OGROMNA TUGA DJEČAKA KOJI SE UBIO: “Jednog dana ćete vidjeti kada budem NESTAO kao tata”

– Stalno mi je govorio: “Bakice, najteže mi je da vidim da drugi imaju tate, a ja nemam. Ja tada budem tužan i bude mi teško”. Eto, sada je otišao kod svog tate. Sada su zajedno. Kod Boga.

Ovako drhtavim glasom za “Blic” započinje priču Sabina D., baka dječaka Uroša D. (9) iz naselja Skela u Obrenovcu koji je u noći između subote i nedelje pronađen obješen u šupi. Suznih očiju, paleći cigaretu jednu za drugom, nesretna baka skupila je snage i ispričala kroz kakvu je životnu dramu prolazio maleni dječak. Dok prepričava događaje koji su prethodili njegovoj smrti, Sabinin pogled luta i zastaje na unukama – tri sestre malenog Uroša. One su stigle sa majkom koja je juče bila na Institutu za sudsku medicinu.

Tamo gdje baka zastane kako bi obrisala suze koje se slivaju niz obraze, djevojčice nastave i to sve kako bi ispričale svima ko je bio njihov brat. Njegova sestra bliznakinja samo je nijemo slušala.

– U besvijesti sam teškoj. Sina, Uroševog tatu, nažalost sam izgubila kada je imao 24 godine. Evo sada, četiri godine kasnije, strefila me je još jedna tragedija. Ostala sam bez njegovog sina jedinca. Mog Uroša – priča drhtavim glasom Sabina.

Kako kaže, dječak je posljednje dvije godine sa svojom najstarijom sestrom živio kod nje i njenog supruga, Uroševog djede, te je i proces oko dobijanja starateljstva nad njima bio u postupku. Prema njenim riječima, radnici Centra za socijalni rad dolazili su i obavljali razgovore sa njima. Majku koja se preudala u Bosni, sestru bliznakinju i najmlađu sestru viđao je za vrijeme raspusta.

 On je čeznuo za sestrom bliznakinjom. Bio je pomalo ljut na nju što mu nije rekla da će otići sa mamom. Kada ju je vidio prvi put nakon odlaska, kazao joj je: “Trebalo je da mi kažete da ćete ići, a ne da lažete. Ja svakako ne bih išao sa vama, ostao bih u svojoj kući, u tatinoj kući, ali je trebalo da mi kažete da odlazite”. Majka mu je obećala da će ga za raspust odvesti u Bosnu – priča drhtavim glasom Sabina.

A druge sestre nastavljaju: – Kada je umro bata, njegove mace su otišle u njegovu sobu. Jedna je legla na njegov krevet, a druga na patike i cijelu noć su tu spavale. Naš bata je bio mnogo dobar– tužno i uglas izgovaraju dječakove sestrice.

Baka se prisjeća kako je dječak pričao o ocu.

– Znao je da mi kaže: “Babice, hoćeš li da uzmemo kolica i odemo na groblje. Da iskopam svoga taju. Samo da ga vidimo – jedva izgovara Sabina. Kako kaže, dječak je pred spavanje često plakao.

 Svaki dan ljubio je u ormaru očevu jaknu. Razmišljala sam i da je sklonim, ali on će meni na to: “Baba, nemoj da si nekome dala tatinu jaknu. Ja ću da nosim tu jaknu. Ona meni sva miriše na njega” – priča Sabina i dodaje da je dječak okačio sliku oca iznad kreveta da je gleda prije spavanja.

Dok baka grca u suzama, dječakova najmlađa sestra pritrčava u razgovor:

 Rekao mi je: “Jednog dana ćete vidjeti kada budem nestao. Zato što mi je nestao moj tata, mogu i ja otići”.

U Centru za socijalni rad kažu da su upoznati sa slučajem

 Od kada je GCSR, odnosno mesno nadležno Odijeljenje Obrenovac upoznato sa prilikama u ovoj porodici, nije imalo prijave niti bilo kakva saznanja vezano za nasilje, zanemarivanje, zlostavljanje, poremećene porodične odnose ili napuštanje maloljetnog djeteta. Uvažavajući okolnosti i tragediju koja se desila, stručni radnici GCSR Odeljenja Obrenovac će u skladu sa potrebama porodice preduzimati mjere iz svoje nadležnosti kako bi pomogli porodici u kojoj je živio tragično nastradali dječak – navode u Centru.

Portal Svjetlo Dunjaluka

Iznesite svoje mišljenje

Komentara