Press "Enter" to skip to content

Kakve će biti posljedice ako Putin pokrene nuklearni rat?

VEĆINA svjetskih stručnjaka za nuklearne sukobe smatra da je eskalacija konvencionalnog rata u Ukrajini u nuklearni, unatoč zastrašujućim prijetnjama ruskog predsjednika Vladimira Putina, malo vjerojatna, osobito izvan granica te zemlje.

Putin vjerojatno želi samo zastrašiti
Hans Kristensen, direktor projekta nuklearnih informacija u Federaciji američkih znanstvenika, napisao je u e-mailu za DW da Putin “to vjerojatno čini kako bi uplašio Zapad da bi od njega iznudio ustupke.”

Marc Finaud, voditelj odjela za širenje oružja u Ženevskom centru za sigurnosnu politiku, smatra da bi taj potez također mogao biti motiviran nedostatkom uspjeha u dosadašnjem ratu.

“Vojna situacija u Ukrajini nije tako jasna kako je Putin zamišljao da će biti”, rekao je Finaud za isti njemački medij.

“To bi mogao biti razlog zašto je ruski predsjednik osjetio potrebu da ukaže na snagu nuklearnog oružja svoje zemlje… Kada bi stvarno planirao nuklearni napad, vjerojatno bismo vidjeli raspoređivanje mobilnih projektila na kopnu i naređenje svim podmornicama da se otisnu u more. Također bismo vidjeli naoružavanje bombardera i aktiviranje nuklearnih nestrateških snaga…

Lansiranje je vrlo malo vjerojatno osim ako Rusija i NATO nisu u izravnoj vojnoj konfrontaciji u kojoj Rusija gubi”, tumači Finaud koji smatra da ni nuklearni napad na Ukrajinu, zemlju koja nije dio NATO saveza i sama nema nuklearno oružje, nije jako vjerojatan.

“To uopće ne bi imalo smisla. Ako je cilj zauzeti Ukrajinu, Rusija ne želi zauzeti hrpu radioaktivnih krhotina”, objasnio je Finaud.

Razvoj situacije u Ukrajini govori da bi Putin htio što prije dovršiti svoju okupaciju konvencionalnim oružjem u što kraćem mogućem roku i potom postaviti marionetsku, prorusku vlast.

Zbog toga, ali i kako ne bi dodatno podizao napetosti, SAD nije odlučio istom mjerom odgovoriti na Putinovo podizanje pripravnosti nuklearnog naoružanja.

Putin je već više puta neugodno iznenadio
No povijest nas uči da prijetnje i opasnosti koje dolaze od ruskog predsjednika Vladimira Putina ne treba olako shvatiti čak ni kada zvuče malo vjerojatne.

Posebno to vrijedi u trenutnoj situaciji jer je, kako javljaju američke tajne službe, Putin “bijesan” i “frustriran” te sve više izoliran, što podrazumijeva da “više nema dobrih opcija”.
“Stari Putin je bio hladnokrvni i proračunati ubojica. Novi Putin je još opasniji”, napisao je američki senator Marco Rubio na Twitteru.

“OPASNOST. Putinova legitimacija izgrađena je na imidžu jakog lidera koji je vratio Rusiju u poziciju supermoći nakon katastrofalnih 90-ih. Sad mu je ekonomija upropaštena, vojsku mu ponižavaju i jedini alati koji su mu ostali na raspolaganju kako bi povratio ravnotežu moći sa Zapadom su hakerski napadi i nuklearno oružje”, dodao je Rubio.
Koliko je vjerojatan Putinov nuklearni napad?
Treba se prisjetiti da su mnogi smatrali da Putin nikada neće napasti Krim jer su Rusija i Ukrajina bratske zemlje koje su se Beloveškim sporazumom mirno razišle 1991. Tim dokumentom, koji su potpisali predsjednici Rusije Boris Jeljcin, Ukrajine Leonid Kravčuk i Bjelorusije Stanislav Šuškevič te njihovi premijeri, okončano je postojanje Sovjetskog Saveza i stvorene su tri neovisne države koje su se jedna drugoj obavezale garantirati teritorijalnu cjelovitost i suverenost.

Štoviše, Ukrajina se 1994. Budimpeštanskim memorandumom odrekla nuklearnog oružja i predala ga Rusiji. U njegovim člancima 1, 2 i 3, SAD, Velika Britanija i Ruska Federacija obavezale su se da neće dovoditi u pitanje neovisnost i teritorijalnu cjelovitost Ukrajine u njenim granicama, koje su uključivale Krim i Donbas, te da nikad neće primijeniti silu i ekonomske pritiske protiv nje.

Kako smo imali prilike do sada vidjeti Putin je oba sporazuma prekršio prvo 2014. aneksijom Krima, a potom ove godine još dva puta pokretanjem rata u Donbasu i konačno invazijom na cijelu Ukrajinu.

Raste strah od nuklearnog rata
Razvoj situacije u Ukrajini, nepovoljan za Putina, oštre reakcije Zapada, među kojima i uvođenje teških sankcija Rusiji, pomoć Ukrajini u novcu, oružju i humanitarnoj pomoći te Putinova nervoza i zastrašujuće poruke izazvali su strah u javnosti, osobito u Europi, da bi se prijetnje nuklearnim oružjem, kolikog god zvučale suludo i nevjerojatno, mogle realizirati.

Koliko je on ozbiljan pokazuje činjenica da su ljudi u brojnim zemljama, uključujući i Rusiju, Švedsku, Finsku i Hrvatsku, posljednjih dana u ljekarnama pokupovali sav jod koji se smatra prvom linijom zaštite štitne žlijezde od zračenja.

Na razine straha ukazuje i činjenica da se u medijima i na društvenim mrežama posljednjih dana sve više raspravlja o mogućim posljedicama totalnog nuklearnog rata. Prema nekima, postojećim nuklearnim oružjem mogao bi se uništiti sav život na Zemlji i to više puta. To je pretjerivanje, no stručnjaci upozoravaju da bi žrtve bile goleme čak i ako bi napad bio regionalan, relativno malih razmjera.

Vjerojatnost uništenja čovječanstva je mala, no nije nula
Federacija američkih znanstvenika (FAS) procijenila je 2021. da u svijetu ima oko 13.410 komada nuklearnog oružja, od kojih su tisuće u stanju pripravnosti.

No ukupan broj mogućih žrtava globalnog nuklearnog rata teško je preciznije procijeniti jer znanstvenici stalno otkrivaju nove učinke nuklearnog oružja i istovremeno revidiraju postojeće modele.

Rana izvješća razmatrala su uglavnom samo izravne učinke nuklearne eksplozije i zračenja te neizravne učinke ekonomskih, društvenih i političkih poremećaja. U izvješću iz 1979. za američki Senat, Ured za tehnološku procjenu napravio je analizu mogućih žrtava nuklearnog rata između SAD-a i Sovjetskog Saveza. Prema njoj u SAD-u bi umrlo od 35% do 77% tadašnjeg stanovništva (od 70 milijuna do 160 milijuna mrtvih), a u Sovjetskom Savezu od 20 do 40 posto stanovništva.

Ovo izvješće napravljeno je u vrijeme hladnog rata, kada je nuklearnog oružja u svijetu bilo mnogo više nego danas. No s druge strane ono je sastavljeno prije nego što je prvi put shvaćena i procijenjena opasnost od nuklearne zime. Osim toga, ono nije uzelo u obzir druge sekundarne učinke, kao što su elektromagnetski impulsi (EMP), i posljedice koje bi oni mogli imati na modernu tehnologiju i industriju.

Mnogi znanstvenici tvrde da bi globalni termonuklearni rat s hladnoratovskim zalihama oružja mogao dovesti do izumiranja ljudi. Takve procjene dobile su dodatnu potporu 1983. kada je u kalkulacije prvi put uključen koncept nuklearne zime koja bi nastala zbog dima i prašine koje bi u višim dijelovima atmosfere blokirale Sunce.

Međutim, noviji modeli pokazuju da je potpuno izumiranje ljudi vrlo malo vjerojatno i sugeriraju da bi dijelovi svijeta ostali naseljivi čak i nakon globalnog nuklearnog rata.

U anketi stručnjaka na Konferenciji o globalnim rizicima od katastrofe u Oxfordu 2008., Future of Humanity Institute procijenio je da je vjerojatnost potpunog izumiranja ljudi od eksplozija nuklearnog oružja u ovom stoljeću oko 1%, da je vjerojatnost 1 milijarde mrtvih oko 10%, a vjerojatnost 1 milijuna mrtvih oko 30%. Mogućnost nuklearnog rata jedan je od razloga zbog kojeg je Sat sudnjeg dana postavljen tako blizu ponoći.

Nuklearna zima
Početkom 1980-ih znanstvenici su počeli razmatrati učinke dima i čađe koji nastaju izgaranjem drva, plastike i naftnih goriva u gradovima uništenim nuklearnim oružjem. Pretpostavljalo se da će intenzivna toplina te čestice odnijeti na iznimno velike visine gdje bi mogle plutati tjednima i u velikoj mjeri blokirati Sunčevu svjetlost.

Pojam nuklearne zime prvi put je skovan u jednoj važnoj studiji iz 1983. na kojoj je radio i slavni popularizator znanosti, mirotvorac astronom Carl Sagan.

Novije studije danas se rade na mnogo moćnijim računalima s mnogo boljim modelima i s mnogo boljim razumijevanjem raznih posljedica nuklearnih eksplozija. Primjerice, jedna studija iz 2007. koja je ispitivala posljedice umjerenog do velikog globalnog nuklearnog rata pokazala je da bi nuklearna zima tijekom prve dvije godine uzrokovala hlađenje za oko 12-20 °C u velikom dijelu glavnih poljoprivrednih regija SAD-a, Europe, Rusije i Kine.

Novi model korišten u toj studiji bolje je predstavio ulazak aerosola čađe u gornju stratosferu, gdje nema oborina, pa je stoga njegovo čišćenje vrlo sporo – trajalo bi oko 10 godina.

Studija je također otkrila da bi takvo globalno zahlađenje uzrokovalo slabljenje globalnog hidrološkog ciklusa i smanjilo globalne oborine za oko 45%.

Autori studije nisu detaljno ulazili u analizu posljedica koje bi nuklearna zima imala za poljoprivredu, no upozorili su da jedna ranija studija iz 1986., koja je pretpostavila da proizvodnja hrane bude zaustavljena na godinu dana, predviđa da će većina ljudi na planetu ostati bez hrane.

Nuklearne padaline
Jedna od ozbiljnih posljedica nuklearnih eksplozija su nuklearne padaline – zaostala radioaktivna prašina i pepeo koji postupno padaju nakon što su u eksplozijama izbačeni u gornju atmosferu. One nastaju ako se eksplozija dogodila dovoljno visoko u atmosferi i obično su ograničene na okolinu od nekoliko stotina kilometara od mjesta eksplozije.

Većina čestica nošenih nuklearnim padalinama brzo se raspada – neke će radioaktivne čestice imati poluživot od nekoliko sekundi do nekoliko mjeseci. No neki radioaktivni izotopi, poput stroncija-90 i cezija-137, vrlo su dugovječni i stvarat će radioaktivna žarišta do 5 godina nakon eksplozije. Padaline i crna kiša mogu kontaminirati vodene tokove, tlo i usjeve.

Dodir s radioaktivnim materijalima može dovesti do trovanja zračenjem, vanjskim izlaganjem ili konzumiranjem kontaminirane hrane. U akutnim dozama tijekom kratkog vremena zračenje će dovesti do prodromalnog sindroma, odumiranja koštane srži i središnjeg živčanog sustava te gastrointestinalne smrti. Tijekom duljeg razdoblja čak i niže doze zračenja mogu uzrokovati genska oštećenja i rak.

Druge posljedice nuklearnog rata
Osim nuklearne zime i nuklearnih padalina, nuklearne eksplozije mogle bi uzrokovati osiromašenje zaštitnog sloja ozona, elektromagnetske pulseve i socijalne posljedice.

Nuklearne eksplozije stvaraju impulse elektromagnetskog zračenja koji se nazivaju nuklearni EMP, a ometaju ili oštećuju elektroničku opremu.

Onemogućavanjem elektronike i njezina funkcioniranja, EMP-ovi bi onemogućili funkcioniranje bolnica, postrojenja za pročišćavanje vode, skladišta hrane i sve elektroničke oblike komunikacije, a time i ključne aspekte suvremenog ljudskog života te veliki gubitak struje mjesecima ili godinama.

No ugledni časopis Physics Today objavio je 2016. analizu koja je pokazala da su mogućnost nastanka i posljedice EMP-ova u medijskom izvještavanju prenapuhani.

Čak i mali nuklearni rat imao bi goleme posljedice
Znanstvenici upozoravaju da nuklearni ratovi, čak i ako su regionalni i relativno mali, mogu uzrokovati teške posljedice, među ostalim i poremećaje u globalnoj klimi koji bi mogli potrajati desetljeće ili više.

U slučaju regionalnog nuklearnog sukoba u kojem bi dvije suprotstavljene nacije u suptropskom pojasu svaka upotrijebile po 50 komada nuklearnih oružja veličine onoga koje je korišteno u Hirošimi (oko 15 kilotona svako) u glavnim naseljenim središtima, istraživači su procijenili da bi se oslobodilo čak pet milijuna tona čađe, što bi moglo uzrokovati hlađenje od nekoliko stupnjeva na velikim područjima Sjeverne Amerike i Euroazije, uključujući većinu regija u kojima se uzgajaju žitarice. Zahlađenje bi trajalo godinama, a prema istraživanju moglo bi biti “katastrofalno”.

U izvješću iz 2013. organizacija Međunarodni liječnici za prevenciju nuklearnog rata (IPPNW) zaključila je da bi više od dvije milijarde ljudi bilo u opasnosti od gladovanja u slučaju regionalne nuklearne razmjene između Indije i Pakistana, ili u slučaju upotrebe malog dijela nuklearnog arsenala u posjedu SAD-a i Rusije.

U uglednom znanstvenom časopisu Nature u ožujku 2020. objavljena je analiza, utemeljena na tada novim studijama, koja je ilustrirala što bi se dogodilo kada bi izbio manji nuklearni rat između Indije i Pakistana, kakav je mnogo vjerojatniji od globalnog.

Sve počinje 2025. godine, dok napetosti između Indije i Pakistana eskaliraju oko sporne regije Kašmir. Kada terorist napadne jedno mjesto u Indiji, ta zemlja šalje tenkove preko granice s Pakistanom. U demonstraciji sile protiv napadačke vojske, Pakistan odlučuje detonirati nekoliko malih nuklearnih bombi.

Sljedećeg dana Indija pokreće vlastiti atomski arsenal i za nekoliko dana nacije počinju bombardirati desetke vojnih ciljeva, a zatim stotine gradova. Deseci milijuna ljudi ginu u eksplozijama.

No autorica upozorava da je ovaj zastrašujući scenarij tek početak. Dim iz spaljenih gradova diže se visoko u atmosferu i obavija planet pokrivačem čađe koja blokira sunčeve zrake. Planet uranja u duboku hladnoću. Godinama od Kalifornije do Kine usjevi venu. Glad se širi diljem svijeta.

Ova mračna vizija moguće budućnosti dolazi iz novijih studija o tome kako bi nuklearni rat mogao promijeniti svjetsku klimu. One se pak nadovezuju na dugogodišnja istraživanja o nuklearnoj zimi koja bi uslijedila nakon velikog nuklearnog rata u kojem bi između Sjedinjenih Država i Rusije bile lansirane na tisuće bombi.

Studija iz 2020., objavljena u PNAS-u, pokazala je da bi čak i manji, regionalni nuklearni rat uzrokovao pad proizvodnje žitarica u desetak zemalja i glad milijarde ljudi.

Ista analiza u Natureu navodi studiju koja pokazuje da bi nuklearna zima dramatično promijenila kemiju oceana i vjerojatno desetkovala koraljne grebene i druge morske ekosustave. Ovi rezultati proizlaze iz najopsežnijih pokušaja do sada da se shvati kako bi nuklearni sukob utjecao na cijeli zemaljski sustav, od oceana do atmosfere te do stvorenja na kopnu i u moru.
Index.hr

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.