kako bi se svi ljudi spasili od pakla i kako bi se očistili od grijeha koji nam je u naslijeđe ostavio Adam. Dobro, vi kažete da smo svi rođeni kao griješnici? A grijeh je kad neko učini nešto loše, zar ne?

Onda vi hoćete reći da je 1-godišnja beba kriva za grijeh, ili da čini nešto loše? Ok, to je čudno, zbog greške jednog čovjeka cijelo čovječanstvo mora patiti? Šta je pouka te priče? Kazni sve ako jedan nešto skrivi? Zašto bi Bog postavio takvo pravilo? To se jednostavno ne slaže s mojom logikom. Isus je umro jer je «volio čovječanstvo»? Čekaj malo, u Bibliji piše da je Isus rekao: «Oče, zašto si me napustio?» Prema tome, očigledno je da Isus nije razumio zašto je brutalno ubijen. A vi kažete da se on «dobrovoljno» žrtvovao. U svakom slučaju, ja ovu vjeru ne mogu prihvatiti.

Ok, koja je slijedeća? Islam? Islam znači pokoravanje. U osnovi je slijedeće: jedan Bog, molitva 5 puta dnevno, godišnje davanje milostinje od 2,5 %, post u ramazanu (s ciljem približavanja Bogu i boljeg cijenjenja života… između ostalog) i konačno putovanje u Meku na hadž, ukoliko je čovjek u mogućnosti. Ok, ništa što bi bilo teško shvatiti. Ovdje nema ničeg što bi bilo u sukobu s mojom logikom. Kur’an je knjiga sa interesantnim čudima i bezvremenskom mudrošću. Mnoge naučne činjenice koje su objavljene nedavno, u ovoj knjizi su objavljene prije 1400 g. Islam je ispunio moje osnovne preduslove koje bi trebala ispuniti religija koju tražim. Ali ja želim postaviti neka dublja pitanja o tome. Je li ova religija univerzalna? Da, svako je može razumjeti… ne treba ni analogija, ni jednačina. Slaže li se ona s naukom? Da, mnogi ajeti iz Kur’ana slažu se s modernom naukom i tehnologijom.

Dok sam provjeravao bezbrojne logičke činjenice koje sam čitao i istraživao, jedna stvar je najviše privukla moju pažnju. «Islam», ime ove religije. Primijetio sam da je zapisano na mnogim mjestima u Kur’anu. Međutim, prisjećajući se mojih pređašnjih istraživanja, nisam se mogao sjetiti da sam ijednom vidio riječ judaizam u Starom Zavjetu, ili kršćanstvo u Novom Zavjetu. To je VAŽNO. Zašto nisam mogao naći ta imena religija u te dvije knjige? Zato što u tim knjigama nema imena! Razmišljajući o tome primijetio sam da se judaizam može rastaviti na juda-izam, odnosno kršćanstvo na kršćan-stvo.

Pa, ko je Juda? Ili radije Judah. On je bio vođa plemena Hebreja kad je Bog poslao objavu čovječanstvu. Tako je ova religija nazvana po… čovjeku. Pogledajmo sad ko je bio Krist. To je bio čovjek koji je dostavio Božiju objavu Jevrejima. Znači i ova religija je nazvana po… čovjeku. Sad možemo izvesti zaključak da su imena ovih religija izvedena od vlastitih imena ljudi na koja je dodano -izam i -stvo. Ali, bez obzira na to imena tih religija nisu spomenuta u njihovim spisima. Mislio sam da je to veoma čudno. Ako bih krenuo od vrata do vrata prodajući neki proizvod i rekao: «Želite li kupiti___?» zar ne bi bilo logično pitanje: «A kako se ___ zove?» Ne bih mogao zaraditi na proizvodu koji nema ime.

Imenovanje je osnova po kojoj ljudi raspoznaju predmete i fizičke i ne-fizičke. Ako uzmemo da je svrha religije da se primjenjuje i širi među svim ljudima na svijetu, ne bi li ona onda trebala imati i svoje ime? Čak štaviše, zar to ime ne bi trebao obznaniti Svemogući Bog? DA, tačno moje viđenje. Imena kršćanstvo i judaizam nisu zapisana u Svetom pismu, njih su dali ljudi, a ne Bog. Mišljenje da je Bog propisao religiju za čovječanstvo koje bi je trebalo slijediti, a koja nema ime, za mene je neprihvatljivo.

Tu kršćanstvo i judaizam gube svoj kredibilitet kao čiste, logične i potpune religije, bar iz moje perspektive. Islam je JEDINA od ovih religija koja uključuje IME religije u svojim spisima. Za mene je to od ogromne važnosti. Tad sam shvatio da treba da slijedim islam. I tad sam postao musliman. Znao sam istinu. Našao sam put koji vodi iz mraka. I krenuo sam za svjetlom…

Michael David Shapiro

Izvor:Islambosna.ba

Iznesite svoje mišljenje

Komentara