OVO SU UZROCI SMANJENJA VAŠE NAFAKE I BEREKETA

Ljudi su za malu nafaku, nizak lični dohodak i finansijski baksuzluk skloni druge optuživati.

Iznad dežurnog krivca za sve svoje životne neuspjehe urođena je sposobnost najvećeg dijela našeg naroda. Uvijek u drugima, a nikada u sebi ne vide problem. Otac optužuje državu i svoje preduzeće jer mu je mala plata. Majka optužuje oca što ne može dovoljno zaraditi. Muž optužuje porodicu zato što mnogo troše i govori da on ne može zaraditi koliko oni mogu potrošiti. Supruga optužuje muža što ju je ženio kad je ne može izdržavati. Prosvjetni radnici i penzioner optužuju državu za male lične dohodnke i penzije. Svi se žale na male plate. Svi kukaju. Na sceni je opća kuknjava. Ima li razloga za nju? Kaže se u jednoj poslovici: „Ne kuka kukavica što joj je teško- već zato što joj je to profesija.“

Manjak, kao i povećanje nafake u direktnoj je kompetenciji Uzvišenog Allaha. Korisnik nafake je indirektni uzrok njena povećanja, odnosno umanjenja. I kao što niko od ljudi ne može uticati na određivanje nafake dok smo u utrobama svojih majki, tako niko od ljudskog roda, osim nas direktnih korisnika, ne može uticati na smanjenje propisane nafake. Poslanik s.a.v.s., kaže: „Znaj da, kada bi se sav ummet složio da ti nanese neko zlo, ne mogu ti ga nanijeti, ako to Allah neće…“

Zbog toga krivca za malu nafaku ili siromaštvo prestanimo tražiti u drugima. Mi smo ti koji možemo uticati na smanjenje nafake isto kao što možemo uticati i na njeno povećanje, ako to Allah hoće. Siromaštvo nije propisano, već je ono posljedica grijeha. Dakle, kako god postoje sredstva sticanja i povećanja bereketa i nafake, tako isto postoje i uzroci njena smanjenja.

Jedan od uzroka smanjenja bereketa i nafake jeste i naša ljenost i besposličarenje.

Ljenost i besposličarenje

Veliki broj naših Bošnjaka, posebno među mladima, traži posao a Allaha moli da ga ne nađe. Naše su kafane pune mladića i djevojaka. Svaki od njih nešto pije. Ako nam svakodnevno govore o ekonomskom kolapsu, ili nam njime prijete, otkud to da svaki od mladića i djevojaka ima novac za kupovinu kahve, soka, cigareta ili nečega drugog?

Tržni centri se ne bi otvarali da nema novca. Otkud to da su ulice bosanskih gradova krcate ugostiteljskim objektima punim naroda? U po bijela dana seoska kafana je puna mještana. Svi ti mještani  se žale kako nema posla i kako se ovako više ne može živjeti u ovoj državi. Ko biva, treba tražiti načina da se iz nje otiđe u neku obećanu zemlju gdje cvjetaju ruže i gdje jedva čekaju našeg Bošnju kao velikog stručnjaka iz kafane da čisti bjelosvjetska kupatila i mete ulice. Problem, dakle, nije u nedostatku posla nego u nehtijenju da se čovjek uopšte prihvati posla. Parazitski način života je svojstven velikom dijelu današnje omladine. Otac i majka su nepresušni izvor kada treba izmamiti novac za cigarete ili kahvu. Po selima, ali i po gradovima, omladina spava do podne. U isto vrijeme naše ulice, naši seoski i magistralni putevi su zapušteni, njive neobrađene i u šipražje zarasle, dvorišta puna smeća, rijeke zagađene. A sve ovo su potencijalna radna mjesta za rijeku nezaposlene omladine. Kada im se spomene sve nabrojano, oni odmahnu glavom i kažu da se to ne isplati raditi, jer se slabo ili gotovo nikako ne plaća. Kada ih pozovete da vam podšišaju ogradu, nasijeku drva ili zemlju  obrade- oni kažu da je to mizerno za njih i da nisu u školu išli da bi takve stvari radili. Bolje nam je kod naših kuća sjediti nego li se ponižavati, vele oni. Život na račun oca i majke je očito lakši, iako je parazitski.

Jedan se čovjek povukao u samoću da živi u pobožnom životu. Kada ga je prijatelj upitao od čega će živjeti i kako će se hraniti, on mu je istakao da je vidio ćoravu vranu, kojoj druga zdrava donosi hranu. Prema tome i njemu će Allah dati nekoga ko će mu hranu donositi. Na to mu prijatelj reče: “Pa ti si se ugledao u slijepu vranu! Zašto se nisi ugledao u onu zdravu, pa da i ti kad si zdrav, drugoga, koji je bolestan i nemoćan pomogneš?“

Islam naređuje rad i smatra ga ibadetom, a život na račun drugoga prezire. Ashabi su pred Poslanikom s.a.v.s., pohvalili  jednog čovjeka. Rekli su mu kako on noću klanja i zikr Allahu čini, a danju posti. Poslanik s.a.v.s., ih je upitao ko ga opskrbljuje hranom i pićem? Oni mu odgovoriše: „Mi svi zajedno Allahov Poslaniče! „Na to im on reče:“ Vi ste svi bolji od njega! Iz ovog hadisa vidimo da čovjek ne smije na račun drugoga živjeti čak i ako se ibadetom bavi.

akos.ba

Iznesite svoje mišljenje

Komentara