“Nemoj spavati između ikindije i akšama, ne valja!” – Kakav je stav islama u vezi ovoga?

Pitanje: Interesuje me koliko je vjerodostojna predaja o zabrani spavanja između ikindije i akšama i da li postoji određeno vrijeme u kojem je zabranjeno ili pokuđeno spavati?

Odgovor: Cijenjeni brate, prije nego navedemo ocjenu hadisa o kojem pitate, neophodno je spomenuti da dozvoljenost ili zabranjenost određenog pitanja treba argumentirati validnim dokazom. Ako su u pitanju riječi Allahovog Poslanika, nije dovoljno samo spomenuti hadis, već je uvjet i da taj hadis bude vjerodostojan.
Hadis za koji pitate, spomenuo je šejh Albani u svom poznatom djelu “Silsiletul-Ehadis-d-d’aife vel-mevdu’a / Zbirka slabih i apokrifnih hadisa’’, i ocijenio ga slabim – daif.

Tekst tog hadisa glasi:
من نام بعد العصر فاختلس عقله فلا يلومن إلا نفسه
”Ko zaspi nakon ikindije, pa se probudi lud, neka ne krivi nikoga osim sebe.”
Interesantno je spomenuti govor šejha Albanija o spomenutom hadisu:
Rekao sam(Mervan) Lejsu ibn S’adu, a vidio sam ga da spava nakon ikindija-namaza u mjesecu ramazanu: O Ebul-Harise, kako to da spavaš nakon ikindije, a nas je obavijestio Ibn Lehija…. (pa je spomenuo hadis)? Kazao je Lejs: Ja neću ostaviti ono što mi koristi zbog predaje Ibn Lehije od Akila.
Rekao sam (šejh Albani): Zaista mi se svidio Lejsov odgovor. Zaista njegov odgovor ukazuje na njegovo razumijevanje vjere – fikh, kao i njegovo znanje. A to nije ništa čudno, on je jedan veliki muslimanski imam, poznati islamski pravnik. Ja poznajem veliki broj učenjaka današnjice koji zabranjuju spavanje nakon ikindije, pa makar čovjek imao potrebu za spavanjem u tom periodu. Ako bi im neko i kazao da je hadis o tome daif – slab, oni bi odmah odgovorili: ”Dozvoljeno je postupati po slabom hadisu u podsticanju na dobra djela”!

Razmisli o razlici shvatanja prvih generacija i znanju sadašnjih generacija!
(Silsiletul-Ehadisd-D’aife vel-mevdu’a / Zbirka slabih i apokrifnih hadisa, 1 tom, str. 112)

Što se tiče drugog dijela pitanja: da li postoji određeno vrijeme u kojem je zabranjeno ili pokuđeno spavati, možemo kazati da u pogledu tog pitanja postoji hadis, koji su zabilježili Buharija, Muslim, Tirmizi, Ebu Davud i dr., od Ebu Berzeta, r.a., da je Allahov Poslanik smatrao pokuđenim (prezirao) spavanje prije jacije i govor poslije nje.
Islamski učenjaci su na osnovu spomenutog hadisa smatrali pokuđenim, a ne zabranjenim, spavanje prije jacije, iz razloga kako se ne bi desilo da čovjek prespava jacija-namaza. Također su spomenuli, komentarišući ovaj hadis, da ta pokuđenost prestaje u situacijama ako osoba, koja želi spavati prije jacije, ima nekoga ko će je sigurno probuditi kako bi klanjala jacija-namaz, ili ako zna da će se uobičajeno probuditi prije nego što završi (odabrano) vrijeme jacija-namaza.

(Pogledaj: Fethul-Bari, 2 tom, str. 59, Avnul-M’abud, 2 tom, str. 45)

Iznesite svoje mišljenje

Komentara