Press "Enter" to skip to content

NIJE ZABORAVIO BOŠNJAKE KOJI SU MU POMOGLI: PALESTINSKI HAFIZ SE VRATIO U KRUPU SAMO KAKO BI SE ZAHVALIO

Čovjek u nevolji dobro pamti postupke drugih ljudi prema sebi. Svaki mrk pogled, gruba riječ i drugi izraz prezira, ureže se duboko u ljudsku dušu.

S druge strane, dobročinstvo u nevolji ostaje još dublje pohranjeno u sjećanju. Svaka dobronamjerna gesta, sadaka, lijepa riječ ili osmijeh upućen čovjeku u nevolji ostaju pohranjeni u njegovom srcu do kraja života.

Zahvalan čovjek svog dobročinitelja svrstava među njemu najdraže ljude i nastoji da mu se na bilo kakav način oduži ili iskreno zahvali. Početkom ovogodišnjeg ramazana, svjedočili smo jednom lijepom, moglo bi se reći dirljivom trenutku u Gradskoj ili Pazardžik džamiji u Bosanskoj Krupi, koji to potvrđuje.
Druge ramazanske večeri, pred teravih-namaz, u džamiji se iznenada pojavio dvadesetdevetogodišnji Tarik Abdelrahman, migrant iz Gaze. Bio je veseo i uz dozvolu imama džamije Amel-efendije Durakovića predvodio je dio teravih-namaza te se obratio prisutnima. Kaže da je došao mahsuz iz Belgije kako bi zahvalio građanima Bosanske Krupe, koje je prije tri godine upoznao i koji su mu pomagali kad je bio u nevolji.

Došao je kako bi, barem nakratko, bio s njima u prvim danima blagoslovljenog mjeseca ramazana.
Prije tri godine, ovaj mladi Palestinac s nekolicinom prijatelja boravio je neko vrijeme u Bosanskoj Krupi. Svi su bili izmučeni, gladni i promrzli. Pokušavali su se s ostalim migrantima domoći zapadnoevropskih zemalja preko Hrvatske. Međutim hrvatska policija sačekivala ih je, hvatala i nakon divljačkog maltretiranja vraćala nazad u Bosnu opljačkane i isprebijane. Čekajući povoljnu priliku da pređe granicu Republike Hrvatske, Tarik je došao u Bosansku Krupu, koja se kao i ostali krajiški gradovi nalazi u blizini granice.

Budući da je bio predan vjernik, i pored toga hafiz Kur’ana, često je dolazio u džamiju na namaz. Tu je upoznao neke džematlije, koji su odlučili da njemu i njegovim prijateljima pomognu oko smještaja, hrane i odjeće.

Tako je jedno vrijeme proveo u Bosanskoj Krupi živeći zahvaljujući pomoći svojih novih prijatelja i dobronamjernih građana.
Nakon određenog vremena uspio je preći u Hrvatsku i dospjeti do Belgije, gdje se u međuvremenu zaposlio i dobio neophodnu dokumentaciju kako bi mogao putovati, piše Stav.ba.
Sve to vrijeme u srcu je nosio grad i ljude koji su mu pomogli u jednom od njegovih najtežih trenutaka i jedva čekao da ih ponovo vidi i kaže im koliko mu mnogo znače u životu.

Hvala Vam za vašu pomoć i pažnju. Vas doživljavam kao braću, a Bosansku Krupu kao moj drugi dom”, rekao je hafiz Tarik Abdelrahman, koji je vlastitim primjerom pokazao da svaku plemenitu gestu zahvalni ljudi itekako pamte, piše Hayat.

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.