Press "Enter" to skip to content

On je homoseksualac koji je zaručio djevojku i boji se da stupi u brak sa njom

Pitanje:

Zaprosio sam djevojku i njena porodica me je prihvatila, ostalo je još oko tri mjeseca prije zajedničkog života. Sada sam zbunjen jer sam ja homoseksualac, više me privlače muškarci nego žene. Niko ne zna za ovo. Da li ja ovo trebam tajiti trajno ili da obavijestim ovu djevojku o tome? Veoma sam zbunjen, osjećam se kao da je varam. Ona je veoma dobra djevojka i zaslužuje nekoga boljeg od mene. Ako je oženim, sigurno će jednog dana otkriti moju tajnu, a to može imati veoma loše posljedice, posebno ako tada budemo imali djecu. Ne želim da budem nepravedan prema ikome. Mi homoseksualci smo poniženi u islamu i imamo veoma skučen izbor, ne možemo stupiti u brak kao normalni ljudi. Šta je naša krivica i šta trebamo raditi? Koja je mudrost iza toga što smo mi stvoreni kao homoseksualci? Ako brinete za naša pitanja i brige recite nam šta da radimo.

 

Odgovor:
Hvala pripada Allahu.

Prvo:

Homoseksualizam je teška bolest i velika nedaća. Ako je popraćeno sa stvarnim nemoralnim radnjama, onda je i gore, zbog samog grijeha i ogavne prirode tih nemoralnih djela i zbog samih loših posljedica na ovom i sljedećem svijetu.

Tako da svoju pažnju trebaš usmjeriti prema tome kako da liječiš ovu neprirodnost i kako da se spasiš od tog zla, više nego što trebaš da pridaješ pažnje tome da li da to trebaš sakriti od svoje supruge ili ne.

Trebaš shvatiti da postoje povodi koji vode u ovu nedaću, i ti povodi mogu proizilaziti iz toga šta je ta osoba uradila. Onaj ko hoće da se spasi iz ove situacije treba da izuči te povode i udalji ih od sebe, i da uradi ono što savjetujemo, ako ne onda on podržava i odobrava svoje stanje i ne želi da se promijeni na bolje.

Od povoda koji spadaju u njegova djela jeste:

  1. Slabost imana i udaljenost srca od ljubavi prema Allahu, i manjak straha od Njegove kazne.

     2.Gledanje u mladiće bez brade i uživanje u njihovoj ljepoti i izgledu.

Ovo je prvi korak prema grijehu za one koji imaju ovu bolest. Allah je naredio obaranje pogleda i zabranio da se gleda u haram stvari, to je isto naredio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Onda kada se ne pokorimo naredbama i počnemo raditi zabranjene stvari tada Iblis može naše srce gađati svojim otrovnim strelicama i tako ga uništiti.

Ibn Kajjim, rahimehullahu te’ala, kaže: „Pogled je izvor gotovo svih problema koji pogađaju ljude, jer pogled podstiče misli, onda misli stvaraju ideje, ideje stvaraju strasti, a strasti stvaraju volju, koja poslije jača i postaje jaka odluka, a u tom slučaju će djelo bez sumnje biti urađeno ako ne postoji nešto što će to spriječiti. Zato se kaže da je sabur prilikom obaranja pogleda lakši nego sabur na bolu koji dolazi poslije.“ El-Dževabu-l-Kafi, 106.

Zato su učenjaci jednoglasno složni da je zabranjeno gledati u golobradu omladinu, a neki smatraju to gorim nego gledanje u žene.

Imam Nevevi, rahimehullahu te’ala, kaže: „Isto tako učenjaci su zabranili čovjeku da gleda u bezbradog mladića ako je zgodan, sa ili bez strasti, bilo da misli da će biti iskušan ili ne. Ovo je ispravan stav kod učenjaka. Ovo kaže Šafija i najveći učenjaci njegovog mezheba. Dokaz za to jeste da su bezbrada omladina, na neki način, kao žene, može se prema njima osjetiti strast kao što se osjeti prema ženama, i njegov izgled može biti lijep kao i kod žene, i mnogi od njih mogu biti ljepši nego žene. Zabrana se još više odnosi na njih zbog drugog razloga, a što je da po pitanju vezivanja za njih može proizaći zlo koje ne može proizići kada se radi o ženama.“ Šerhu Muslim, 4/31.

Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te’ala, je rekao: „Gledanje u lice bezbradog mladića sa strasti je kao i gledanje u žene kojima osoba je mahrem ili nije sa strasti, bilo da se radi o strasti za odnosom ili je cilj da se dobije zadovoljstvo samim gledanjem. Ako on pogleda u svoju majku, sestru ili kćerku i time zadovoljava strast kao kada gleda u ženu kojoj nije mahrem, ovo je poznato da je to haram. Isto se odnosi na gledanje lica bezbrade omladine, po jednoglasnom mišljenju učenjaka.“ Medžmu’u-l-Fetava, 15/413 i 21/245.

Isto kaže, rahimehullahu te’ala: „Onaj ko stalno gleda u bezbradu omladinu i njima slične, ili ustrajava u tome, i kaže da ne gleda sa strašću, takav laže, jer ako nema potrebe da gleda, jedini razlog zbog kojeg gleda jeste užitak kojeg osjeća u svome srcu zbog toga. Što se tiče slučajnog pogleda, on se oprašta, ako odmah okrene pogled.“ Medžmu’u-l-Fetava, 15/419 i 21/251.

Načina gledanja sa kojim su ovi bolesnici zaraženi uključuje i ono što gledaju na satelitskim televizijama i ono što vide u novinama i magazinima, ili na internetskim stranicama, ili slika djece i bezbrade omladine, i ovo je ono što ih navodi na rade bestidna djela.

  1. Zapostavljanje obaveznih i dobrovoljnih ibadeta.

Ako osoba koja je zaražena ovim problemom klanja na vrijeme, ispunjava šartove i ruknove namaza, to će biti stvar koja će ga odvraćati od upadanja u loša i bestidna djela. Allah kaže:

„Namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno.“ (Prijevod značenja El-‘Ankebūt, 45)

Šta tek onda ako redovno obavlja sunnete i dobrovoljne namaze?

  1. Ostavljanje Kur’ana i ne čitanje knjiga o pobožnim ljudima i imamima.

Allahova knjiga sadrži uputu, svetlo i lijek. To je najbolja zaštita za muslimana protiv upadanja u grijeh i to je najbolji lijek za onoga koji je već upao u grijeh.

Ako bude čitao knjige o imamima i biografijama učenjaka, može ih uzeti kao primjer i postati upoznat sa njihovim pričama i time se uzdignuti iznad bestidnosti i zla.

  1. Zapostavljanje traženja znanja.

Znanje je svjetlo, kroz koje osoba može znati šta je dozvoljeno i činiti to, i može znati šta je zabranjeno i ostaviti to. Kroz njega može upoznati svoga Gospodara, subhanehu ve te’ala, Njegova imena, svojstva i djela. To će u njegovom srcu stvoriti osjećaj stida pred njegovim Gospodarom i stida pred Njegovim melecima, i tako neće htjeti činiti loša i bestidna djela. Kroz znanje će upoznati stanje grješnika i Allahovu kaznu koju im je pripremio.

  1. Mnogo slobodnog vremena u životima onih koji imaju ovaj problem.

Kada bi se okupirali sa ibadetima, sportom, dozvoljenim stvarima i traženjem znanja ne bi imali vremena da ga troše na razmišljanje o zabranjenim stvarima, a da ne govorim o činjenju istih.

  1. Prijateljevanje i druženje sa lošim ljudima.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poistovjetio lošeg prijatelja kao onog ko puše u vatru u kovačnici, pa ili će spaliti odjeću svoga druga ili će ovaj od njega osjetiti loš miris.

  1. Ne stupanje u brak.

Allah je stvorio prirodnu strast u ljudima, i dao je da se ona ispoljava prema ženama. Dozvoljen način za to je brak. Onaj ko se suprotstavi svojoj prirodi (fitri) i usmjeri tu strast prema drugim muškarcima koji su kao on, ili je bezvrijedniji od životinja, jer imamo životinje ispred sebe i da li vidimo da se mužjaci penju jedni na druge i da jedni druge gledaju sa strašću? Vidi to i usporedi to sa osobom koja gleda u bezbradu omladinu istog spola kao i on sa strašću, i sa onim koji radi razvratna djela sa njima, i onda ga to čak i odvrati da oženi ženu!

Pogledajte odgovor na pitanje pod brojem 20068 o informacijama kako pobjeći od ove bolesti i kako je izliječiti.

Ibn Kajjim, rahimehullahu te’ala, kaže kada govori o lijeku za zabranjenu ljubav i zaljubljenost: „Lijek za ovu ubojitu bolest jeste da razumije da je ono što ga je zadesilo od ove bolesti je suprotno tevhidu i to je zbog njegovog nemara u srcu naspram Allaha. On mora potvrditi jednoću svoga Gospodara i Njegovih zakona i ajeta prije svega ostalog, onda treba raditi ibadete, i unutrašnje i vanjske, što će zaokupirati njegovo srce da ne misli o tome. Da se u potpunosti okrene Allahu i da moli Allaha da to odstrani od njega. Treba svoje srce usmjeriti samo prema Allahu. Ovo je lijek koji je Allah spomenuo u Svojoj knjizi riječima: ‘… tako bî, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob.’ (Prijevod značenja Jūsuf, 24)

Allah nas obavještava da je On odvratio zlo zaljubljenosti i bestidnih djela od njega zbog njegove iskrenosti, jer ako je srce iskreno i ako su djela osobe iskrena samo radi Allaha, onda ljubav prema slikama ne može zauzeti ovo srce, ona može zauzeti samo prazno srce, kao što je pjesnik rekao:

Njena ljubav mi je došla u srce prije nego sam i znao šta je ljubav,

Pa je našla moje srce praznim i dobrim mjestom za boravak, pa ga je tako zauzela.“ El-Dževabu-l-Kafi, 150-151.

Drugo:

Od najvećih grešaka jeste da se misli da nema lijeka za ovu bolest, i da homoseksualac nikada ne može postati „straight“ (da ga privlače samo žene). Kada bi to bilo tako, onda Allah ne bi rekao narodu Luta da se pokaju, i Allahov poslanik Lut, alejhi selam, ne bi ih pozvao da se okane svoje izopačenosti. Allah je Stvoritelj ljudi, i On zna šta se kod ljudi može a šta ne može promijeniti, tako da ne smiješ obraćati pažnju na izjave onih koju kažu suprotno ovome.

Koliko je samo homoseksualaca koji su se vratili svome Gospodaru i pokajali, i njihovo pokajanje je prihvaćeno i promijenili su se, a njihovi zabranjeni prohtjevi su nestali. Lut, alejhi selam, pozvao je svoj narod da se žene, jer je to efektivan lijek, na koji način onaj ko je zaražen ovom bolesti može da usmjeri svoje strasti na dozvoljen način.

Treće:

Od onoga iznad je jasno da u ono u što spada homoseksualizam jeste da se veže za slike ili gledanje bezbrade omladine, ili na zle bestidne radnje, što je rezultat djela te osobe. On je obavezan da prestane sa time, i on je u stanju da prestane. Ako pretpostavimo da ga privlače muškarci onda se mora suprotstaviti tome i izbjegavati stvari koje vode da on upadne u haram, baš kao što žene privlače normalne osobe, od njega se traži da obara pogled i da se ne osamljuje sa ženama, isto tako mora izbjegavati sve puteve koji vode tom iskušenju.

Četvrto:

Što se tiče tvojih riječi: „Šta treba da radimo?“ Objasnili smo ti šta trebaš uraditi. Trebaš se bojati Allaha i poštovati Ga toliko da ne želiš da te vidi u stanju sa kojim nije zadovoljan, i za koje on ljude žestoko kažnjava.

Ali ono što nas šokira jeste ono što si rekao poslije ovoga tj.: „Da li je naša krivica što smo ovakvi? Koja je mudrost iza toga što je čovjek stvoren ovako?“

Da, Allahov robe, odgovornost i posljedice, prijetnja i kazna, to sve zadesi onoga ko radi grijehe. On to zaslužuje zbog zlih djela koja je uradio i zbog onoga što je zaradio svojim rukama.

Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:

„Ima ljudi koji se o Allahu prepiru bez ikakva znanja i bez ikakva nadahnuća i bez Knjige svjetilje, hodeći nadmeno da bi s Allahova puta odvraćali; njih na ovome svijetu čeka poniženje, a na onome svijetu daćemo im da iskuse patnju u ognju. ‘Eto to je zbog djêlā ruku tvojih, jer Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.’“ (Prijevod značenja El-Hadždž, 8-10)

Allah, subhanehu ve te’ala, također kaže:

„A dokazi onih koji se o Allahovoj vjeri raspravljaju ništavni su kod njihova Gospodara kada su joj se već mnogi odazvali; na njih će pasti gnjev i čeka ih patnja teška.“ (Prijevod značenja Eš-Šūrā, 16)

Šejh Es-Sa’adi, rahimehullahu te’ala, kaže: „Ovdje nam Allah govori da oni koji se raspravljaju o Allahovoj vjeri sa ništavnim dokazima i kontradiktornim dokazivanjima, ‘kada su joj se već mnogi odazvali‘ tj. nakon što su oni koji imaju pameti i razmišljaju odazvali se Allahu, zbog jasnih ajeta i dokaza koje im je dao, tako da ovi koji se raspravljaju o istini nakon što im je postalo jasno ‘ništavni su‘ tj. ništavno i odbijeno ‘kod njihova Gospodara‘ jer to podrazumijeva odbijanje istine, a sve što se suprotstavlja istini je zabluda.

‘…na njih će pasti gnjev‘ zbog njihove nepokornosti i njihovog okretanja od Allahovih ajeta i odbijanja istih. ‘…i čeka ih patnja teška‘ što je produkt Allahove srdžbe na njih. Ovo je kazna svakoga ko osporava istinu sa zabludom.“

Allah govori o Njegovim lažljivim neprijateljima:

„A kada urade neko ružno djelo, govore: ‘Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovijedio.’ Reci: ‘Allah ne zapovijeda da se rade ružna djela! Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?’

Reci: ‘Gospodar moj naređuje – pravednost. I obraćajte se samo Njemu kad god obavljate molitvu, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je iz ničega stvorio, tako će vas ponovo oživiti.’

On jednima na Pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja, jer oni, mjesto Allaha, šejtane za zaštitnike uzimaju i misle da dobro rade.“ (Prijevod značenja El-A’rāf, 28-30)

Šejh Es-Sa’adi, rahimehullahu te’ala, kaže: „Ovdje Allah govori, opisujući loše stanje mušrika koji rade grijehe, i govore da im je Allah naredio da to rade: ‘A kada urade neko ružno djelo‘ tj. sve što se smatra odbojnim i gnusnim, u što spada to što tavafe oko Ka’abe goli. ‘…govore: ‘Zatekli smo pretke naše da to rade’‘ i što se tiče ovoga rekli su istinu. ‘…a i Allah nam je to zapovijedio‘ ovo su slagali, jer je Allah negirao ovu njihovu tvrdnju kada je rekao: ‘Reci: ‘Allah ne zapovijeda da se rade ružna djela’‘ tj. ne dolikuje Njegovoj mudrosti i savršenstvu da naređuje Njegovim robovima da rade loša djela, bilo da se radi o ovome što su radili ovi mušrici ili bilo čemu drugom. ‘Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?‘ i ima li neke laži i izmišljotine koja može biti veća od ovoga?“

Ono što si rekao je ono što Allahovi neprijatelji, mušrici i oni koji ne vjeruju u Njegove poslanike, govore. Oni upadnu u grijeh, onda sebe opravdavaju kaderom, govoreći da ih je Allah stvorio takvima, ili da im je naredio da to rade, neka je savršen i visoko Allah iznad onoga što nepravednici govore.

Tako isto bludnik, lopov i ubica mogu reci: „Šta sam ja tu kriv? Allah me je stvorio ovako.“ Ovaj lažni argument čini nevažećim sve Allahove propise, čini nevažećim naredbe i zabrane, i ljudima daje slobodu da rade šta hoće bez odgovornosti, pa onda bludniče kao magarci, i uskoro neki od će učiniti te bestidne radnje na ulici, što će se desiti na kraju vremena, a što se i događa u nekim nevjerničkim i razvratnim zemljama!

Da li znaš da si ti onaj ko je otvorio ova vrata sebi, ali da Allah ima dokaz protiv tebe, a da ti nemaš dokaza protiv Allaha?

Tako da se trebaš zanimati time kako da sebi zatvoriš vrata zla i pokvarenosti, prije nego ih ne mogneš više zatvoriti, umjesto da misliš o onome koji je stvorio vrata i kako ti da ih nije ostavio zatvorenim, jer izgleda da ti ne znaš razliku između vrata i zida!

Ako želiš da to bude zid, bez vrata i svjetiljke, onda koja je svrha odgovornosti, koju onda vrijednost imaju naredbe i zabrane, halal i haram, nagrada i kazna, Džennet i Džehennem?

Sažetak našeg savjeta tebi jeste, da te savjetujemo da požuriš i oženiš se, pa tako da možeš usmjeriti svoju spermu u ono što je čisto i dozvoljeno, i da se zaštitiš od zabranjenog seksualnog odnosa.

Ali, kako ne bi prevario onoga ko ti vjeruje ili da iznevjeriš to povjerenje ili da učiniš nepravdu onome ko ti nije učinio nepravdu, bitno je da prvo počneš da iskrenim pokajanjem Allahu od grijeha homoseksualnosti u kojeg si upao, i da ustraješ u raznim vrstama ibadeta. Neka tvoja briga bude Allah i Njegovo zadovoljstvo, onda odmah kada osjetiš da si krenuo putem upute, i osjetiš da si krenuo ispravnim putem, onda ojačaj strepnju prema dobru i čistoći tako što ćeš oženiti onu koja će ti pomoći da budeš čedan. Ali prije nego počneš popravljati problem ili što se budeš osjećao da si se iskreno pokajao, nemoj činiti nepravdu nikome više i nemoj izdati onoga ko ti vjeruje.

Molimo Allaha da te izliječi, da ti očisti srce i da te učini čednim.

A Allah zna najbolje.

Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/101169

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *