Press "Enter" to skip to content

VELIKE GAZDE U BIH MORAJU SHVATITI DA JE PROŠLA ERA JEFTINE RADNE SNAGE

Profesor na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS) Benjamin Duraković je prošle godine bio među dva posto najviše citiranih naučnika u svijetu. Duraković je tim povodom govorio za Klix.ba.

Ovaj industrijski inžinjer je prije akademske karijere radio u realnom sektoru. Bio je zaposlen u domaćim kompanijama, a radio je i u Sjedinjenim Američkim Državama – bio je zaposlenik čikaške kompanije S&C Electric. Riječ je o kompaniji specijaliziranoj za zaštitu i kontrolu elektroenergetskih sistema, a akademski radnik je od 2016.

Durakovićev istraživački rad je posvećen modeliranju i simulaciji, tehnologiji računarskog dizajna i proizvodnje potpomognute računarima (CAD/CAM), statističkoj kontroli proizvodnog procesa, inovacijama i kvalitetu. Recenzent je nekoliko istraživačkih radova na navedene teme. U fokusu njegovog rada je toplotna energija u građevinarstvu.

Za Klix.ba je govorio o tome kakav je životni put do toga da se bude među dva posto najviše citiranih naučnika u svijetu, koliko je tome doprinijelo to što je dobar dio karijere proveo u realnom sektoru, koliko kompanije u Bosni i Hercegovini prepoznaju ideje iz domaćeg akademskog svijeta, šta je konkretno fokus njegovog rada, šta smatra ključnim razlozima za uspjeh SAD-a i koje industrijske djelatnosti bi trebale biti osnova ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine.

Kakav je naučni, profesionalni, životni put do toga da budete među dva posto najviše citiranih akademskih radnika u svijetu?
Mogu reći da sam bio iznenađen i oduševljen informacijom kada me je kolega obavijestio da se moje ime našlo na listi među dva posto najutjecajnijih naučnika u svijetu za 2021. Uz sva ograničenja i prepreke jednog akademskog radnika, smatram da je to veliki uspjeh, uspjeh IUS-a na kojem sam angažovan i značajan uspjeh za našu državu.

Nedavno sam se počeo baviti naukom, da budem precizniji, počeo sam objavljivati. Prvi rad je bio objavljen 2016. i zato bi se moglo reći da spadam u relativno mlade istraživače koji su na početku naučne karijere.

Baviti se naukom znači voljeti taj poziv, rad sa dosta odricanja, malo ili nikako slobodnog vremena. Morate imati resurse, budžet i baviti se globalno značajnim temama radije, nego nekim lokanim pitanjima, objavljivati na pravom mjestu i kod najboljih izdavača. Kada je u pitanju citiranost radova, potrebno je da radovi budu vidljivi i dostupni drugim istraživačima. Da bi bili vidljivi i dostupni drugim naučnicima potrebno je da:

Radove i knjige objavljuju izdavači koji su najbolje rangirani u svijetu;

Objavljivati u publikacijama koje su indeksirane u citatnim bazama, a čime rad/knjiga postaju vidljivi i dostupni globalnoj akademskoj/profesionalnalnoj zajednici;
Teme koje se istražuju budu interesantne globalnoj zajednici, da je riječ o nekim od gorućih problema u svijetu. Globalna priča zanima mnoge i stoga takvi radovi budu korišteni, dok lokalne teme imaju manje zainteresovanih.

Istraživanja kojima se bavim nisu besplatna i zahtijevaju značajna sredstva za repromaterijale, alate, mjernu opremu ili licence. Pisanje je najlakši dio posla. Prikupljanje podataka, eksperimenti, analize, pronalazak izvora finansiranja su teži dio posla. Doći do izvora finansiranja u našem okruženju je prava “umjetnost”.

Nažalost, niti jedan od mojih objavljenih radova ili knjiga nije nastao kao rezultat nekog domaćeg granta za nauku ili razvoj. Ipak, nastali su značajni radovi čiji citati su se našli među dva posto najutjecajnijih u svijetu, zajedno sa radovima naučnika sa Zapada koji su imali milionske budžete za svoje projekte.

Na Zapadu se lakše dolazi do grantova, jer su veća ulaganja u istraživanje i razvoj, veće su zajednice isl. Kod nas to nije slučaj. Svaki uspjeh na ovom polju ostvaren je uz mnogo više napora. Kad su u pitanju domaći grantovi za nauku te istraživanje i razvoj (R&D), moja iskustva nisu pozitivna. Primjetna je netransparentnost i dojam je da je lakše dobiti strani grant, nego neki domaći. Jednostavno, aplikacije nisu prolazile.

Svjež primjer netransparentnosti su rezultati javnog poziva za ovogodišnje finansiranje naučno-istraživačkih projekata Ministarstva za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo, za koje nikada nisu dostavljeni, niti objavljeni komentari recenzenata projekta, niti kriteriji po kojima su aplikacije izabrane, odnosno odbijene.

Koliko je vašem naučnom uspjehu doprinijelo to što ste dobar dio profesionalne karijere proveli u realnom sektoru?

Moj prethodni angažman u industriji bio je dominantno u sektoru istraživanja i razvoja, na poslovima aplikativnog istraživanja i razvoja. U akademiju sam ušao s bogatim praktičnim iskustvom, što je donijelo određene prednosti. Stekao sam uvid iz prve ruke u stanje određenih sektora industrije kod nas i u SAD-u te prakse koje su zastupljene u SAD-u .

Ovo može u nekim situacijama da olakša akademski posao na polju naučno-istraživačkih projekata. Svjesni ste ograničenja, trendova, a to pomaže kvalitetnijem i učinkovitijem donošenju odluka. Angažman u industriji mogao bih povezati sa praktičnošću i učinkovitosti, a angažman u akademiji sa publikacijama i značaju publikovanja.

Koliko kompanije u Bosni i Hercegovini prepoznaju ideje, rješenja iz domaćeg akademskog svijeta?

Saradnja između industrije i akademskog sektora nije na nivou na kojem bi trebao biti. Kada se pogledaju djelatnosti kojima se bave domaće kompanije i njihov proizvod, moglo bi se postaviti pitanje da li domaće kompanije imaju potrebu za rješenjima iz domaćeg akademskog sektora.

Postoje izuzeci, ali za ovo čime se danas akademija u cijelosti bavi može se reći da je daleko ispred onoga čime se domaća industrija bavi i onoga što je njen proizvod. Naše firme će to usvojiti tek nakon što druge kompanije u svijetu to usvoje i ostvare uspjehe na određenom polju. Ovim se svrstavaju u grupu onih koji slijede druge, umjesto da postoji ta saradnja i budu lideri u nekim oblastima na tržištu.

Ne vidim da imamo zajedničkih projekata, da se zajedničkim naporima rješavaju problemi. Objavljeni radovi su jedan od boljih indikatora ove saradnje. Radovi nastaju kao rezultat završenih naučno-istraživačkih projekata. Ako se osvrnete na objavljene domaće naučne radove, možete zaključiti da ne postoji saradnja između naučnih institucija i industrije. Publikacije, nastale kao rezultat saradnje akademske zajednice i industrije, prava su rijetkost. Dolazite do zaključka da ovaj aspekt nije na nivou na kojem bi trebao biti.

Zašto je to tako? Pokušajte pogledati strukturu domaće industrije, djelatnosti kojima se bave i njihove proizvode. Potom probajte nabrojati sve naše etablirane brendove iz industrijske proizvodnje. Koliko je brendova iz industrije kućanskih aparata? Koliko je brendova iz industrije elektroničkih uređaja široke potrošnje? Koliko je brendova iz uslužnih djelatnosti?
Više na crna hronika.info

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *