Sura „Ja-Sin“ i njeno učenje za dušu umrlih…

Priredio: Sead-ef. Jasavić, prof.

Ma’akil b. Jesar r.a., prenosi da je Allahov  Poslanik s.a.w.s., rekao: „Učite (suru) „Ja-Sin“, vašim el-mevta (vašim umrlima ili ljudima koji su na samrti)!“ (Da’if. Sunen, Ebu Davud, br.3123.; Sunen, Ibnu Madždže, br.1448.; Musned Ahmed, br.20316.; Sahih Ibnu Hibban, br.3002.; Musned el-Tajalisi, br.973.; el-Sunen el-Kubra, el-Nesa’i, br.10846.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.6839.; Mustedrek, Hakim, br.2074.; el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.16904.; el-Sunen el-Sugra, Bejheki, br.792.)

Šejh Atijja b. Muhammed Salim rhm., (umro 1420.h.g.), kaže: Islamski učenjaci se razilaze povodom značenja riječi el-Mevta, spomenute u ovom hadisu, i na koga se ona odnosi:

  1.  Da li će se sura „Ja-Sin“ učiti nakon smrti čovjeka.
  2.  Da li će se sura „Ja-Sin“ učiti nakon ukopa čovjeka.
  3.  Da li će se sura „Ja-Sin“ učiti prilikom umiranja čovjeka.

Imamo predaja koje idu u korist mišljenju da će se sura „Ja-Sin“ učiti čovjeku koji je na samrti, poput predaje: „Neće čovjek umrijeti a da mu Allah neće olakšati stanje ako se kod njega prouči sura „Ja-Sin“.“ (Ahbar Asbehan, br.657.) Mudrost od ovog postupka leži u tome što učenje Kur’ana čini dušu čilom i vedrom, i olakšava joj smrtne muke, i sigurno će joj lakše biti nego li da joj se ne uči ništa.

Dakle riječ el-Mevta se razumjeva u metaforičkom značenju radi olakšanja smrtnih muka, a što se tiče odlaska mrtvacu ili grobu, pa da se tada uči Kur’an, jedan dio uleme kaže da je imalo Selefa koji su voljeli da im se uči sura „Ja-Sin“, neki su voljeli suru „el-Ra’ad“, dok su treći voljeli suru „el-Bekara“. Sve se ovo bilježi u teoriji i praksi Selefa, stoga se, u najmanju ruku, ne treba zbog ovog pitanja svađati. Ako čovjek iznese svoje mišljenje po ovom pitanju i zadovolji se njime – to nam ne smije biti razlogom za svađu, prepirku i odbojnost! Takvo postupanje nije u skladu sa Sunnetom Allahovog Poslanika s.a.w.s., kada je u pitanju bejan – pojašnjavanje propisa, i da’avet – pozivanje ljudi Allahu dž.š., i Njegovom Poslaniku s.a.w.s..“ (Pogledaj: Šerhu Bulugil-Meram, 7/113.)

Šejh Ibnu Usejmin rhm., kaže: „Što se tiče učenja sure Ja-Sin, čovjeku koji je na samrti – to je pitanje oko kojeg se islamska ulema razilazi zbog samog hadisa koji govori o ovome: „Učite Ja-Sin vašim el-Mevta.“ Ima učenjaka koji navode koristi od učenja sure Ja-Sin čovjeku koji je na samrti pa kažu da će mu to učenje olakšati smrtne muke, dok mi nije poznato da je neko od uleme rekao da to učenje olakšava kabursku patnju, dok ima učenjaka koji ovu predaju smatraju toliko slabom da se njome ne može dokazivati. Ako budemo rekli da je mustehabb učiti suru Ja-Sin čovjeku koji je na samrti, ako se zna da je ta osoba jaka svojom dušom i svjesnošću – onda će se sura Ja-Sin glasnije učiti, a ako se pobojimo da će učenje sure Ja-Sin oneraspoložiti čovjeka na samrti i da će ga uznemiriti – onda će se sura Ja-Sin učiti tiho ili u sebi.“ (Pogledaj: Fetava Nurun alel-Derb – http://www.ibnothaimeen.com/all/noor/article_8645.shtml)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Mustehabb je učiti suru Ja-Sin čovjeku koji je na samrti.“ (Pogledaj: el-Ihtijarat el-Fikhijja, 1/447.; el-Fetava el-Kubra, 5/363.)

Imam Sujuti, Abdul-Ganijj i el-Dehlevi rhm., kažu: „Učite suru „Ja-Sin“, kod vaših el-Mevta“ tj. kod ljudi koji su na samrti.

Imam el-Tibi rhm., kaže: Mudrost tog postupka, a svo znanje je u Allaha, je u tome što je ta plemenita sura ispunjena potvrdama osnova vjere, kao i svih pitanja vezanih za poslanstvo, i načine da’aveta, stanja ljudi, potvrde toga da su ljudski postupci vezani za volju Božiju, potvrda Tevhida i monoteizma, negacija Širka i politeizma, predznaci Sudnjega Dana, vijesti o proživljenju na Sudnjemu Danu i hašru – skupljanju itd..“

Imam Ibnu Hibban rhm., kaže: „Ovaj hadis se odnosi na čovjeka koji je na samrtnoj postelji, što nam potvrđuje predaja od Ibnu Ebi Dunje i Ibnu Merdivejha: „Neće čovjek umrijeti a da mu Allah neće olakšati stanje ako se kod njega prouči sura „Ja-Sin“.“ (Ahbar Asbehan, br.657.)

Neki od kasnije uleme su se razišli s njime u mišljenju tumačeći riječ el-Mevta u njenom vanjskom značenju, pa kažu: „Sura „Ja-Sin“ će se učiti nakon smrti čovjeka.“ – dok su treći na stanovištu da će se sura „Ja-Sin“ učiti nakon ukopa mejta, što potkrijepljuju predajom od Ibnu Ebi Adijja i drugih, u kojoj se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko svakoga petka posjeti mezar svojih roditelja, i prouči suru „Ja-Sin“, biće mu oprošteno grijeha onoliko koliko u njoj ima ajeta ili harfova!“ (Daif. Ahbar Asbehan, br.2026.)“ (Pogledaj: Šerhu Sunen Ibni Madždže, br.1448., 1/104.)

Šejh Medžduddin Ebul-Berekat Abdus-Selam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Imam Ahmed rhm., u svome Musnedu, kaže: Pričao nam je Ebul-Mugire od Safvana: Šejhovi su govorili: „Kad se sura „Ja-Sin“ prouči umrloj osobi – biće joj lakše.“ Autor djela el-Firdevs bilježi predaju od Mervan b. Salima, on od Safvan b. Amra, on od Šurejha, on od Ebul-Derda’ r.a., da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Neće čovjek umrijeti a da mu Allah neće olakšati stanje ako se kod njega prouči sura „Ja-Sin“.“ (Ahbar Asbehan, br.657.)“ (Pogledaj: Bustanul-Ahbar Muhtesar Nejlul-Evtar, 2/225.)

Predaje koje govore o vrijednosti sure Ja-Sin

Enes r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Sve ima srce, a srce Kur’ana je sura Ja-Sin. Ko prouči suru Ja-Sin, Allah će mu zbog tog učenja upisati sevap kao da je deset puta proučio Kur’an!“ (Garib. Sunen Tirmizi, br.2887.; Musned el-Bezzar, br.7282.; Sunen, Se’id b. Mensur, br.75.; Sunen Darimi, br.3416.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allah dž.š., je izrekao suru Ta-Ha i Ja-Sin hiljadu godina prije nego li je stvorio Adema a.s.. Kada su meleki tada slušali Kur’an rekli su: Blago li se ummetu kome će se ovo objaviti; blago li se prsima koja će ovo nositi; blago li se jezicima koji će ovo izgovarati!“ (el-Mu’udžem el-Evsat, br.4876.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko prouči suru Ja-Sin u periodu noći kada se iščekuje Allahovo Lice – biće mu oprošteno!“ (Musned Tajalisi, br.2589.; el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.145.; el-Mu’udžem el-Sagir, Taberani, br.417.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko preko noći prouči suru Ja-Sin – osvanuće oprošten od grijeha, a ko u džumanskoj noći prouči suru Ha-Mim, u kojoj se spominje riječ Duhan-Dim, osvanuće oprošten od grijeha!“ (Da’if. Musned Ebu Ja’ala, br.6224.)

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko svake noći bude učio suru Ja-Sin – pa nakon toga umre, umro je kao šehid.“ (el-Mu’udžem el-Evsat, Taberani, br.7018.; el-Mu’udžem el-Sagir, Taberani, br.1010.)

Imam Sujuti rhm.,u svom tefsiru el-Durr el-Mensur, 12/314., navodi:

–      predaju od Ibnu Abbasa r.a., a koju bilježi imam el-Bezzar, u kojoj Poslanik s.a.w.s., kaže: „Volio bih da je sura Ja-Sin u srcu svakog pripadnika moga ummeta!“;

–      predaju od Ammara b. Jasira, koju bilježi Ibnu Sa’ad, u kojoj stoji da jeAmmar b. Jasir r.a., uvjek na džumanskoj hutbi citirao suru Ja-Sin.;

–      predaju od Jahja b. Ebi Kesira, koju bilježi Ibnul-Daris, u kojoj se kaže:„Ko prouči suru Ja-Sin, kada osvane, biće veseo sve dok ne omrkne, a ko prouči suru Ja-Sin kada omrkne, biće veseo sve dok ne osvane.“;

–      predaju od Dža’afera, koju bilježi Ibnul-Daris, u kojoj se kaže: Se’id b. Džubejr rhm., je učio suru Ja-Sin opsihrenoj osobi, nakon čega je ozdravila.

Hasan rhm., kaže: „Ko prouči suru Ja-Sin u periodu noći kada se iščekuje Allahovo Lice ili Allahovo zadovoljstvo – biće mu oprošteno, a i čuo sam da je učenje sure Ja-Sin vrijedno učenju cijelog Kur’ana.“ (Mevkuf. Sunen Darimi, br.3415.)

Ibnu Abbas r.a., kaže: „Ko izjutra prouči suru Ja-Sin biće mu podarena lahkota toga dana, a ko preko noći prouči suru Ja-Sin biće mu podarena lahkota te noći!“ (Mevkuf. Sunen Darimi, br.3419.)

Ata’ b. Ebi Rebbah rhm., kaže: „Čuo sam da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: Ko preko dana prouči suru Ja-Sin biće mu ispunjene njegove potrebe.“ (Da’if-mursel. Sunen Darimi, br.3418.)

Muhammed b. Mervan prenosi od Ebu Dža’afera Muhammeda b. Alija da je rekao: „Ko u svom srcu osjeti tvrdoću i osorost (kasveh), neka za’aferanom, na zidu posude, ispiše ajete: Ja-Sin, vel-Kur’anil-Hakim… zatim neka to popije!“ (Mustedrek, Hakim, br.3603.; imam Zehebi rhm., u svome Telhisu nije komentarisao ovu predaju.)

Tabi’in Ebu Kilabe rhm., je rekao: „Ko bude učio suru Ja-Sin biće mu oprostom od grijeha; ko je bude učio gladan – proći će ga glad; ako je zalutala osoba bude učila – uputiće se; ako je osoba nešto izgubila – pa prouči suru Ja-Sin, pronaći će to što je zagubila; ko bude imao malo hrane za koju se boji da mu ne nestane, pa prouči suru Ja-Sin, biće mu dovoljno; ko prouči suru Ja-Sin kod čovjeka na samrti – biće mu lakše; ko prouči suru Ja-Sin ženi koja se teško porađa – biće joj lakše. Ko prouči suru Ja-Sin, kao da je 11x proučio Kur’an. Sve ima srce, a srce Kur’ana je sura Ja-Sin.“ (Pogledaj: Šu’abul-Iman, Bejheki, br.2239.)

Ebul-Mugire kaže: Pričao nam je Safvan, da su mu šejhovi govorili kako su bili kod ashaba Gudajfa b. el-Harsa el-Sumalija u trenutku njegove smrti, koji je rekao: Uči li neko od vas suru Ja-Sin? Reče: Salih b. Šurejh el-Sukuni rhm., poče učiti suru Ja-Sin, i kada stiže do četrdesetog ajeta sure Ja-Sin, Gudajf rhm., dade dušu. Šejhovi su govorili: „Kada se sura Ja-Sin uči čovjeku na samrti biće mu zbog toga lakše.“ Safvan kaže: Isa b. el-Mu’utemir je učio suru JA-Sin kod Ibnu Ma’abeda.“ (Musned Ahmed, br.17010.. Hafiz Ibnu Hadžer rhm., tvrdi da je ova predaja hasen. Pogledaj: El-Isabeh, 5/324.)

Imam Sufjan el-Sevri rhm., je tražio da mu se na samrti uči sura Ja-Sin i Kavari’ul-Kur’an. (Pogledaj: el-Mudžalesa ve Dževahirul-Ilm, imam el-Dejnuri, br.2451.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmije rhm., kaže: „Imam Ahmed rhm., je imao običaj da hadise dijeli na dvije grupe: ispravne (sahih), i slabe (da’if). Nakon toga, da’if-hadis bi dijelio na dvije grupe: da’if-metruk – slabi hadis koji se ostavlja i kojim se ne dokazuje, i na da’if-hasen – slabi hadis koji je dobar i koristi se za dokaz, isto kao što se bolest kod čovjeka dijeli na tešku bolest u koju, kada čovjek zapadne, ne dozvoljava mu se da udijeljuje od glavnice svoga imetka, i na bolest koja je lahka, kada će se dozvoljavati udjeljivanje od glavnice svoga imetka. Prvi za koga se zna da je hadise podijelio na tri vrste: sahih, hasen i da’if, bio je imam Ebu ‘Isa el-Tirmizi rhm., u svom djelu el-Džami’. Hasen hadis je, po njemu, hadis koji se sa više puteva bilježi, a među njegovim prenosiocima nema osoba koja je osumnjičena za neko zlo-djelo (muttehem), i nije u pitanju predaja koja je Šazz – čudna, specifična i jedinstvena. Ovakve i slične hadise imam Ahmed rhm., i ostali nazivaju da’if – slabim hadisom, kojim se dokazuje, pa nam kao primjer ovome, imam Ahmed rhm., navodi hadise od Amra b. Šu’ajba, Ibrahima el-Hidžrija i ostalih, kojima se dokazuju propisi u vjeri. Ovo je detaljnije pojašnjeno u poglavljima namjenjenim za ove teme.“ (Medžmu’ul-Fetava, 1/250-252.)

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG