Press "Enter" to skip to content

Jedan od najbogatijih Rusa poručio Zapadu: Ne razumijete Putina. To je opasno

STEPHANIE BAKER razgovarala je s Mihailom Fridmanom za Bloomberg. Razgovarali su gotovo dva sata, a mi u nastavku prenosimo njegov tekst:

Odjeven u plavi džemper od kašmira, majicu kratkih rukava i traperice, dolazi nekoliko minuta ranije, izgledajući pomalo iscrpljeno. U dva tjedna otkako je Rusija napala Ukrajinu, svijet kakav je on poznavao – kakav smo mi poznavali – više ne postoji. Fridman nije mislio da će Putin pokrenuti potpunu invaziju. Uoči rata rekao je kolegama u LetterOneu, svojoj privatnoj investicijskoj tvrtki u Londonu, kako ne može zamisliti da se Rusi bore protiv Ukrajinaca.

Ova misao odražava njegovu osobnu priču; 57-godišnji Fridman rođen je i odrastao u Sovjetskom Savezu u gradu Lavovu, na zapadu Ukrajine. Bio je oligarh iz prvog vala, zaradio je bogatstvo u bankarstvu i energetici prije Putinovog dolaska na vlast. Njegovi roditelji su državljani Ukrajine koji su donedavno dio godine živjeli u stanu u Lavovu, gradu poznatom po antiruskom raspoloženju i istaknutom ukrajinskom nacionalizmu. “Poznajem svaki kutak tog grada. Znao sam da će se Ukrajina oduprijeti”, govori Fridman.

Dan invazije
Na dan kada je invazija počela, Fridman je bio u Moskvi na rutinskom poslovnom putu. Brzo se vratio u London, gdje je sljedeće dane proveo primajući mahnito pozive iz Ukrajine. On i njegovi partneri posjeduju jednu od najvećih banaka u zemlji i imaju udio u najvećem ukrajinskom telekomunikacijskom operateru KїivStaru. Njegova poruka svojim direktorima glasila je: “Koristite onoliko kompanijskog novca koliko je potrebno kako biste osigurali sigurnost zaposlenika i njihovih obitelji.”

Dana 25. veljače, dan nakon što su ruske trupe prešle u Ukrajinu, poslao je pismo svom osoblju u LetterOneu, koje je kasnije pušteno u javnost, ocjenjujući sukob kao tragediju i rekavši da rat nikada ne može biti odgovor. Bila je to rijetka Fridmanova politička izjava, gotovo izravna kritika Putina. Ipak, kaže da bi ta izjava njegov povratak u Rusiju mogla učiniti opasnim. Sljedeći ponedjeljak, njegova dobrotvorna organizacija Genesis Philanthropy Group objavila je da će donirati 10 milijuna dolara židovskim organizacijama koje podržavaju izbjeglice u Ukrajini.

Ništa od toga mu nije pomoglo da izbjegne sudbinu nekih kolega ruskih tajkuna. Kao ni njegove godine umrežavanja u SAD-u i Europi. Dana 28. veljače njegov odvjetnik javio mu je kako je Europska unija sankcionirala njega i njegovog dugogodišnjeg poslovnog partnera Petra Avena, koji je bio na čelu Alfa-Banka, najveće ruske privatne banke i ključnog dijela Fridmanovog Alfa Group Consortiuma. Odvjetnik je počeo iznositi što to znači: zabrana putovanja, zamrznuti računi… Fridman je jedva mogao registrirati njegove riječi: “Bio sam u šoku. Gotovo da nisam razumio što je govorio”.

“EU ne razumije kako funkcionira vlast u Rusiji”
Ono što mu je sada jasno, kaže Friedman, jest da EU ne razumije kako vlast zapravo funkcionira u Rusiji. Ako je poanta sankcija motivirati ljude poput njega da izvrše pritisak na Vladimira Putina, to je potpuno nerealno.

“Nikad nisam bio ni u jednoj državnoj tvrtki ili na državnom položaju. Ako ljudi koji su nadležni u EU vjeruju da bih zbog sankcija mogao prići Putinu i reći mu da zaustavi rat i da to će uspjeti, onda se bojim da smo svi u velikoj nevolji. To znači da oni koji donose ovu odluku ne razumiju ništa o tome kako Putin funkcionira. A to je opasno za budućnost”, kaže Fridman.

Fridman je prije rata, prema Bloombergu, imao imovinu vrijednu oko 14 milijardi dolara. Sada na papiru ima oko 10 milijardi dolara i nalazi se u čudnoj poziciji da je oligarh bez gotovog novca. Kada je Ujedinjeno Kraljevstvo slijedilo EU i sankcioniralo Fridmana 15. ožujka, njegova posljednja aktivna bankovna kartica bila je zamrznuta. Kaže mi da sada mora podnijeti zahtjev za dozvolu za trošenje novca, a britanska vlada će utvrditi je li zahtjev razuman. Čini se da će mu omogućiti isplatu od otprilike 2500 funti mjesečno. Ogorčen je, ali dobro pazi da svoje jade ne uspoređuje s nevoljama Ukrajinaca koji pate zbog rata: “Moji problemi su zapravo ništa u usporedbi s njihovim problemima.”

Sankcije protiv Fridmana samo su dio neviđenih mjera koje Rusiju čine najteže pogođenom zemljom na svijetu. Njezino je gospodarstvo devastirano mjerama poput zamrzavanja većeg dijela rezervi ruske središnje banke od 640 milijardi dolara, izbacivanja nekih od najvećih banaka iz sustava financijskih poruka poznatog kao SWIFT te zabrane ili ograničavanja uvoza ruske nafte. Očekuje se da će se gospodarstvo Rusije smanjiti za 35 posto u drugom tromjesečju.
“Zašto ja?”
Međutim, potezi koji su privukli najveću pozornost su zamrzavanje imovine ruskih oligarha, naizgled beskonačnog popisa milijardera s jahtama, avionima i vilama u najekskluzivnijim odredištima zapadnog svijeta kao što su London, jug Francuske i talijansko jezero Como. Fridman kaže da ne posjeduje nekretninu osim svoje kuće u Londonu, kuće u Moskvi i stana za roditelje u Latviji, te da nema ni jahtu ni avion koje bi se moglo zaplijeniti. Dok ruske trupe uništavaju gradove i ubijaju nevine civile u Ukrajini, prizori zaplijenjenih jahti čine da se javnost osjeća dobro.

Fridmanovo pitanje “Zašto ja?” možda nije bez temelja. “Osobne sankcije protiv oligarha nisu precizan instrument. Poznajem puno mnogo gorih oligarha u Rusiji od Fridmana i Avena. Sankcije nisu pošten instrument. To je oružje za masovno uništenje”, kaže Sergej Parhomenko, savjetnik instituta Kennan u Centru Woodrowa Wilsona u Washingtonu.
“To je neizravan pristup, a jedna od strategija je da oligarsi bliski Putinu počnu pritiskati ruskog vođu kad se jednom i sami nađu pod pritiskom”, kaže Adam Smith, partner u odvjetničkoj tvrtki Gibson, Dunn & Crutcher i bivši visoki dužnosnik američkog ministarstva financija, koji je američku administraciju savjetovao o sankcijama od 2010. do 2015. godine.

“SAD je oligarhe sankcionirao i prije, počevši od 2014., a zatim nekoliko njih 2018. godine, i uspjeh te strategije bio je sporadičan, kako u pogledu toga jesu li oligarsi prestali podržavati Putina i jesu li bili oštećeni”, objašnjava Smith.

Dosadašnje sankcije izgledaju raspršeno, uz poneke pogotke i promašaje, ali i tek ogrebotine. SAD nije sankcionirao Fridmana, Avena ili njihovog partnera Germana Hana. Europska unija je sankcionirala Fridmana i Avena kao pojedince, ali su SAD i EU nametnuli samo blaga ograničenja Alfa-Banku, temelju njihovog bogatstva.

Nedosljednosti
Pojavljuju se i druge nedosljednosti. SAD, Velika Britanija i EU sankcionirali su Ališera Usmanova; blokiran mu je pristup jahti i privatnom zrakoplovu, ali se SAD odmah predomislio i dao dozvole nekim njegovim kompanijama da nastave poslovanje. Brojne mete visokog profila izbjegle su ograničenja. Gazprombank pod ruskom državnom kontrolom uglavnom je ostao netaknut zbog svoje središnje uloge u europskoj trgovini plinom.

Fridmanov argument kako nije u poziciji utjecati na Kremlj odražava kako se uloga ruskih milijardera promijenila od devedesetih godina. Tada je Fridman bio jedan od prvih sedam oligarha. Kao grupa, oni su podržali kampanju za reizbor predsjednika Borisa Jeljcina i imali su utjecaj na Kremlj. Kada je Putin došao na vlast 2000. godine, nametnuo je svoj model. Novi dogovor je bio da mogu nastaviti sa svojim poslovima ako ostanu izvan politike. Putin je uništio oligarhe koji su prekršili taj dogovor, a ponajviše Mihaila Hodorkovskog, koji je proveo 10 godina u zatvoru nakon što je pokušao ući u politiku. U svoje 22 godine na vlasti Putin je pomogao u stvaranju novog naraštaja oligarha, koji su se obogatili na državnim ugovorima i vođenju tvrtki pod kontrolom države.

Za Fridmana, sankcije predstavljaju kraj desetljećima duge kampanje za prihvaćanjem izvan Rusije. Već 20 godina on i Aven redovito putuju u Washington kako bi se sastali s članovima Kongresa i trusta mozgova u pokušaju njegovanja onoga što Fridman naziva “konstruktivnim odnosom” između Amerikanaca i Rusa u biznisu. On i Aven su često bili traženi zbog svog uvida u politički krajolik Rusije, koji se stalno mijenja. Godine 2004. uspostavili su program stipendija Alfa koji je financirao više od 200 američkih, britanskih i njemačkih državljana da rade i putuju u Rusiju u nastojanju da “unaprijede znanje o Rusiji na Zapadu”. Fridman kaže da je, kada se počelo govoriti o sankcijama, očekivao da će ga ti odnosi zaštititi: “Iskreno smo vjerovali da smo toliko dobri prijatelji zapadnog svijeta da ne možemo biti kažnjeni. Program stipendija Alfa ima vjerojatno stotine bivših studenata, od kojih su mnogi prilično uspješni ljudi.”
Najistaknutiji milijarderi
Fridman i Aven bili su među najistaknutijim milijarderima koji su povukli novac iz Rusije. Godine 2013. Alfa Group je od prodaje naftne tvrtke TNK-BP državnom Rosneftu zaradio 14 milijardi dolara. Taj je dogovor postignut manje od godinu dana prije nego što je Putin anektirao ukrajinski poluotok Krim, što je izazvalo početni val sankcija Rusiji. Činilo se kao da su Fridman i Aven izašli baš na vrijeme, iako su zadržali rusku imovinu poput Alfa-Banka i udjela u X5, najvećem lancu supermarketa u zemlji.

Prihode su uložili u udjele u nizu europskih kompanija, uključujući španjolski supermarket Dia, maloprodaju zdrave hrane Holland&Barrett i energetsku tvrtku Wintershall DEA AG. Fridman i njegovi partneri konsolidirali su svoja ulaganja u mobilne telefone u nizu poslova kako bi stvorili Veon Limited, kojim je predsjedao Gennady Gazin, ukrajinski Amerikanac koji se prošle godine pridružio nacionalnom investicijskom vijeću ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Budući da ni Fridman ni njegovi drugi partneri pojedinačno nemaju većinsku kontrolu nad tim poduzećima, očekuje se da će izbjeći sankcije.

Baker je Fridmana pitala zašto jednostavno nije otišao iz Rusije i prodao Alfa Group. Uostalom, već je zaradio bogatstvo. “Nije lako prodati toliko veliku tvrtku. Osim toga, tu tvrtku stvarao sam od prve cigle, tako da emotivno nije tako lako. Ove tvrtke su poput moje djece”, govori Friedman.

Europska unija je sastanke Fridmana i Avena u SAD-u označila kao opravdanje za sankcije, navodeći njihov put u Washington 2018. godine kao “neslužbenu misiju prenošenja poruke ruske vlade o američkim sankcijama i protusankcijama Ruske Federacije”. Fridman osporava ovu karakterizaciju, rekavši da ih je pozvao trust mozgova pod nazivom Atlantsko vijeće, kao što je to učinio i nekoliko puta ranije, da razgovaraju o tome što se događa u Rusiji. “Nikad nas ruska vlada nije poslala ni u kakvom svojstvu”, kaže Friedman.

Bruxelles je također naveo da su Fridman i Aven bili povezani s Putinovom najstarijom kćeri, Marijom, za koju je Europska unija rekla da je vodila dobrotvorni projekt Alfa-Banka pod nazivom Alfa-Endo, program zdravstvene skrbi za rusku djecu. Optužba je proizašla iz izvješća Reutersa iz 2015. u kojem se navodi da je na projektu radila kao doktorandica. “Nikad nije radila s nama ni u kojem svojstvu. Nikad je u životu nisam vidio. Ne znam tko je ona”, tvrdi Friedman.

Pokušao ostati izvan politike
Fridman kaže da je pokušao ostati izvan politike, što je teško za milijardera koji vodi jednog od najvećih ruskih poreznih obveznika. U praksi je morao postići ravnotežu. Bio je prijatelj s Borisom Nemcovim, vođom oporbe koji je ubijen u Moskvi 2015. Sljedeće godine sudjelovao je u ruskom dokumentarcu o Nemcovu zajedno s drugim oporbenim čelnicima – neobičan potez za ruskog oligarha – te je izrazio žaljenje što je provodio manje vremena s Nemcovim u godinama prije njegove smrti zbog zabrinutosti da bi to bilo pogubno za njegov posao. I drugi potezi bili su u skladu sa željom da se Kremlj ne naljuti. Godine 2012. zatražio je od Vladimira Ašurkova, tada najvišeg direktora Alfa Groupa, da odstupi jer je surađivao s oporbenim čelnikom Aleksejem Navalnim.

“Fridman je rekao da moraju svakodnevno imati posla s vlastima i da se ne žele baviti politikom. To mogu shvatiti. Ako vodite veliki posao u Rusiji, čak i ako se ne slažete s onim što vlada čini, još uvijek morate biti u dobrim odnosima s vladajućima kako biste izbjegli prepad ili neku drugu vrstu kazne”, kaže Ašurkov, koji je danas izvršni direktor Navalnijeve Zaklade za borbu protiv korupcije.
Fridman i Aven nisu se 2021. godine našli na Navalnijevom poznatom popisu od 35 oligarha za koje je rekao da bi trebali biti sankcionirani zbog kršenja ljudskih prava i korupcije.
Drugi još uvijek smatraju da Fridman ima velike koristi od Putinovog sustava i govore kako je zaslužio sankcije. Ilja Zaslavskij, koji je radio u TNK-BP-u do 2010. godine, a sada je u Centru za međunarodna privatna poduzeća u Washingtonu, pozvao je na sankcioniranje Fridmana i Avena i uvrstio ih na popis osam milijardera pod nazivom “Kremljigarsi”, prozivajući ih zbog njihove povezanosti s Putinom. Njegovo izvješće ukazuje na to da Alfa Group radi s osobama usko povezanima s Kremljom, uključujući Aleksandra Vinokurova, zeta ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, koji je od 2014. do 2017. vodio A1, Alfinu investicijsku podružnicu. I Europska unija i Velika Britanija sankcionirale su Vinokurova. Fridman i njegovi partneri sudjelovali su u više tužbi protiv novinara u nastojanju da uklone optužbe da su bliski Kremlju.

Europska unija je u svom popisu sankcija imala manje za reći o Fridmanu nego o Avenu. Avena je nazvala jednim od 50-ak bogatih ruskih biznismena koji se redovito sastaju s Putinom u Kremlju, citirajući Muellerovo izvješće o ruskom uplitanju u američke izbore 2016. godine. Aven je Muellerovim istražiteljima rekao da su “sve sugestije ili kritike koje je Putin iznio tijekom ovih sastanaka bile implicitne direktive”. Europska unija je rekla da Aven nije neovisan o zahtjevima ruskog predsjednika.

“Udaljenost između Putina i bilo koga drugog je kao udaljenost između Zemlje i svemira”
Fridman kaže da nikada nije sreo Putina nasamo, ali ga je susretao zajedno s drugim poslovnim čelnicima. On odbacuje značaj Avenovih susreta s Putinom: “Udaljenost između Putina i bilo koga drugog je kao udaljenost između Zemlje i svemira. Aven se nije izjašnjavao o ovome. Reći bilo što Putinu protiv rata bilo bi samoubojstvo.”

Iako SAD nije sankcionirao Fridmana, mjere Europske unije i Velike Britanije dovele su do zamrzavanja njegovih računa. Dan nakon što je Bruxelles najavio sankcije, otkrio je da mu bankovna kartica ne radi. Sada pokušava smisliti kako platiti male stvari kao što je čišćenje kuće. “Možda bih trebao sam očistiti kuću. To je u redu. Živio sam u malom studentskom domu s četiri muškarca dok sam bio student, ali 35 godina kasnije to nisam očekivao”, objašnjava Fridman za Bloomberg.

Fridman i Aven povukli su se sa svih upravljačkih pozicija u svojim tvrtkama, uključujući Alfa-Bank i LetterOne, koji su im rekli da više ne dolaze u ured. Njihovi partneri, Han, Aleksej Kuzmičev i Andrej Kosogov, također su dali ostavku u LetterOneu, a istodobno je kompanijska uprava najavila da će donirati 150 milijuna dolara za pomoć Ukrajini.

Fridman kaže kako ima dva mjeseca da ospori sankcije Europske unije. Surađuje s Rogerom Ghersonom, odvjetnikom u Londonu koji je poznat po tome što radi s ruskim klijentima oko viza, ali ne i oko sankcija. Fridman ima izraelsku putovnicu, ali na pitanje bi li se mogao preseliti u Izrael, odbija tu ideju. Ondje nema kuću, a nema ni pristup novcu da je kupi. “Ja sam ovdje zatvorenik”, kaže Fridman.

Nelogičnost sankcija
Fridman se tijekom razgovora više puta vraća na ono što vidi kao nelogičnost sankcija. Dok je Europska unija općim sankcijama udarila na njega osobno, SAD i EU ograničili su samo sposobnost Alfa-Banka da se zadužuje na više od 14 dana. Sugerira li on zapravo da bi saveznici trebali uvesti oštrije sankcije Alfa-Banku? “Mislim da to ne bi bilo učinkovito i ne bih bio sretan, ali barem bih razumio zašto su to učinili. Ne razumijem logiku kažnjavanja. Opća percepcija običnih zapadnjaka je da bi ‘pohlepni oligarsi’ mogli prići Putinu i reći mu da prestane. Zašto oni to misle?” pita se Fridman.

Neposredno prije susreta s Bloombergovom novinarkom nazvao ga je ukrajinski prijatelj koji je pomagao rodbini da pobjegne iz Harkiva, drugog najvećeg ukrajinskog grada, koji su ruske snage neselektivno bombardirale. Fridman kaže da je ponudio dvosobni stan svojih roditelja u Lavovu, gradu koji dosad nije bio izravno napadan. Kaže da je stan sada privremeni dom za 15 izbjeglica. U međuvremenu, židovske organizacije u Ukrajini neprestano pitaju gdje je njegova donacija od 10 milijuna dolara.

Nekoliko dana nakon sastanka, Ujedinjeno Kraljevstvo također je sankcioniralo Fridmana. Ovaj put on je nazvao Stephanie Baker, bez očitog razloga, osim da kaže da se stvari pogoršavaju. Zvuči izgubljeno: “Ne znam kako živjeti. Ne znam. Uopće ne znam.”
Index.hr

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.