Jedina bitka u kojoj je Allah dž. š. poslao meleke da se bore s muslimanima protiv nevjernika

Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni, zato se Allaha bojte, da biste bili zahvalni. ( li – Imran, 123.)

U mjesecu ramazanu, čije darove i blagodati vjernici i vjernice s radošću prihvataju i u svojim srcima doživljavaju, nalazi se odabrana noć Lejletul- Bedr.  Bitka na Bedru desila se 17. Ramazana, 2. godine po Hidžri. Ovo je bio prvi veći sukob između muslimana i mušrika. Povod je bio to što je Poslanik, a. s., krenuo da presretne kurejševićku karavanu koja se iz Šama vraćala u Mekku. Karavanu, koja je nosila skupocjeni teret, predvodio je kurejševićki vođa Ebu Sufjan.

Kada je saznao za opasnost od svojih izviđača poslao je poruku u Mekku i zatražio pomoć. Kurejšije su poslale preko hiljadu dobro opremljenih ratnika. Imali su stotine konja, sedam stotina deva i šest stotina oklopnika obučenih u pancire. Sam karavan požurio je zaobići Bedr, da u potpunosti izbjegne napad, ali se mekkanska vojska koja je poslana kao pojačanje susrela s muslimanima. Mušričkom vojskom je komandovao Ebu Džehl.

Poslanik, a. s., je mislio da neće doći do većeg sukoba, izašao je u susret karavani s 313 ili 314 muslimana. Bitka je počela ustaljenim ratnim običajem – dvobojem između trojice muslimana i trojice mušrika, u kojem su mušrici pretrpjeli potpuni poraz. 

Na početku bitke Poslanik, a.s., je bacio šaku kamenića prema Mekkelijama izgovarajući: “Neka su ponižena njihova lica.” U kasnijoj kur’anskoj objavi kaže se da to nije bio on, nego je Allah Taj Koji je bacio ( 8,17 ). U Kur’anu a. š. napominje se da je Allah dž. š. poslao meleke da pomognu mu’minima, koji su bili predvođeni Džibrilom, ali nakon što su oni iskazali svoju iskrenost u vjeri i spremnost da žrtvuju svoje živote. U ovoj bici meleki su mogli sami pobijediti, ali se traži čovjekova spremnost, hrabrost i odlučnost. Bitka se okončala strahovitim porazom mušrika i uspješnom pobjedom Allahovog Poslanika, a. s., i muslimana.

Ibn Abbas, r.a., rekao je: “Meleki se nisu borili nikad osim na dan Bedra, u drugim situacijama samo bi prisustvovali radi broja i podrške, ali se ne bi borili.”

Suhejl ibn Amr veli: “Vidio sam na dan Bedra bijele ljude na šarenim konjima između neba i Zemlje, hrabre i obilježene, kako ubijaju i zarobljavaju.”

Ubijeno je 70 idolopoklonika, zloglasni Ebu Džehl i drugi kurejševićki prvaci. Zarobljeno je 70 mušrika. Poslanik, a. s., je naredio da se ubijeni mušrici pokopaju u jamu zvanu Kulejb. Zabilježen je vrlo human odnos ashaba prema zarobljenicima, koji su oslobođeni na jedan od tri načina: otkupninom, neki su kao uvjet za slobodu morali po deset medinskih muslimana naučiti čitati i pisati, dok su najsiromašniji zarobljenici bezuvjetno oslobođeni.

Allah dž. š. je ovu bitku nazvao El-Furkan – rastavljanje istine od neistine. Iako je povod bitke bio presretanje karavane, muslimanima nije bio cilj razbojništvo ili otimačina, već djelimično nadoknađivanje onoga što su ostavili u Mekki, misli se na njihove imetke i imanja.

Iz ove važne bitke možemo izvući nekoliko pouka: Da oni koji pobijede svoj nefs (strasti) i koji čvrsto u Allaha, dž. š., vjeruju, uz Allahovu, dž. š., pomoć mogu pobijediti daleko mnogobrojne skupine, što potvrđuje i kur’anski ajet: “Koliko su puta malobrojne skupine, Allahovom voljom pobijedile mnogobrojne skupine.” (El – Bekare, 249.)

Jedna od pouka je pomaganje, savjetovanje i dogovaranje Poslanika, a. s., kao vrhovnog zapovjednika, sa svojim saborcima. Uoči same bitke muslimani su svojim srcima bili okrenuti Allahu, dž. š., molili su za pobjedu i nadali se šehadetu – pogibiji na Allahovom putu. Briga vojnika za život Poslanika, a. s., iskazuje želju da misija i bitka uspiju, jer Poslanikov, a. s., život je značio život misije, a njegova smrt njen kraj.

Na Bedru Allah, dž. š., je Svoje iskrene robove pomogao slanjem meleka i snažnog vjetra, jer Allah, dž. š., ne ostavlja one svoje robove koji se istinski bore na Njegovom putu. “Allah doista štiti one koji vjeruju…” ( El – Hadždž, 38.)  I u pouke Bedra spada i veoma lijep i human odnos muslimana prema zarobljenicima i svakako podjela ratnog plijena. 
Da nas Allah, dž.š., pomogne na putu islama, da istinski slijedimo sunnet našeg Poslanika, a. s., da iskažemo spremnost u borbi sa svojim nefsom, slabostima, porocima i lošim navikama. Oni koji savladaju svoju oholost, škrtost, sebičnost, umišljenost, oni koji žive moralno i izvršavaju islamske dužnosti oni su pobjednici. Ta pobjeda se zove: iman, pravda, sloboda, istina, plemenitost, milosrđe, solidarnost, humanost… Stoga, budimo istinski pobjednici na svom vlastitom “Bedru.”

 

Portal Svjetlo Dunjaluka

Iznesite svoje mišljenje

Komentara