Press "Enter" to skip to content

KO BUDE UČIO OVO ALLAH ĆE MU DATI IZLAZ IZ SVAKE BRIGE, OLAKŠATI TEŠKOĆE I POVEĆATI OPSKRBU ODAKLE SE I NE NADA

Navodi imam Kurtubi od Rebi’e ibn Sabiha da se neki čovjek požalio Hasanu Basriju na sušu pa mu je on rekao da čini istigfar, drugi čovjek se žalio na siromaštvo pa mu je rekao da čini istigfar, treći je tražio od njega da dovi Allahu da ga opskrbi djetetom, a Hasan ga usmjerio da čini istigfar dok se četvrti požalio da mu bašta daje slabe plodove a on je također i njemu rekao da čini istigfar.
Zatim je Rebi’e začuđeno pitao Hasana: “Došli su ti ljudi koji su se žalili na različite vrste problema, a ti si svima rekao da čine istigfar?!” Hasan je odgovorio: “Ja nisam sa time došao od sebe nego Uzvišeni Allah u suri Nuh kaže: ‘I govorio sam im ‘činite istigfar On zaista mnogo prašta. On će vam obilnu kišu slati i mnogo vam imanja i sinova dati. I dat će vam bašče i rijeke će vam dati.” (Nuh, 10-12) (Tefsir Kurtubi 18/261)

U šerijatskim tekstovima Kur’ana i sunneta potvrđeno je da često činjenje istigfara, pored toga što je naređeno, daje velike plodove i koristi u raznim oblastima dunjalučkog života, a u nastavku slijedi nekoliko istinitih priča koje potvrđuju spomenuto.

Riješavanje teških šerijatskih mesela

Kaže Ibn Tejmije: “Desi mi se da mi misao blokira oko neke mesele koja mi je problematična pa ja činim istigfar hiljadu puta, sve dok mi se prsa ne rasprostane i ne riješi nejasnoća koja mi je bila problem, a ponekad budem na pijaci ili u mesdžidu, medresi a to me ne sprječava od zikra i istigfara sve dok ne ostvarim svoju namjeru.”
(El-u’kudu ed-durrijje, Ibn Abdulhadi, str. 7)

Prodaja robe

Jedan musliman iz arapskog svijeta otišao je sa robom na pijacu radi prodaje a u to vrijeme je njegova porodica bila u oskudnom stanju i jakoj potrebi. Zauzeo je mjesto, izložio robu, međutim, ljudi bi samo u prolazu, izdaleka, bacili pogled na njegovu robu i produžili dalje. Tako je prolazilo vrijeme bez prodaje, dok se nije sjetio govora imama na hutbi, kada je spomenuo poznati hadis od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko mnogo čini istigfar Allah mu dadne izlaz iz svake brige, riješenje za svaku teškoću i opskrbi ga odakle se ni ne nada.” (Ebu Davud, Ibn Madže, imam Ahmed, hadis je slab zbog ravije Hakema ibn Musaba. Hadis je slab o čemu će biti govora poslije.) Zatim je počeo da čini istigfar, nije prošlo mnogo vremena a kupci su navalili kupovati robu tako da je sve prodao. Nakon prodaje vratio se kući i plakao zbog toga koliko je propustio sa ovim vrijednim blagom- istigfarom. Ovu priču navodi šejh Hasan Ibn Ahmed Hummam u knjizi Et-tedavi bil-istigfar, str. 52, da je lično čuo od trgovca.

Svađa supružnika

Jedan od muslimana navodi lični doživljaj. Jednog dana se vratio kući nakon tegobnog i teškog posla. Kada je ušao na vrata, žena ga je čekala sa vidljivim znacima ljutnje i emocionalne rastrešenosti. Bombardovala ga je raznoraznim pitanjima a on nije mogao vladati sobom pa je rasrđen uzvratio istom mjerom. Svađa, razmirice, ružne riječi su trajale do duboko u noć a ujutro kada se probudio na sabah namaz, sukob je nastavljen tako da je njegova supruga odlučila pokupiti stvari i otići svojim roditeljima jer ne vidi više života sa njim. On je otišao u obližnji mesdžid a nakon namaza je ostao na mjestu na kom je klanjao, čineći istigfar oko sat vremena. Zatim se vratio kući, kada je otvorio vrata žena ga je čekala sa osmjehom nazivajući mu selam. (…) Iskazala je žaljenje zbog njenog ponašanja, tražila halala i bračni nesporazum se riješio na lijep način. Uglavnom, on je nju pitao kako se desilo to da se promjenila, da bi ona odgovorila kako ni sama ne zna, ali prije manje od sat vremena jednostavno se smirila i vidjela da je pogriješila, pa je on povezao da je to zbog istigfara nakon namaza. (Et-tedavi bil-istigfar, str. 52)

Pekar i imam Ahmed

Ovaj događaj se desio za vrijeme imama Ahmeda. Jednom prilikom, imam Ahmed je htio da prenoći u jednom mesdžidu gdje je klanjao, međutim, čuvar mesdžida nije mu to dozvolio jer su takve bile smjernice.
U toku ubjeđivanja sa čuvarom, naišao je neki pekar iz obližnjeg mjesta i ponudio imamu Ahmedu da prenoći kod njega, na što je on i pristao. Nakon što su otišli njegovoj kući, pekar je spremao hranu sa kojom bi počastio gosta. U toku spremanja neprestano je činio istigfar što je privuklo pažnju imama Ahmeda. Na sabahu, kada su ustali, upitao ga je imam Ahmed o istigfaru, a on je odgovorio da mu je stalna praksa prilikom pekarskih poslova činiti istigfar.
Zatim ga je imam Ahmed pitao da li je našao neke koristi u tome, a podrazumijeva se da je imam Ahmed znao plodove istigfara. Pekar mu je potvrdno odgovorio i zakleo se Allahom da ne uputi neku dovu Allahu a da mu ne bude uslišana, osim jedne dove. A na pitanje koja je ta dova, on je rekao: “Da sretnem imama Ahmeda.” Onda je imam Ahmed rekao: “Ja sam Ahmed ibn Hanbel, tako mi Allaha dovden sam tebi.” (Et-tedavi bil-istigfar, str. 58-59)

Zemljotres u Pakistanu

U prošlom stoljeću desio se veliki zemljotres čije su žrtve bile veće od nekoliko hiljada. Allahovom voljom, desilo se da jedan čovjek preživi u epicentru zemljotresa. Naime, čovjek je bio u svojoj kući, nakon jela je legao u krevet da se odmori. Probudio ga je početak zemljotresa, nije znao šta se dešava niti je mogao da ustane i hoda zbog jačine potresa, tada mu je palo napamet da čini istigfar a zidovi kuće i plafon su počeli da se ruše. Gledao je svojim očima kako plafon pada na njega, međutim, raspršio se na komade koji su padali svuda okolo, osim na njega. Onda je ustao i istrčao van urušene kuće a čitav događaj je trajao nekoliko minuta. Bio je jedan od rijetkih koji je preživjeo zemljotres u tom mjestu. Ovaj događaj prenosi prof. dr. Mubešir Kemal.
(Et-tedavi bil-istigfar str. 60)

Potomstvo nakon dužeg vremena

Nakon održanog predavanja o istigfaru, na mini (u toku obreda Hadža), šejhu Halidu Es-Sultanu je prišao neki čovjek po nadimku Ebu Jusuf i ispričao mu svoju životnu priču vezanu za istigfar. Skraćena verzija priče se sastoji u sljedećem:
Ebu Jusuf i njegova supruga duže godina su bili u braku ali nisu mogli imati potomstvo. Pokušali su sa medicinske strane da učine sve što je moguće, čak su išli van svoje države tražeći lijeka, ali problem nije bio mediciske prirode jer su oboje imali uredne nalaze. Uglavnom, nakon određenog vremena ebu Jusuf je slušajući radio Plemeniti Kur’an koji se emituje u Saudiji saznao za ajete u suri Nuh koji govore o tome da onaj koji čini istigfar, Allah mu poveća nafaku i daje porod. Tada je prvi put čuo da činjenje istigfara može biti put za dobijanje potomstva. Dogovorio se da ženom da počnu sa istigfarom sa nijetom potomstva. Istog mjeseca u kom su započeli sa ovom praksom ona je zatrudnila i tako su dobili sina Jusufa. Dok je bila u nifasu ponovo su odlučili da čine istigfar sa istim nijetom, pa je ubrzo zatrudnila (…)
I tako su dobili i drugo i treće muško dijete.
U nifasu od trećeg djeteta žena ga je zamolila da više ne čine istigfar, da malo odmori, i tako je i bilo. Međutim, priča se ne završava na ovome, nakon određenog vremena odlučili su činiti istigfar sa nijetom da dobiju žensko dijete. Allahovom odredbom su dobili i kćerku.
(Et-tedavi bil-istigfar, str. 55-57)

Osnove poimanja istigfara

Istigfar u arapskom jeziku se vraća na osnov riječi ‘gafere’ što znači prekrivanje. Sa terminološke strane istigfar se definiše kao traženje od Allaha da oprosti grijehe.
Jedno od Allahovih imena je El-Gaffar koje znači Onaj koji mnogo prašta.

Čovjek po svojoj prirodi mnogo griješi što zbog svog nefsa (duše) koji je sklon zlu, što zbog šejtanskog zavođenja i uljepšavanja grijeha, što zbog gafleta i nemarnosti, zato je istigfar sastavni dio njegovog imanskog bistvovanja.

Naravno, istigfar i tevba onoga ko ustrajava u velikim grijesima je u suštini tevba lažljivca, kao što kaže Kadi Ijad: “Istigfar bez ostavljanja grijeha je pokajanje lažljivaca, pa zato istigfar mnogih, zahtjeva istigfar od tog istigfara.”

Istigfar je specifičan samo za vjernike, to jeste, propisano ga je činiti samo muminima a nije dozvoljeno po tekstu Kur’ana mušricima i kjafirima, u suri Tevbi 113 ajet.

U šerijatskim tekstovima Kur’ana i sunneta potvrđeno je da meleci čine istigfar vjernicima, a u hadisu muteffekun alejhi je došlo da meleci čine istigfar onome ko kada klanja u mesdžidu ostane na mjestu gdje je klanjao. Istigfar je bio praksa poslanika i vjerovjesnika, poput Nuha, Ibrahima, Davuda, Sulejmana i Muse, kao što je potvrđeno u Kur’anu. Muhamedu, sallallahu alejhi ve sellem, je u četiri Kur’anska ajeta naređeno da čini istigfar a u hadisima Buharije i Muslima je potvrđeno da je dnevno činio istigfar od 70 do 100 puta.

U vjerodostojnim hadisima je došlo da ima pet formi ili oblika istigfara.
1- Estagfirullah (osnovni oblik)
2- Estagfirullahe ve etubu ilejhi (muteffekun alejhi)
3- Rabbigfirli ve tub alejje inneke ente et-tevvabu er-rahim
4- Estagfirullahe elezi la ilahe illa huve el-hajju el-kajjumu ve etubu ilejhi
5- Allahumme ente Rabbi, ve ene abduke, la ilahe illa ente, halakteni ve ene abduke, asbahtu ala ahdike ve v’adike mestet’atu, euzu bike min šerri ma san’etu, ve ebu’u leke bi ni’ametike alejje, ve ebu’u leke bi zunubi, fagfir li innehu la jagfiruz-zunube illa ente.
Istigfar je propisano činiti u bilo koje vrijeme a ima vremena u kojima je vrijednost istigfara veća i potvrđenija. Ta vremena su:
1- Nakon predavanja selama i poslije hadžijskog tavafa
2- Istigfar u vrijeme sehura a što je potvrđeno u dva Kur’anska ajeta i hadisu muteffekun alejhi u kojem je došlo da se Allah spušta na zemaljsko nebo u zadnjoj trećini noći.
3- Istigfar umrlima nakon ukopa.
4- Istigfar na kraju sijela ili druženja, tj. poznata dova kefareta medžlisa

Naravno, istigfar je propisan u osnovi nakon što se počini grijeh.
Praktikovanje istigfara predstavlja odazivanje Allahovoj naredbi vjernicima da čine istigfar a što je došlo u nekoliko Kur’anskih ajeta, poput:
“I činite istigfar Allahu, zaista Allah mnogo prašta i milostiv je.” (El-Muzemil, 20)
Također, istigfarom se brišu grijesi što je i osnovni smisao činjenja istigfara, ovo je potvrđeno u mnoštvo ajeta i hadisa.
Od tih ajeta su i riječi Uzvišenog: “Oni koji učine nešto nemoralo ili nepravdu učine sami sebi (čineći druge grijehe) sjete se Allaha, čine istigfar zbog svojih grijeha, a ko prašta grijehe mimo Allaha? A ne ustrajavaju na onome što su činili, a oni to znaju.”
(Ali- Imran, 135)

Plodovi i koristi istigfara

Iako je osnova da se istigfar čini zbog oprosta grijeha, u šerijatskim tekstovima je potvrđeno sedam plodova i koristi istigfara:
1- Istigfar je sebeb povećanja riska (opskrbe).
2- Sebeb spuštanja kiše u vremenima suše.
3- Sebeb dobijanja potomstva.
Dokaz za sve tri spomenute stvari su riječi Uzvišenog, prepričavanje govora Nuha, alejhisselam: “I govorio sam (mom narodu): ‘Činite istigfar vašem Gospodaru, On doista mnogo prašta, On će vam kišu obilnu slati i mnogo vam imetka i sinova dati. I dat će vam bašče a i rijeke (voda za navodnjavanje) će vam dati.’ (Nuh, 10-12)
4- Istigfar je sebeb čišćenja srca od tragova grijeha. Dokaz za to je hadis od Ebu Hurejre, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista mumin kada učini grijeh ostane mu crna tačka na srcu. Pa ako se pokaje i učini istigfar crna tačka sa srca nestane. A ako poveća griješenje povećaju mu se tačke sve dok ne prekriju srce. To je prekrivač (rane) koji spominje Uzvišeni u svojoj Knjizi: ‘Ne naprotiv, ono što su radili prekrilo je srca njihova.’” (Hadis bilježe Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed, Ibn Hibban i Hakim, vjerodostojnim su ga ocjenili Tirmizi, Hakim, Zehebi i Šuajb Arnaut a dobrim Albani)
5- Istigfar je sebeb povećanja tjelesne snage. Dokaz za to su riječi Uzvišenog, prepričavanjem govora Huda, alejhisselam: “O narode moj, činite istigfar svome Gospodaru, zatim Mu se pokajte, a On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate, i ne okrećite leđa kao oni koji zlo čine.” (Hud, 52)
6- Istigfar je sebeb lijepog i ugodnog života.
Dokaz za to su riječi Uzvišenog: “Da činite istigfar svome Gospodaru, zatim se Njemu pokajete, a On će vam dati da do roka određenog (edžela/smrti), lijepo proživite…”
(Hud, 3)
7- Istigfar je sebeb otklanjanja i umanjivanja nezahvalnosti supruge mužu i lošeg ophođenja. Dokaz za to je hadis muteffekun alejhi od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao obraćajući se ženama: “O skupino žena udjeljujte sadaku i činite mnogo istigfar jer sam vidio da ste vi žene većina stanovnika Džehenema.” Neka od žena je upitala: “Zbog čega smo mi većina stanovnika Džehenema?” Odgovorio je: Mnogo proklinjete i nezahvalne ste muževima.” (…)”

A što se tiče hadisa od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko čini mnogo istigfar Allah će mu dati izlaz iz svake brige, olakšanje za svaku teškoću i opskrbit će ga odakle se ni ne nada.”
Hadis bilježe Ahmed, Ibn Madže i Hakim, slabim ga ocjenjuju Zehebi, Albani, Šuajb Arnaut i mnogi drugi, zbog ravije Hakema Ibn Musaba koji je nepoznat to jeste slab.
Ocjena Hakima i Ahmeda Šakira da je vjerodostojan je upitna na šta su ukazali drugi učenjaci. Zbog slabosti hadisa ne možemo tvrditi da je istigfar sebeb otklanjanja briga i izlaza iz teškoća iako se u praksi sa istigfarom potvrđuju i ove dvije stvari.

Također hadis od Huzejfe, radijallahu anhu, u kom on kaže da je imao oštar jezik u ophođenju prema supruzi, pa je rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da se boji za sebe da ga jezik ne odvede u Džehennem, pa mu je on odgovorio: “Pa gdje si ti od istigfara? Ja činim istigfar Allahu dnevno stotinu puta.”
Hadis bilježe Nesai, Ibn Madže i Hakim.
Šejh Albani i Šuajb Arnaut su ga ocjenili slabim zbog ravije Ebu Mugire a Hakim i Zehebi, prihvatljivim. U hadisu ima slabosti, a po onima po kojima je prihvatljiv može se potvrditi da istigfar otklanja i loše ophođenje muža prema supruzi.

Rezime i zaključci

Kada analiziramo spomenute priče na početku teksta i uporedimo sa šerijatski potvrđenim plodovima i koristima istigfara, dolazimo do zaključka da neki plodovi istigfara ne ulaze pod sedam spomenutih koji su potvrđeni. A to su: riješavanje problematičnih šerijatskih mesela, bračni spor, primanje dove i otklanjanje nesreće.

Također, još jedan zaključak koji se može razumjeti iz većine spomenutih priča je bitnost nijeta sa istigfarom. Ibn Tejmije je nijetio sa istigfarom riješavanje problematične mesele, prodavač robe je nijetio prodaju robe, dvoje supružnika koji nisu mogli imati djece su nijetili dobitak potomstva i tome slično.

Ako bi nekome bila šubha u tome da se sa istigfarom traži dunjalučka korist čime se narušava iskren nijet, odgovor bi bio da je dunjalučka korist činjenja istigfara spomenuta u šerijatskim tekstovima Kur’ana i sunneta a naravno da osnovni nijet istigfara treba biti ono što on i jeste- traženje oprosta grijeha.

NAPOMENA:
Pod činjenjem istigfara sa kojim se dobijaju spomenute koristi misli se na mnoštvo činjenja istigfara svakodnevno, naprimjer, 3000, 5000 puta dnevno u raznim situacijama i okolnostima.

Prema tome, osoba koja vozi, domaćica koja kuha i sprema kuću, radnik koji radi za mašinom, onaj koji šeta ili rekreaciono vježba, ko se vozi u prevoznom sredstvu, učenici i studenti koji spremaju ispit i druge slične situacije, čak i onaj koji dangubi, neka iskoriste blagodati istigfara.

Ve billahi (nadahnuće, pomoć, smjernicu, uspjeh) tevfik

ZIJADLJAKIC.BA

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *