Kur’an nenadmašni fenomen: Crne rupe u svemiru

Izraz iz navedenog 75. ajeta, koji smo preveli kao ”mjesto gdje se gube”, prijevod je arapske riječi koja glasi ”mevki”. Ista riječ spominje se i u 53. ajetu 18. sure ”Al-Kahf” i tu izražava ”padanje” grješnika u vatru.Korijen ove arapske riječi je ”vakaa” i u Kur’anu se koristi u značenju pasti, desiti se, ostvariti se, realizirati se i sl.

I kunem se mjestom gdje se zvijezde gube, a to je, da znate, zakletva velika. (56:75-76)

Zvijezde se obdržavaju hidrogenskim eksplozijama u njihovoj unutrašnjosti. Ovim eksplozijama jedan dio materije se pretvara u energiju oslobađajući vrlo visoku temperaturu. Cjelokupnu energiju koju bi oslobodili sagorijevanjem dva miliona kilograma uglja možete dobiti pretvaranjem u energiju samo jednog grama materije. Ilustracije radi, na našem Suncu, koje je zvijezda srednje veličine, svake sekunde četiri milijarde kilograma materije pretvara se u energiju. Zvijezde koriste samo mali dio svoje materije kao gorivo i, kada se to gorivo potroši, zvijezda umire. Rađanje i smrt, koje je Allah, dž. š., odredio svemu živom, odredio je također i zvijezdama. Svaka zvijezda neizostavno ima svoj kraj. ”Mi umiremo, ali naš Stvoritelj vječno postoji i Njegovo stvaranje se neprestano nastavlja”, kao da govore zvijezde koje umiru, dok se na drugoj strani svemira rađaju nove zvijezde.

GUBLJENJE ZVIJEZDA I VELIKA ZAKLETVA

Značaj mjesta gdje padaju zvijezde naglašen je zakletvom koja je opisana kao ”velika”. U nastavku ćemo se pozabaviti nevjerovatno velikim brojkama povezanim sa smrću zvijezda koje potroše svoje gorivo. Najveće brojčane vrijednosti u svemiru pojavljuju se prilikom umiranja zvijezda, na što i upućuju kur’anske riječi ”A to je, da znate, zakletva velika.”

Svi stručnjaci iz oblasti fizike znaju da jedan od najzanimljivijih fenomena u svemiru predstavljaju crne rupe, koje nastaju smrću velikih zvijezda, tri puta veće od Sunca. Nakon što potroše svoje gorivo, ova nebeska tijela počnu ponirati sama u sebe. Velike zvijezde, koje se pri tome sažimaju, posjeduju izuzetnu gustoću i silu gravitacije. Ta sila gravitacije je toliko jaka da joj se čak ni svjetlost, koja se kreće brzinom od 300 hiljada kilometara u sekundi, ne može oduprijeti; te crne rupe gutaju čak i svjetlost koja prolazi pored njih. Kasnije, mnogi planeti i zvijezde također bivaju privučene ovom snažnom gravitacijskom silom. Crne rupe, dakle, predstavljaju okončanje, ”mjesto pada” i drugim zvijezdama. Postojanje crnih rupa, koje se ne vide teleskopom, utvrđeno je na osnovu toga što, poput kovitlaca, gutaju svjetlost i zvijezde iz okoline, šireći X zrake. Najinteresantniji naučni radovi Stephena Hawkinga govore o crnim rupama. On je otkrio novu radijaciju, koja je i nazvana po njemu (Hawkingova radijacija), i dokazao da crne rupe mogu zračiti radijaciju u skladu sa fizičkim zakonima vezanim za energiju. Bez obzira što je 2004. godine bitno revidirao svoju teoriju o crnim rupama, Hawkingov doprinos u istraživanju crnih rupa ipak je veoma značajan.

Crne rupe, koje nastaju implozijom zvijezda – poniranjem zvijezda u same sebe zahvaljujući ogromnoj gravitacijskoj sili, u potpunom su skladu sa 75. i 76. ajetom sure ”Al-Waqi’a”. Nesumnjivo da je u periodu objave Kur’ana bilo nepoznato da zvijezde imaju svoj kraj, da se prilikom nestanka pretvaraju u crne rupe i da je to bitno sa aspekta kosmičke fizike. Pretvaranje zvijezde u crnu rupu i faze kroz koje se to dešava inače predstavlja vrlo interesantan fenomen.

Zvijezde koje potroše svoje gorivo ne umiru odmah; one prvo počinju rasti, bubriti i nadimati se. Njihova temperatura, koja je prethodno iznosila 15 miliona stupnjeva, povećava se i dostiže 100 miliona stupnjeva. Zvijezda postaje crveni div ili super div. Prostor koji zauzima jedan super div toliko je velik da u sebe može primiti preko 60 miliona sunca. (Veličina svih ovih brojki, poput veličine gravitacije crnih rupa, asocira na veličinu na koju se upozorava u 76. ajetu sure ”Al-Waqi’a”.)

Neke supernove se počinju sažimati i postaju bijeli patuljci. Jedna ovakva zvijezda zapremine približne zapremini prosječnog čovjeka ima masu od 10 miliona kilograma. Što se tiče većih zvijezda, one se preobraćaju u neutronske zvijezde (pulsare), koji se smatraju konačnom fazom u evoluciji zvijezde. Ove zvijezde se sastoje od vrlo guste materije koju uglavnom čine neutroni sa vrlo jakom privlačnom silom. Materija koja čini neutronske zvijezde je nevjerovatno gusta. Da bismo stekli predstavu o kakvoj se gustoći radi, spomenut ćemo da čajna kašičica ove materije ima masu od oko milijardu tona.

Dok se svi ovi spektakularni događaji odvijaju, mi na svojoj planeti mirno jedemo, spavamo, bavimo se sportom, trčimo, ćaskamo… ne misleći o njima. Takav je naš život: učinjen mogućim snagama koje su daleko iznad naših mogućnosti u svakom pogledu.

Iznesite svoje mišljenje

Komentara