Niti u jednom narodu se nije počeo javno činiti razvrat, a da ih nisu zadesile…

ČUVAJMO SE  PET GRIJEHA    

 Allah, dž.š., nam u 22. i 23. ajetu Sure Junus otkriva jednu od ljudskih karakteristika, sadržanoj u njihovoj skrušenosti onda kada se nađu u nevolji i kada upućuju iskrene dove i obećanja da će biti samo Njemu zahvalni, dok nakon otklanjanja iste, počinju činiti nered na Zemlji, bez ikakva razloga za to:

     “On vam omogućava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u lađama i kad one uz blag povjetarac zaplove s’ putnicima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: “Ako nas iz ovoga spasiš, sigurno ćemo biti zahvalni!”(22) “A kada ih On spasi, oni odjednom bez ikakva osnova čine nered na Zemlji! O ljudi, nepravda koju činite da biste u životu na ovome svijetu uživali – samo vama šteti; Nama ćete se poslije vratiti i Mi ćemo vas o onome što ste radili obavijestiti!”(23) (Suretu Junus:22-23)

     Citirani ajeti upravo dešifruju stanja Bošnjaka u ovih posljednjih šesnaest godina, krvavog pohoda neprijatelja na njih, njihovu vjeru i njihovu zemlju.

     Muhammed, s.a.v.s., podučava ashabe i govori im o onome što će sve zadesiti ummet, pa u jednom od hadisa, koji navodi Ibn Madždže, kaže:

     Prenosi Abdullah ibn Omer r.a.: «Došao nam je Poslanik, s.a.v.s., i rekao: «O skupino muhadžira! Kada budete iskušani sa petoro, a ja se utječem Allahu od toga da ih vi dočekate:…»

     Naš Poslanik, s.a.v.s., se obraća na prvom mjestu muhadžirima, koji su učinili hidžru radi Allaha, dž.š., i Poslanika, s.a.v.s., da će ummet kada se bude udaljio od islamskog življenja zadesiti razne nevolje, a nije Muhammed, s.a.v.s., bez razloga i pouke, posebno podsjetio muhadžire na to.  Obaveza muhadžira je da upotpuni svoju hidžru, povratkom na mjesto odakle je protjeran i da svojim moralnim životom, ma gdje bio bude na visini zadatka. Kada bi mi Bošnjaci napravili jednu ozbiljnu analizu, došli bi do zaključka da je svaki Bošnjak ujedno i muhadžir, jer se u posljednjih 13 decenija po nekoliko puta selismo sa mjesta na mjesto. Nema niti jednog naroda koji se više puta selio i koji je iznova gradio kuću, a da nije u stanju da u njoj proživi makar kraći ljudski vijek.  

     Da li smo i mi na visini zadatka ili smo zadovoljni sa pukim preživljavanjem, kao što i neke druge žive vrste bivaju zadovoljne time? Šta se to dešava u tvrdim bošnjačkim glavama, koje nikako da shvate da je trenutak ozbiljan i da se u ovom vremenu u ovisnosti od naših postupaka, BiH uništava ili opstaje?

     «…Niti u jednom narodu se nije počeo javno činiti razvrat, a da ih nisu zadesile epidemije i teške bolesti, koje nisu zadešavale njihove pretke…»

     Muhammed, a.s., nagovještava da će javno činjenje razvrata biti uzrokom širenja raznih zaraznih bolesti, koje se nisu pojavljivale prije. Nigdje u svijetu nećete naći na džambo plakatama, u dnevnoj štampi, časopisima i televiziji, toliku količinu razvrata kao što je to slučaj u BiH. Taj razvrat ne smeta većini građana i institucija i kao da se to dešava mimo njih, a kada mladić ili djevojka naprave plakat u kojem upozoravaju Bošnjake na njihovu zbilju, onda se to smatra krivičnim djelom, te isti bivaju privedeni i pritvoreni. Po tome, razvrat svake vrste je dozvoljen, ali islam u bilo kojoj količini, je opasan, štetan i kažnjiv, jer bi nosioci islama, ako već nisu privedeni, onda mogli da budu “markirani”. Teško narodu i državi, koji vrijednosti islama pokušaju anulirati, a promovirati ono što je štetno i za pojedinca i za društvo!

     «…Nisu zakidali na vazi, a da ih nisu zadesile nerodne godine, tegoban život i nasilni vladari…»

     U BiH je na sceni opće zakidanje prava ljudi, pa i prava na vazi, a pogotovo patriota BiH i onih koji je vole. Najviše od BiH, u aktuelnom trenutku imaju koristi njeni neprijatelji ili oni koji bi najviše željeli da i ne postoji, kao fakat. U takvom vremenu, imamo nerodne godine ili godine u kojima usjevi bivaju potpuno uništeni. Imamo težak život, a mnogo je Bošnjaka čiji život je posato nepodnošljivim. Imamo mnogo nasilnika na odgovornim funkcijama, kojima je lični i stranački interes iznad svega i koji su spremni da učine sve kako bi sačuvali udobne fotelje na što duže vrijeme, ne zanimajući se šta je sa onima koji su uz Allahovu, dž.š., pomoć iznijeli odbranu BiH.  

     “. . . Nisu prestali davati zekat, a da im nije uskraćena kiša sa neba, a da nema stoke, ne bi ljudima padala kiša.. .

  Čišćenje naših imetaka zekatom je postalo misaonom imenicom, a teško narodu koji zaboravi obavezu čišćenja svoga imetka, kroz zekat kao jedan od stubova islama. Kazna za one koji se ogluše o ovaj propis je da će im biti uskraćena kiša sa neba i to ona plodna i bereketna, a ne koja nosi sve pred sobom. Mi smo posljednjih godina navikli na ovu drugu kišu, koja nosi cijela naselja i koja uništava naše usjeve. Allah nikome od nas ne čini nasilje i to što nam se dešava je samo zaslugom naših djela. 

     “…Nisu se oglušili o zavjet dat Allahu i Poslaniku s.a.v.s., a da im Allah nije poslao neprijatelja izvan njih, da im oduzme ono malo što im je ostalo u rukama.. .

     Udaljavanje od Kur’ana i sunneta i opredjeljivanje za druge puteve, uzrokom je kazne u vidu vladavine od strane neprijatelja, koji će im iz ruku oduzeti ono malo što im je ostalo od dunjalučkih dobara. Zar veliki broj islamskih zemalja nije nakon udaljavanja od islamskih propisa, bio pokoren ili je bio pod supervizijom drugih?

     “…Nisu njihove vođe (imami) počeli suditi po Knjizi, odabirajući od onoga što je objavljeno, a da Allah nije dao da međusobno troše svoju snagu!» (Ibn Madždže)

     U vremenu u kojem vođe (imami) biraju od šeriatskih propisa ono što im odgovara, a zapostavljaju ono što im se ne sviđa, oni se tada međusobno prepiru, bespotrebno trošeći snagu. Zar danas muslimani širom svijeta ne troše svoju snagu oko perifernih pitanja, dok pored njih prolaze daleko krupnije i važnije stvari?

     Čuvajmo se nabrojanih grijeha i stalno imajmo na umu da smo mi obični smrtnici, koje će smrt zadesiti kada se mnogi od nas ne budemo ni nadali, a onda će doći Dan polaganja računa, pa se pripremajmo za taj Dan!    Gospodaru, učvrsti nas na Tvome putu, sačuvaj nas iskušenja koja nećemo moći podnijeti, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

     Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, sačuvaj nas iskušenja koja nećemo moći podnijeti, oprosti nam grijehe i uvedi na su džennet! 

Pripremio Amir Beširević, prof

Iznesite svoje mišljenje

Komentara