Migranti u Bihaću: Nemamo krevete, nemamo dovoljno hrane, svaki dan dolazi do tuče

Đački dom u Bihaću trenutno je mjesto boravka nekoliko stotina migranata. Premda se žale da im mnogo toga nedostaje, on je obično mjesto povratka nakon neuspjelih pokušaja da kroz Hrvatsku nastave dalje u Evropu.

 

Privremeni dom nekoliko stotina migranata. Želju da ga što prije napuste svi dijele. A podijele i razgovor ili zajedno kuhaju. San i dokolica također su dio svakodnevnice bihaćkog, nekad đačkog, danas migrantskog doma.

Imran nije među sretnicima koji su su domogli nekoliko kreveta. A sreće nije imao ni u prvom pokušaju da prepješači iz Krajine u Hvatsku.

“Hladno je. Spavamo na podu, a bit će sve hladnije. Nemamo krevete, a ni pokrivače. Nema ni dovoljno hrane, daju nam tek 2-3 tosta, to nam nije dovoljno”, priča Imran, Pakistan, 19 godina.

Priče o međusobnim sukobima, tučama i problemima, s vremena na vrijeme stignu mnogo dalje od Đačkog doma, gdje se dogode.

“Često se potuku kada je podjela hrane pri kraju, a onda neko dođe i stane na sredinu reda. Ostali se bune. To viđam svaki dan. Svaki dan u redu za hranu dolazi do svađe. Drugi razlog je krađa mobitela. Ovdje nemate obezbjeđenje. Evo, upravo jučer je jedna osoba mom prijatelju ukrala mobitel. Onda se potuku. Svaki dan nestane barem jedan mobitel”, otkriva Imran.

Ovaj improvizirani dom za migrante, odnosno Đački dom u Bihaću, nema ni vrata ni prozore, a samim tim ni zaštitu od hladnoća koje dolaze. Ni sami volonteri ne znaju koliko tačno migranata boravi ovdje, ali dnevno podijele oko 800 stotina obroka.

Privremeni berber u privremenom domu zove se Bilal. U BiH je došao iz Pakistan i i ma 25 godina.

“Dnevno imam 10 – 15 mušterija. Za one koji nemaju novca besplatno je, a šišanje i brijanje inače koštaju 2,5 eura. Sam sam kupio ovu mašinicu u Bihaću. Još kao dijete sam želio raditi ovaj posao, a sa 17 godina sam počeo, u Pakistanu. Sada želim ići u Italiju i tamo otvoriti radnju”, kaže Bilal.

No, prije toga će morati u šestom pokušaj da prođe u Hrvatsku.

Neki se snalaze i sami. Ne samo za brijanje, nego i sve ostalo što čini jedan život, u bilo kojoj zemlji. Kupaju se u kontejneru ili na nekoj drugoj lokaciji sa tušem.

A na gužvu ćete, obavezno, naići i na mjestu gdje migranti pune baterije mobilnih telefona. Najvažnije je ostati konektovan, komunicirati međusobno, i sa porodicama.

Jedna grupa migranata nije bila raspoložena za razgovor. Sudeći prema stvarima koje su ponijeli, odlaze u nadi da se neće vraćati. Taksijem, legalno, mogu u granicama Bosne i Hercegovine. Dalje, vjerovatno, moraju sami.

Oni koji ostaju žale se da u Đačkom domu mnogo toga nedostaje. No, mogli bi ga ponovo zvati svojim domom ukoliko pokušaj da pređu granicu ne uspije.

Portal Svjetlo Dunjaluka

Iznesite svoje mišljenje

Komentara