Kako je Kur’an otkrio veo budućnosti?

Postoje neke druge stvari s kojih je Kur’an skinuo veo
gajba. Počet ćemo s primjerom rata između Perzijanaca i
Bizantinaca. Naime, za vrijeme Objave buknuo je rat između
Perzijanaca i Bizantinaca, u kojem su Perzijanci pobijedili.
Nevjernici su se radovali tom ishodu zbog toga što su Perzijanci
također nevjernici, dok su Bizantinci sljedbenici Knjige,
kršćani. U isto vrijeme, taj je događaj rastužio muslimane.
Rat koji je buknuo između dvije tada velike države nije
imao nikakvu vezu s islamom niti s njegovim jasnim putem,
ali je Uzvišeni potvrdio pravilo i zakon u univerzumu – da će
onaj u čijem srcu irna irnana pobjediti nevjernika. Perzijanci
su obožavali vatru, dok su Bizantinci bili kršćani-sljedbenici
Knjige. Uzvišeni je tada Svome Poslaniku objavio riječi:

Elif-Lam-Mim. Bizantinci su pobijeđeni u susjednoj
zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga,
sigurno pobijediti, za nekoliko godina – prije, i
poslije, Allahova je odluka – i tada će se vjernici
radovati Allahovoj pomoći, – On pomaže kome
hoće, On je silan i samilostan.
(Er-Rum, 1 -5)

Ovaj je ajet obznanio da će Bizantinci za nekoliko godina
pobijediti. Nevjernici su tada kazali da su to Muharnrnedove
riječi i da Bizantinci neće pobijediti. Vjernici su kazali da su
to Allahove riječi objavljene Muharnrnedu, s.a.v.s., i da će
Bizantinci biti pobjednici.

Rasplamsala se je rasprava i stigla dotle da su se nevjernici
opkladili da Bizantinci neće pobijediti, a muslimani da će oni
ipak biti pobjednici. Jedan od onih koji su se opkladili bio je
Ebu Bekr es-Sidik, r.a., čiji su zalog bile četiri deve na pobjedu
Bizantinaca koja će se desiti za sedam godina.
Prošlo je sedam godina, bitka se nije desila, a Bizantinci
nisu pobijedili. Nevjernici su se obradovali i počeli izazivati
sumnju kod muslimana prema Kur’anu i njihovoj vjeri. To
je Ebu Bekr spomenuo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., koji
mu je rekao: “Koliko je kod vas ‘nekoliko godina’?” Ebu
Bekr je rekao: “Manje od deset.” Poslanik, s.a.v.s., rekao
mu je: “Idi i produži rok”, pa ga je on produžio za još dvije
godine. Za manje od dvije godine Vizantinci su pobijedili
Perzijance. Muslimani su se radovali, a Allahov Poslanik,
s.a.v.s., zabranio je Ebu Bekru i drugim ashabima da uzmu
novčani zalog op klade rekavši im da je islam ne podržava i ne
dozvoljava.
Moramo se zapitati: “Ko je mogao odrediti rezultat bitke
koja će se desiti za devet godina? Ko je mogao odrediti ko će
u njoj biti pobjednik, a ko pobjeđen? To je objavio Kur’an,
čije je učenje ibadet, i koji se neće izmjeniti do Sudnjeg
dana. Ko bi mogao garantirati da će se neki događaji uopće
dogoditi za devet punih godina? Ko bi mogao garantirati da
će neprijateljstvo potrajati tokom svih tih godina?
Zar nije postojala mogućnost da se prvaci Bizantinaca i
Perzijanaca dogovore i sklope primirje, a da se bitka upoće ne
dogodi? Zar nije postojala mogućnost da se dogodi bitka, ali
da u njoj pobijede Perzijanci jer su i Bizantija i Perzija velike
države? Pripreme za rat trajale su devet godina. Zar nije bilo
moguće da Perzijanci tokom tih devet godina usavrše svoje
oružje, što bi im osiguralo pobjedu nad Bizantincima?

Zašto Kur’an uopće govori o ovoj bitki pošto je on knjiga
Upute i Pravog puta, a ova bitka nije vezana za njega? Zato
što Allahovo znanje obuhvata sve događaje u univerzumu, a
riječi Kur’ana Allahove su riječi, Koji je Stvoritelj cjelokupnog
univerzuma. Ni jedna stvar u univerzumu ne može se desiti
bez Njegovog znanja i volje. Kada On hoće nešto, On samo
kaže: ‘Budi’, i to biva.
Kur’an je objavio neke stvari koje su znane samo Allahu,
na koje ukazuje, ali ih potpuno ne razotkriva. Kur’an nam je
objelodanio svoju odredbu u vezi s bitkom koja će se desiti
za devet godina, mada niko nije mogao prognozirati ishod
ni na početku ni u samom toku bitke. Svaka strana ulazi
u bitku s uvjerenjem u vlastitu pobjedu. Da nije tako, ne
bi se ni upuštala u rat. Potom događaji teku i ishod bitke
bude u skladu s Allahovom odredbom. Time je časni Kur’an
raskinuo veo gajba budućeg vremena u vezi s bitkom koja
će se dogoditi za devet godina, da bi ljudi znali da Uzvišeni
Allah zna tajne nebesa i Zemlje i da čini ono što hoće.

Harf “Sin” u Kur’anu

Kur’an nastavlja sa skidanjem vela gajba budućeg
vremena. Svaki kur’anski ajet koji počinje riječima: Sin. Se­
··· ukazuje na to da će se događaji desiti u budućnosti. Kada
kažeš Se efalu ( Uradit ću), to znači da to još nisi uradio jer, u
protivnom, ne bi upotrijebio harf Sin, koji ukazuje na događaj
koji će se desiti u budućnosti, a koji se nije desio u prošlosti
niti se već događa u sadašnjem vremenu.
Uzvišeni je Allah u Svojoj Jasnoj knjizi, govoreći o
pitanju promjene kible, rekao:

Neki ljudi kratke pameti reci ce: “Šta ih je
odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se
okretali?
(El-Bekara, 1 42)
Uzvišeni je u navedenom ajetu kazao:
Neki ljudi kratke pameti reći će …
što znači da to nisu bili rekli u trenutku objave ajeta,
ali je Allah znao da će oni kazati te riječi. Uzvišeni je Allah
otkrivanjem onoga što će nevjernici reći u budućnosti
iznio jednu vjersku tvrdnju pred neprijatelje vjere koji su
u mogućnosti da je ruše ukoliko se suzdrže od izgovaranja
tih riječi o kojima nas je Allah obavijestio. Nevjernici su
bili u stanju da o promjeni kible ne kažu ništa, a da potom
vjernicima kažu:
O tome niko nije rekao ništa, Kur’an je rekao
da ćemo to reći, a mi to nismo kazali.
Ali oni su to ipak kazali i time potvrdili jednu od tvrdnji
vjere koju su u isto vrijeme željeli uništiti, zato što je Kur’an
skinuo zastore gajba.
U razradi teme dolazimo do časnog ajeta objavljenog
u Meki, dok su muslimani bili nemoćna manjina koja nije
imala ni snage ni moći.
Uzvišeni je rekao:
Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg
dati.
(El-Kamer, 45)
Kada je ovaj ajet objavljen, Omer b. Hattab rekao je:
“Koja skupina, pa mi smo potlačena manjina!!”

Prošle su godine, muslimani su odselili u Medinu, i
dogodila se Bitka na Bedru, prva bitka u kojoj su nevjernici
poraženi, a muslimani bili pobjednici, i pored činjenice da
su nevjernici bili velika skupina, a muslimani malobrojna.
Broj nevjernika u ovoj bitki iznosio je gotovo hiljadu, dok je
broj vjernika iznosio samo tri stotine. I pored toga, nevjernici
su poraženi. Tada je Omer b. Hattab, r.a., zaplakao i rekao:
“Istinu si rekao, Gospodaru: ‘Skup će sigurno poražen biti, a
oni će se u bijeg dati.”‘
U isto vrijeme, K ur’ an nije skinuo zastor gajba s događaja
koji dolaze od Allaha i u kojima čovjek nema izbora, i u tome
je potvrda Njegove moći. Nasuprot tome, Kur’an je skinuo
zastore gajba u stvarima u kojima čovjek ima slobodu izbora,
tako da može to uraditi ili ne uraditi shodno vlastitoj volji.
Uzvišeni Allah želio je da čovjek o pitanju vjerovanja
ima slobodan izbor, tako da može da vjeruje ili ne vjeruje.
Čovjek je u stanju iskazati svjedočenje da nema drugog
boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik ili
pak izgovoriti riječi nevjerovanja, neka nas Uzvišeni od toga
sačuva, shodno vlastitom izboru.
Uzvišeni je rekao:
Pa ko hoće- neka vjeruje, a ko hoće – neka ne
vjeruje!
(El-Kehf, 29)
Kur’an je govorio o imanu koji je rezultat slobodnog
izbora da bi raskinuo zastore gajba. Uzvišeni je također
rekao:
Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! Neće
mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je
stekao, ući će on sigurno u vatru rasplamsalu, a žena njegova koja spletkari; o vratu njenu bit
će uže od ličine isukane!
(El-Leheb, 1 -5)
Ova sura govori o Ebu Lehebu, amidži Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., da bi obznanila da će umrijeti kao
nevjernik i da će ući u vatru. Ajet se tiče pitanja koje je
rezultat slobodnog izbora, a to je pitanje vjerovanja.
Šta se moglo desiti kada je objavljena ova sura i kada
ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio vjernicima? Da
je kojim slučajem Ebu Leheb sabrao arapska plemena
i kazao: “Muhammed je u Kur’anu, za koji tvrdi da mu
se objavljuje s neba, rekao da ću umrijeti kao nevjernik
i da ću ući u vatru, a ja evo pred vama obznanjujem svoje
prihvatanje islama. Svjedočim da nema drugog boga osim
Allaha i da je M uh am med Njegov poslanik, da biste znali da
se Muhammedu ništa ne objavljuje i da su to njegove, a ne
Allahove riječi.” Da je to Ebu Leheb kojim slučajem rekao
lažno i licemjerno, srušio bi vjeru iz njenog temelja. Ali i
pored toga što je Uzvišeni Allah u ruke jednog od najvećih
neprijatelja islama stavio stvar koja može srušiti cijelu vjeru,
Ebu Lehebu nije palo na pamet da to učini.
Tako je Kur’an raskinuo zastore gajba budućeg vremena,
čak i u stvarima koje su rezulat slobodnog izbora. Bilo je
moguće da i Ebu Leheb prihvati islam kao što su to učinili
mnogi nevjernici. Uzvišeni je iz nevjerovanja u vjerovanje
uputio Omera b. Hattaba, r.a., Ebu Sufjana, Halida b. V eli da,
· Amra b. Asa, !krimu b. Ebu Džehla. Svi su oni prije toga bili
prvaci nevjerovanja, ali ih je Uzvišeni uputio u vjerovanje,
upotpunio njihov islam, tako da su postali ljudi koji su
pomogli vjeru i radili na njenom širenju po čitavom svijetu.

Priprema i obrada: Svjetlo Dunjaluka

Knjiga: Nevidljivi svijet

Autor: Muhammed Mutevelli Eš-Ša’ravi

Iznesite svoje mišljenje

Komentara