Važno! Koji su to prosjaci kojima se treba udijeliti sadaka?

Pitanje: Tema o prosjacima se dosta proširila, a posebno kada su djeca u pitanju. Mnogi od njih, u toku njihovog prosjačenja, pribjegavaju određenim obmanama i varkama kako bi im ti dao novac, pa tako na primjer: neki se pretvaraju da su slijepi, iako su njegove oči zdrave, i slično tome.

Kako da postupam prema njima? Da li da im udijelim, ili šta?

Uzimajući u obzir i to da ja ne znam da li oni govore istinu ili ne. I nisam u mogućnosti da se uvjerim i potvrdim da oni stvarno imaju potrebe za novcem, ili to oni čine samo kako bi zarađivali i zgrtali novac. I kada pomogneš te koji se pretvaraju, neznajući njihovo pravo stanje, da li si griješan zbog toga?

Odgovor: Sva hvala pripada Allahu Uzvišenom, a zatim.

Kao prvo:

Nikome nije dozvoljeno da traži od ljudi imetak ako on nema potrebe za istim, i ako je sposoban da sam zarađuje, dok je samo određenim kategorijama dozvoljeno da traže imetak od drugih, a one su: siromah (u pravom smislu), čovjek koji se zadužio radi krvarine, i čovjek koga je zadesila neka nepogoda koja je uništila njegov imetak. Pomenutim kategorijama ljudi nije dozvoljeno da traže novac od ostalih osim onoliko koliko im je potrebno, uz uvjet da lično ne posjeduju ono s čime bi udovoljili svojoj osnovnoj potrebi, i da nisu u stanju da sami zarade novac kako bi opstali.

Stalna komisija za fetve je izdala sljedeću fetvu:

‘Dozvoljeno je da traži novac od ljudi onaj koji ima potrebe i koji ne nalazi ono što bi mu bilo dovoljno, i nije u stanju da zarađuje, pa će tako tražiti od ljudi samo onoliko kako bi udovoljio svoju osnovnu životnu potrebu. Što se tiče onoga koji nije potreban, ili ima potrebu ali je u stanju da sam zarađuje, takvom nije dozvoljeno da traži od drugih, i ono što bude uzeo od drugih u takvom stanju je haram, zbog hadisa koji se prenosi od Kabise ibn Muharika el-Hilalija, radijellahu anhu, da je rekao:

Zadužio sam se zbog plaćanja krvarine, pa sam došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći od njega da mi to refundira. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

„Ostani, dok nam ne dođe sadaka pa da ti od nje to namirimo“. Zatim je rekao:

„Kabisa, traženje sadake je dozvoljeno samo trojici:

Prvo, čovjeku koji se zadužio radi krvarine. Njemu je dozvoljeno tražiti sadaku sve dok mu se ne refundira plaćeni iznos. Nakon toga mu to nije dozvoljeno.

Čovjeku koga je zadesila neka nepogoda koja je uništila njegov imetak. Takvom je dozvoljeno tražiti sadaku sve dok ne imadne osnovne životne potrebe ili osnovne potrebe.

I čovjeku koga zadesi siromaštvo, ako to potvrde tri razborita čovjeka iz njegova naroda i kažu: Tog i tog je zadesila bijeda. Takvom je dozvoljeno tražiti sadaku sve dok ne bude imao osnovne životne potrebe ili osnovne potrebe.

Kabisa, sva ostala sadaka koja se uzme mimo ovo troje je haram. Onaj ko je bude jeo biće mu haram“1, i hadisa: „Ko bude tražio imetak od ljudi radi zgrtanja, takav traži vatru (Džehennema)“ 2, i hadisa: „Nije dozvoljeno da sadaku uzima imućni, niti onaj ko je u stanju da zaradi“.3

I vadžib je savjetovati takve, i na učenjacima je da to pojašnjavaju svijetu na svojim hutbama, putem medija idr.

Što se tiče odbijanja onoga ko traži, a koje se spominje u ajetu: „i onoga ko traži ne odbij“4, time se cilja da ga ne grdiš i ne podižeš glas na njega. A što se tiče onoga koji traži, to obuhvata i onoga ko traži imetak, a također, i onoga ko traži (pita za) šerijatske propise. Ali ovo ne znači da, onoga ko pogrešno postavlja pitanja, ne treba edukovati i upućivati, i da ga ne treba mudro i lijepim govorom savjetovati’. Završen tekst fetve.5

Ova fetva je od sljedećih šejhova: Bin Baza, Abdullaha ibn Gudejana, Saliha el-Feuzana, Abdul-‘Aziza Alu šejha, i Bekra Ebu Zejda.

Također, šejh Bin Baz, rahimehullah, je bio upitan: Kakav je propis prosjačenja? Pa je spomenuo hadis Kabise kojeg smo već spominjali, a zatim je rekao:

‘U ovom hadisu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je pojasnio vrste traženja koje su dozvoljene, i da sve mimo toga jeste haram. Pa onaj ko posjeduje ono što će utoliti njegovu osnovnu potrebu, od plate za posao koji radi, ili trgovine, ili vakufskog prihoda, ili kirije od nekretnine, ili od zanata poput stolarije, ili kovačkog zanata, ili zemljoradnje, i slično tome, takvom je haram tražiti (od drugih).

Dok onaj ko bude prinuđen na to, nema smetnje za takvog da zatraži shodno svojoj osnovnoj potrebi. Isto tako i onaj ko se zadužio zbog krvarine kako bi pomirio zavađene, ili kako bi trošio za svoju suprugu i djecu, nema smetnje da ovakav traži kako bi nadoknadio gubitak’. Završen govor šejha Bin Baza, rahimehullah.6

Kao drugo:

Ono što, nerijetko, viđamo na ulicama danas, ili ispred džamija od onih koji prosjače i traže od ljudi imetak, u stvarnosti nisu svi oni potrebni, naprotiv, potvrđeno je da su neki od njih čak i bogati, i, također, potvrđeno je da postoje organizovane kriminalne grupe koje regrutuju i iskorištavaju malu djecu koju šalju na ulice da prose i traže od ljudi. Naravno, ovo ne znači da ne postoje oni koji istinski imaju potrebe, i zbog toga mi smatramo da onaj ko želi udijeli sadaku nekom od tih (prosjaka), da prvo upotrijebi svoju pronicljivost kako bi, odprilike, ustanovio koji je od njih iskren (u svom traženju). A najbolja stvar od svega toga jeste da se ti takvi upućuju na adrese ustanova koje sakupljaju i raspodijeljuju zekat i sadaku, kako bi oni koji su nadležni preispitali njihovo stvarno stanje, te zbrinuli ih i nakon davanja zekata.

Prema tome, ako znaš ili ti preovladava mišljenje da taj i taj nema potrebu, onda mu nemoj dati, ako pak znaš ili ti preovladava mišljenje da ima potrebu, onda mu daj ako hoćeš. Dok, ako se kod tebe izjednače i pozitivno i negativno mišljenje za dotičnog, onda je na tebi izbor, ako hoćeš daj mu, a ako nećeš nemoj mu dati.

Onaj ko udijeli onom kome se smije udijeliti, misleći da dotični ima potrebu, njemu se piše sevap za to djelo, pa makar se nakon toga ispostavilo da je dotični od onih koji nemaju potrebu, čak kada bi novac koji mu je udijelio bio od zekata kojeg ovaj izdvaja za svoj imetak, i to će mu se uvažiti, i neće morati da ponovo izdvaja zekat.

Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:

„Neki čovjek je odlučio da dadne jedne noći sadaku. Uzeo je sadaku i stavio je u ruku neke bludnice. Kada je osvanulo ljudi su počeli govoriti da je data sadaka bludnici. Čovjek je rekao: Allahu moj, neka je Tebi hvala što sam dao sadaku bludnici. Ponovo ću dati sadaku. Ponio je svoju sadaku i stavio je u ruku nekom bogatašu. Kada je osvanulo ljudi su govorili: Data je sadaka bogatašu. Čovjek je rekao: Allahu moj, neka je Tebi hvala što sam dao sadaku bogatašu. Ponovo ću dati sadaku. Ponio je sadaku i stavio je u ruku kradljivcu. Kada je osvanulo ljudi su govorili: Data je sadaka kradljivcu. Čovjek je rekao: Allahu moj, neka je Tebi hvala što sam dao sadaku bludnici, bogatašu i kradljivcu. Nakon toga, rečeno mu je (tj. u snu): Tvoja sadaka je primljena. Možda će bludnica tim biti zadovoljna i neće činiti blud. Možda će bogataš od njega uzeti pouku pa će početi dijeliti od onoga što mu je Allah dao. I možda će se kradljivac zadovoljiti njome i neće krasti“.7

Rekao je šejh Usejmin, rahimehullah:

‘Ako kod čovjeka preovlada mišljenje da onaj kome je dao zekat zaslužuje isti, to će mu biti prihvaćeno, svejedno dotični bio prosjak, ili njegov izgled bio poput izgleda siromaha, to mu se prihvata, čak i kada bi se nakon toga ispostavilo da je taj bogat, to mu je prihvaćeno. I zbog toga, kada je čovjek udijelio sadaku, i ljudi počeli da govore: „Data je sadaka bogatašu“, bi rečeno ovom koji se pokajao zbog svog udjeljivanja bogatašu: „što se tvoje sadake tiče, ona je primljena“.

Doista, Uzvišeni Allah ne zadužuje čovjeka osim onim što je u njegovoj mogućnosti, nismo dužni da ispitujemo i istražujemo insana sve dok sto posto ne budemo ubijeđeni, ovo je neizvodljivo, ili vrlo teško. Stoga, ako ti preovladava mišljenje da je dotični od onih koji zaslužuju zekat, onda mu udijeli, ako se pak ispostavi da nije od onih koji zaslužuju zekat, tvoj zekat će biti primljen, i neka je neizmjerna hvala Allahu Uzvišenom’. Završen govor šejha Usejmina, rahimehullah.8

Izvor kompletnog teksta: https://islamqa.info/ar/104781

Prijevod: Menhedž

Bilješke

1 Muslim (1044), Nesai (2580).

2 Muslim (1041), Ibn Hibban u svom Sahihu (3393)

3 Tirmizi (652), Ibn Madže (1839), a Albani je rekao da je sahih

4 Ed-Duha: 10

5 Fetaval-ledžnetid-daime (24/377)

6 Medžmu’ul-fetava li Ibn Baz (14/320)

7 Muslim (1022)

8 El-Lika’uš-šehri (71 susret, deveto pitanje)

Izvor:Menhedž

Portal Svjetlo Dunjaluka

Iznesite svoje mišljenje

Komentara