Dova ili molitva predstavlja izravno obraćanje čovjeka svom Stvoritelju. U vjerskim učenjima je dat poseban značaj pitanju dove do te mjere da se u hadisu kaže da je dova srž ibadeta. Kroz dovu čovjek izražava sve svoje potrebe iznosi probleme i traži rješenja od apsolutno Savršenog i zato je ona jedna od najuzvišenijih položaja koje čovjek može imati.
Na taj način se čovjek uzdiže i ostvaruje kontakt sa višim svijetom. Previdimo li naknadu i nagradu koja postoji za dovu i previdimo li učinak uslišenosti koji se javlja kod dove, ukoliko ona pređe granicu pukog verbalnog izgovora, ukoliko srce bude usklađeno sa jezikom, a duša čovjekova ustreptjela imat će jednu izuzetno uzvišenu produhovljenost, sličnu kao kada čovjek sebe vidi utopljenim u svjetlost. Čovjek kada traži od nekog mimo Boga osjeća niskost, a kada traži od Boga osjeća čast i dostojanstvo. Zato je dova i traženje i traženo, i sredstvo i cilj i uvod i ishod.
اللهم احسن عاقبتنا في الامور كلها و اجرنا من خزى الدنيا و عذاب الاخرة
Allahumme ahsin akibetena fil umuri kulliha ve edžirna min hizji-d-dunja ve azabi -l-ahireti.
Ismet ef. Bašić
Be First to Comment