Istigfar sva vrata otvara

Ibn Tejmije kaže: “Ponekad se nađem u jako teškim situacijama i ne mogu riješiti neko pitanje. Tada molim Allaha za oprost, činim istigfar po hiljadu puta, nekad manje, nekad više i Allah me na rješenje uputi i izlaz nađe.”
“…i govorio: ‘Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta.” (Nuh, 10)

U nevoljama se često korist za nas krije, jer svako određenje dobro je čak i grijeh pod određenim uvjetima.
U Musnedu se navode sljedeće riječi: “Svako Allahovo određenje je dobro za roba.”

Ibn Tejmiju su pitali da li se ovo odnosi i na griješenje, pa je on kazao: “Da, kada poslije njega usljedi iskreno kajanje, žal za učinjenim zlom, istigfar i poniznost Allahu.”

“A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.” (En‐Nisa, 64)

Ebu Temmam pjevao je o sretnim i nesretnim danima i kazao: “Bilo je sretnih godina punih veselja, No, sad mi se čini da su trajale tek nekoliko dana. Bilo je i teških dana punih gorčine, Ali bili su dugi kao godine. Pa, opet, nestaše ljudi i godine, Kao da sanak jedan bijaše.”

“Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide — a Allah ne voli nevjernike.” (Alu Imarn, 140)

Uvijek se divim velikanima povijesti koji su teške stvari primali s takvom lahkoćom kao da su to kapi kiše i dašak vjetra. Na njihovom čelu svakako je naš vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. On se skrio u pećinu bježeći pred okrutnim neprijateljima i tješio svoga druga riječima: “Ne tuguj, Allah je s nama” (Et‐Tevba, 40). Dobro znamo kako je on bio proganjan i zlostavljan.
On je prije Bitke na Bedru udarao o štit i kazao: “Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!”
(El‐Kamar, 5)

“Ti pravi heroj si kad se skupini suprostavljaš I poderanog odijela u bijeg ih natjeraš.”

Na Uhudu, kada je bio ranjen, naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je svojim ashabima: “Stanite u saff iza mene, da zahvalim mom Gospodaru.”
To je vjerovjesnička odlučnost zbog kojeg se brda pomiču i stijenje puca.

Jedan od velikana Arapa, Kajs ibn Asim el‐Mukari, družio se s jednom skupinom dobrih ljudi i kazivao im neku priču kada mu je prišao jedan čovjek i kazao: “Upravo ti je neko ubio sina!” No, on nije htio prekinuti predavanje, već je kazao: “Ogasulite ga i umotajte u kefine te razglasite dženazu.”

“Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima‐namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.” (El‐Bekara, 177).

Ovog čovjeka možemo opisati upravo ovim riječima: “…a naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom.”

Potresan je prizor nakon jedne bitke kada ranjeni Ikrima ibn Ebu Džehl na samrtnim mukama neće da uzme gutljaj vode, već ga daje drugome koji isto čini, da bi na kraju njih nekoliko umrlo ne popivši vode.
“Kad su poginuli, krv im je slavu dotakla Takvim herojima sudba je davno smrt odredila.”

Izvor: “Ne tuguj”

Autor: Dr. Aid Al-Qarni

Priredio: Namik.E.Galijašević

Obrada: islam-iman.com