Press "Enter" to skip to content

Oko mene je bila neka praznina, tama… Obuzeo me je strah, vidio sam da ne mogu da pokrenem nijedan dio tijela…

Ljekari, ali i pacijenti iz zabranjenih crvenih zona, zbog svega ponovo apeluju na građane – nosite maske i smanjite kontakte. Jer, jesen stiže

Zbog sve više zaraženih, popunjavaju se bolnički kapaciteti u BiH. Bliži se jesen zbog čega mnogi strahuju šta očekivati. Apele građanima da poštuju mjere upućuju i liječnici, ali i oni koji su se iz stanja kome i sa respiratora, vratili u stanje svijesti. Ovo je priča iz Banjaluke, a prenosi je N1.

Korona puni bolnice; 266 osoba hospitalizovano je u Republici Srpskoj, 70 na UKC RS, gdje je čak 13 životno ugroženih i na respiratoru.

– Prethodni dan smo imali četiri smrtna slučaja, u zadnjih 24 časa čak pet. To je porast smrtnih slučajeva na koje smo upozoravali ranije. Ta linija umrlih otprilike uvijek kasni iza one linije povećanog broja oboljelih. Jednostavno moramo kontrolisati incidenciju, učestalost obolijevanja, kako ne bismo imali ovakve katastrofalne ishode kod određenog broja pacijenata – kazala je Jelena Aćimović, epidemiolog Instituta za zaštitu zdravlja RS.

Tačnije, 169 smrtnih ishoda do sada. Apel građanima da koronu ne shvataju olako. Jer od nje obolijevaju svi.

Apele nisu svih prethodnih mjeseci ispoštovali mnogi, vjerujući da je korona izmišljena, teorija zavjere.

Takve priče najviše pogađaju ljekare na prvoj linji. U dokumentarnom filmu RTRS-a “Nema heroja bez maske” prikazane su scene borbe za dah:

– Ja sam kao student mislila da je najgore kada vas boli, ali mislim da je najgora stvar koju neko može osjetiti, proživljavati, jeste nedostatak zraka – kazala je Milka Jandrić, subspecijalista intenzivne terapije UKC RS.

Dokumentovana je i priča Ljubinka Kostića koji je nakon 32 dana na respiratoru i u komi, ponovo prodisao svojim plućima.

– Tad sam već počeo teško da dišem. Spojili su me na kiseonik. Tijelo je tražilo sve više kiseonika, u jednom momentu 12 litara u sekundi. Nakon tri dana boravka u bolnici, odlučili su da me spoje na respirator. Pored toga i jak kašalj, koji je bio prisutan, pravio je smetnju i radu samog respiratora, to je trajalo nekoliko dana. Bilo je jako neizvjesno, bio sam u sve lošijem stanju. Zahvaljujući ljekarima i medicinskim tehničarima, kojim se zahvaljujem, uz razgovore sa mnom odlučeno je da me stave u vještačku komu, da me uspavaju, što je imalo vrlo presudan uticaj na moj oporavak, jer je to dovelo do toga da se umiri kašalj koji je pravio veliki otpor organizmu.

Svega što se posle toga sjećam jeste, kada su me probudili, 4. maja, da je oko mene bila kao neka praznina, tama. Trebalo je vremena da se mozak i moj organizam na neki način vrate u sadašnjost, realnost… Tada me je isto obuzeo strah jer sam vidio da ne mogu da pokrenem nijedan dio tijela. Nisam mogao prst na ruci da podignem – ispričao je Ljubinko.

Potresne scene i ispovijesti ljekara zabilježila je i N1 u dokumentarcu “Glad za vazduhom”, autorice Jelene Zorić.

Budi prvi i podijeli ovo sa prijateljima:

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Zabranjeno kopiranje!