Kako su muslimani ubili Drakulu

Kada cujemo ime “Drakula” prvo na šta pomislimo je roman Irca Brama Stokera. Ali pored lika opisanog u tom romanu postojao je i historijski Vlad III Tepeš – ili Drakula, kako su ga Rumuni zvali. Ali malo kome je poznat njegov brat Radu koji se na strani Osmanlija borio protiv njega

Piše: Shibli Zaman
Prijevod: Sejfuddin Dizdarevic
Radu cel Frumos, je roden 1435. u pokrajini Vlaška, u današnjoj Rumuniji. Turci su ga zvali Yakisikli Radu Bey za ostatak svijeta on je bio “Lijepi Radu”. Saveznik i prijatelj sultana Mehmeda II je bio još od djetinjstva i igrao je važnu ulogu u osmanskoj upravi. Bio je jedan od odlucujucih osmanskih vojskovoda u borbi protiv šiitskih Safavida na Istoku i protiv Srba, Rumuna i Madara na Zapadu. Islamski svijet mu duguje mnogo, nažalost nije sve ostalo sacuvano u historijskim spisima. Zbog svoga prelaska na islam i zbog njegove uloge u propadanju njihovog carstva, Radu je za Vizantijce slovio za despota. Ali ovaj general je igrao vecu ulogu. On je gonio uzora legende o vampiru, svoga brata Vlada III, kojeg danas poznajemo kao Drakulu. Karakter profesora Abrahama van Helsinga je plod mašte autora Brama Stokera, ali sultan Mehmed II i Radu cel Frumos su bili jedini historijski lovci na Drakulu.

Rodena braca

Prijateljstvo Mehmeda Fatiha i Radua, kao i njegov prelazak na islam je rezultat politickog savezništva njihovih oceva. Vlad II iz plemstva Draculesti je bio saveznik sultana Murata II, oca Mehmeda Fatiha. Rumunski vladar je imao cetiri sina: Mircea II, Vlad IV Calagural (“Monah”), Vlad III i Radu III cel
Frumos. Kao cin svoje odanosti sultanu, Vlad II mu je ponudio službu svojih dvojice sinova: Drakule i Radua. Kod janicara su studirali Kur’an, arapski, turski, perzijski, islamsko pravo i – prije svega – osmansku vojnu strategiju i taktiku. Mladi Vlad III je zloupotrebljavao osmansko gostoprimstvo i pocinio je niz delikta što ga je odvelo u pritvor. Zbog reakcije na svoje ponašanje razvio je duboku mržnju. Mrzio je svoga oca zbog savezništva sa Osmanlijama.
Istovremeno je bio ljubomoran na svoga brata Radua zbog poštovanja kojeg su mu Osmanlije odavale. Ljubomoran je bio i na ostalu svoju bracu – navodno jer ih je otac volio više od njega. Prema svome bratu Mircei je osjecao strahopoštovanje.  Od njega je naucio taktiku teroriziranja nabijanjem ljudi na kolac. Radu je ostao odan islamu i sultanu  i svoj život je proveo na granicama Osmanskog carstva. Njegova porodicna pozadina i sposobnost vodenja rata su nailazili na poštovanje kod janicara i spahija. Odigrao je važnu ulogu u historiji  Bliskog istoka tog vremena. Sprijecio je turkmenski plemenski savez “Ak Kojunlu” da pregaze Osmansku carevinu. Ovaj dogadaj bi promijenio lice Bliskog istoka i Evrope.

Konstantinopolj

“Treci dan nakon pada našeg grada, sultan je svoju pobjedu proslavio velikim trijumfom. Izdao je sljedecu deklaraciju: gradani bilo koje starosne dobi, koji su se uspjeli sakriti neka napuste svoja skloništa i neka izadu na svjetlo dana. Oni su slobodni (…) Pored toga naredio je povrat svih kuca i imovine onima koji su napustili grad prije opsade. Ako se vrate, prema njima ce se ophoditi shodno njihovom stepenu i vjeru. Imat ce ista prava kao da se ništa nije desilo.”(Georgije Sfrances, vizantijski hronicar i ocevidac).

Za stanovnike Konstantinopolja je ovo bio trenutak radosti i olakšanja, jer su se bojali protjerivanja iz grada. Kada je Mehmed Fatih kao pobjednik ušao u grad, pogled na njegovog prijatelja iz djecijih dana, Radua, koji se kao mudžahid borio da muslimani zauzmu Istanbul, ga je podsjetio da na sjeveru cekaju ljuti neprijatelji. Najužasniji od njih je bio Vlad III Drakula

Drakulin uspon

Medusobne prevare kod vladara Vlaške su bile uobicajene. U jednom trenutku slabosti, Vlad II je dozvolio svojim najstarijim sinovima Mircei i Vladu IV pobunu prilikom koje su svi zarobljenici nabijeni na kolac. Mladom Drakuli se dopalo ono šta je vidio. Pridružio se Mircei pri još jednoj anti-osmanskoj pobuni. Ona
je bila usmjerena i protiv rivalizirajuceg klana Daneštija, koju je podržavao madarski plemic Sibinjanin Janko (Janoš Hunaidi). Njegova vojska je na kraju pobijedila i ubili su Vlada II, Drakulinog oca. Za vladara Vlaške, Sibinjanin Janko je postavio Vladislava II, plemica iz klana Daneštija. Iz svoje želje za vlašcu, Vlad III Drakula je potisnuo nagon za osvetom, postao je Jankov saveznik i služio mu je kao savjetnik. Ali kada je ovaj Madar krenuo u boj protiv Turaka u bitku kod Beograda, Drakula je iskoristio momenat, ubio je Vladislava II i preuzeo vlast. U madarskom taboru je izbila kuga cija žrtva je bio i Janko. Ovi dogadaji su Drakuli omogucili vlast za sljedecih šest godina.

Nabijac na kolac

“Ubijao sam muškarce i žene – stare i mlade (…) Ubili smo 23.884 Turaka i Bugara, ne brojeci one koje smo spalili u njihovim kucama ili cije glave nisu smakli naši vojnici”. (Vlad III Tepeš, u pismu Matiji Korvinu).

Nakon što se sultan Mehmed Fatih približio onome šta je iz daljine izgledalo kao šuma truhlih drveca, nazirao je nagovještavajucu stravu. Osmanska vojska je bila u blizini cilja – grada Targovišta, – prijestolnice pokrajine Vlaške. Na toj poljani se nalazilo 20.000 tijela nabijenih na kolac nedužnih muškaraca,
žena i djece. U zimu 1462. godine ih je ubio Vlad III Drakula. Njegov odgoj medu muslimanima i poznavanje turskog jezika mu je omogucavalo da se nesmetano krece po osmanskom taboru. Ovo je imalo smrtne posljedice. Sa svojim vojnicima, koji su bili prerušeni kao osmanski vojnici, je upao u jedno selo u Srbiji.Pobili su muslimanske stanovnike kao i one nemuslimane koji su im bili naklonjeni. Zanimljivo je da ne postoje historijski zapisi o dezertiranju iz osmanske vojske. Uprkos vidljivom užasu kojeg je Drakula sijao, oni su jednostavno dalje marširali i nisu se dali zaplašiti. Neki historicari su signalizirali da je sultan nakon ulaska u Vlašku izgubio interes da proganja pobunjenika. Ovaj zadatak je prepustio jedinoj osobi koja je bila u stanju da uhvati Vlada III. Bio je potreban neko ce razumjeti njegovu psihu, i niko nije bio pogodniji za taj zadatak do njegov rodeni brat Radu.

Radu protiv Vlada

Nakon što je izgubio svoju prijestolnicu Targovište, Vlad III je pobjegao u Transilvaniju u nadi da ce kod sina Sibinjanina Janka, Matije Korvina, naci utocište. Ovo je bilo simptomaticno za njegov oportunizam. Da bi sebi osigurao Korvinovu naklonost Drakula mu je ponudio da prede na katolicanstvo. Vladova politika je bila “spaljena zemlja” – ubijao je svakoga ko mu se isprijecio na putu i iza sebe je ostavljao tugu i jad. I mjesta puna tijela nabijenih na kolac. Ovaj Vlah je vodio podmukli gerilski rat kome osmanski konjanici nisu bili dorasli. Navodno je u jednoj noci pobio 15.000 osmanskih vojnika. I kada je sultan napustio bojno polje, Radu nije odustajao. Iman u njegovom srcu ga je podstrekivao da nastavi i da okonca krvavu vladavinu svoga brata. Na kraju je ostao Radu sa rumunskim janicarima da se bore protiv Drakule. Ova dvojica brace su vodili dugi rat. Radu je poceo da kontroliše sve vece dijelove Vlaške, dok Drakuli ni Madari više nisu priticali u pomoc. U jednoj cudnoj igri sudbine, Madari, kojima je Drakula pribjegao, su ga 12 godina bacili u tamnicu, pod optužbom da je pocinio veleizdaju. Stanovnicima Vlaške i njihovom kršcanskom plemstvu je bila puna kapa Drakulinog terora i podržavali su muslimana Radua koji je 1462. godine postao vojvoda Vlaške. Do svoje smrti, punih 11 godina vladao je svojom domovinom dok je njegov brat Vlad III truhnuo u jednoj budimpeštanskoj tamnici.

Drakulina zadnja bitka

Nakon smrti Radua, 1473. godine Madari su pustili Drakulu iz zatvora. Prvo što je uradio jeste da je oko sebe okupio hajduke s kojima je upao u Bosnu, cije stanovništvo je tek pocelo primati islam. U Bosni je ubio i na kolac nabio 8.000 Bošnjaka muslimana. Iz tame zatvora je izišao sa samo jednom namjerom – da zauvijek zatre sjeme islama na Balkanu. Nakon te vojne akcije pošlo mu je za rukom da osvoji prijestolje svoje domovine – ali samo na mjesec dana. Sultan Mehmed II je ušao u Vlašku da sa trona svrgne onog covjeka koji ga je zaposjeo nakon smrti sultanovog prijatelja Radua. 1476. godine su se kod Bukurešta suocili sultanovi vojnici i Drakulini. U jednom iznenadnom napadu Drakulina vojska je poražena i ubijeni su svi, ukljucujuci i Vlada III Tepeša – Drakulu

Iznesite svoje mišljenje

Komentara