PRIZOR TOKOM GASULJENJA MEJITA: PRIČA O ČOVJEKU KOJI SE SMIJEŠIO POSLIJE SMRTI

I tako sam držao njegova usta na kojima je bio osmijeh sve dok ga nismo stavili u ćefine. Onda sam se sjetio da ga nisam namirisao. Nakon što sam ga namirisao, prišao sam da poljubim njegovo čelo, a okus mirisa prešao je na moje usne, i shvatio sam da taj okus nije bio uobičajen okus mirisa. Da, tako mi Allaha, miris koji sam okusio od njega bio je potpuno drugačiji miris od onog koji sam ja imao u svojim rukama, a taj okus je bio slađi od meda…

Čovjek zbog kojeg smo se međusobno natjecali da ga ogasulimo bio je poznat po prakticiranju čiste vjere i slijeđenju sunneta i bili smo presretni što ga gasulimo. Imao je bradu sljedbenika ehli-sunneta, njegovi su nokti bili tako čisti i veoma je lijepo mirisao. Gasulili smo ga okrećući ga lijevo i desno, Allah mu se smilovao, i na kraju sam namirisao dijelove tijela kojima je obavljao sedždu. Nakon što sam to uradio, prije stavljanja ćefina na njega, htio sam ga poljubiti u čelo. Da li znate zašto? Saznat ćete kako je umro i onda me nećete kriviti što sam htio da poljubim njegovo čelo.

Tako mi Allaha, osim kojeg nema drugog boga, dok smo ga gasulili, htio sam da operem njegovo lice, pa sam mu svojim rukama zatvorio usta (da mu voda ne dospije u usta) jer su bila otvorena zbog toga što se duboko osmjehivao. Ja ne kažem da je to izgledalo kao osmijeh, nego je to bio stvarni osmijeh! Zatvorio sam njegova usta svojim rukama, a zatim ih je ponovo otvorio, a ja sam, smijući se, rekao: “Dragi brate, zatvori usta, htjeli bismo te ogasuliti.” I tako sam držao njegova usta na kojima je bio osmijeh sve dok ga nismo stavili u ćefine.

Onda sam se sjetio da ga nisam namirisao. Nakon što sam ga namirisao, prišao sam da poljubim njegovo čelo, a okus mirisa prešao je na moje usne, i shvatio sam da taj okus nije bio uobičajen okus mirisa. Da, tako mi Allaha, miris koji sam okusio od njega bio je potpuno drugačiji miris od onog koji sam ja imao u svojim rukama, a taj okus je bio slađi od meda! I svaki put kada kazujem priču o ovom čovjeku, osjetim isti miris u svojim ustima! Zatim smo završili umotavanje u ćefine i otišli da mu klanjamo dženazu.

Znate li kako je ovaj čovjek preselio? Bio je imam džamije i hafiz Kur’ana. Imao je lakšu saobraćajnu nesreću poslije koje je izašao iz auta i pred ljudima pogledao svoj auto i rekao: “Hvala Allahu na svemu”, a onda je napravio nekoliko koraka i kad je bio nasred ceste, rekao je ljudima da se udalje od njega i legao na svoju desnu stranu okrenut prema kibli. Dok je ležao okrenut prema kibli, izgovorio je: “Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeder-resulullah!”, nakon čega je uzeo zadnji uzdisaj i preselio, Allah mu se smilovao. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čije zadnje riječi na ovom dunjaluku budu la ilahe illallah, ući će u Džennet”, pa su ovo radosne vijesti za njega, sa Allahovom dozvolom.

 

Sa predavanja Šejha Muhammada Buknah el-Šahranija

Obrada: YouTube kanal: Namiq Abdullah  –  pripremio Admir Ćomić

Iznesite svoje mišljenje

Komentara