SARA SABRI: RAZMIŠLJATE LI IKAD O POSLJEDICAMA GRIJEHA, NPR. BLUDA?

Razmišljate li ikada o posljedicama grijeha, npr. bluda?
Ja razmišljam ovih dana, a nakon pisma koje sam dobila od jedne osobe koja mi se žali da je učinila blud i da planira da učini samoubistvo, jer niti može sebi da oprosti, niti zna kako da se nosi s tim ukoliko se sazna i objelodani, a u braku je i ima djecu. No, to je baška stvar. To pismo me je ponukalo da razmišljam o grijehu općenito, ali o bludu naročito. Shvatila sam nekoliko stvari, ne znam hoćete li se složiti:

1. Ništa nam u život ne unosi probleme kao ono što sami uradimo.Na izgled, svi nam pakoste, i protiv nas su, ali dok sami sebe ne lupimo po glavi, ništa nas od okoline tako ne zaboli.

2. Ništa ne otruje dušu i ne unese veći nemir u naše biće kao što to učini grijeh. Grijeh proganja, ne da snu, ne da mira na javi, unosi sumnju i onde gdje je nema, strah, paniku, dezorjentiše nas da više nismo u stanju da hladno razmislimo i donesemo odluku o bilo čemu. Grijeh otruje um.Razori ga.Zaljulja tlo pod nogama.

3. Mi smo bića sa slobodom izbora. Nismo programirani ni da samo činimo dobro, niti da samo griješimo, nego da biramo šta i kada ćemo. I nismo slabi u odabiru, nego nepromišljeni.I nema grijeha kom se ne možemo oduprijeti, samo ukoliko sebe ne dovedemo u dodir s njim. Nije džaba rečeno “Ne približavajte se bludu.” Ne – ne radite ga. Nego – ne približavajte se. Čim se primakneš, makar se i kleo i bio milion posto siguran – uradit ćeš ga. Ako ne sad, onda sljedeći put.

4.Grijehom – samo jednim – puca perda pred našom savješću, obrazom, bićem. Stid nas je samo prvi put dok grijeh činimo. I kukamo. Vrištimo.Kako sam to mogao/la uraditi! Ali samo prvi put. Drugi put je već lakše. Šejtan nam je svukao stid i s tijela i s duše. Ugazili smo u blato. Dalje je “lakše”. I sigurna sam, griješnik više žali za tim osjećajem koji je izgubio i koji više nikad povratiti ne može, nego li i za samim grijehom.

5. Grijeh povlači novi grijeh za sobom. Hajmo opet, pa opet….pa hajmo neki drugi grijeh, ovaj smo “izgostirali”, nije više ni zanimljiv.Hajmo s drugom osobom. Trećom, desetom…

6. Šejtan nas grijehom i griješenjem “drži u šaci”. Do tad smo bili svoji vladari. Od tad on vlada nama, a mi iako svjesni njegove vladavine, nemamo više snage da se iskoprcamo i izvučemo. Niti njegovih sumnja, smutnji, nemira koji nam unosi u život i svakodnevicu su tada jače od nas. Nije on kriv. Krivi smo mi što smo dozvolili da nas zarobi i postane nam gospodar.Da nas drži u šaci.Plaši – čut će se! Saznat će se! Šta ćeš tad! Jadni ti! Šuti i nastavi kako si počeo!

7. Jedini spas od grijeha je – podvući crtu. Desilo se.Kriv sam. Kajat ću se i raditi nadam se dovoljno dobra kojima ću potrti ovo što me isprljalo da se očistim. Kriv sam, ali ne moram i dalje gaziti u blatu. Izvući ću se još danas, oprati se, i okrenuti list. Shvatio sam koliko sam slab. Bit ću oprezniji i neću sebi više dozvoliti ovakav ponor i tminu.

Iz grijeha se možeš spasiti.

Ustraješ li u grijehu – gotov si. Ne zato što se ne možeš više spasiti i promijeniti odluku i svoj put, nego zato što se navikneš na grijeh i ni ne primjećuješ da griješiš. Ugušiš sebe i svoju savjest onim – pa svi griješe. Nisam jedini….

Bolje se spasiti na vrijeme makar bio i jedini, nego ustrajati i utopiti se u kanalizaciju mase…

Autor: Sara Sabri

Iznesite svoje mišljenje

Komentara