Za tri marke, trideset. Uistinu Ti desetorostruko nagrađuješ. Hvala Ti!

Bajram mubarek babo!!,- gurale su se tri kćerkice na vratima koja će prva poljubiti oca koji je upravo došao iz džamije.

Bajrami su najljepši dani, pa s toga uvijek budu i rado dočekani.

Babo ih je sve redom izgrlio i podijelio bajramske paketiće koji odmah okupiše dječiju pažnju. Dok je ispijao kahvu sa svojom suprugom na licu mu se vidjela zabrinutost koju je pokušavao prikriti.

Obećao je curice odvesti danas u grad, da probajramuju na čaršiji, ali gazda je zakasnio sa isplatama plata i sad je sve bilo upitno. Ako ih odvede potrošiće posljednji novac, a do sljedeće nafake ko zna???

Kako to sve saopštiti ovim prekrasnim malim bićima. Kako prekršiti dato obećanje, a toliko su se radovale???

– Babo! Kad cemo u calsiju?

Iz razmišljanja ga trže najmlađa kći.

– Evo sine, samo da popijemo kahvu., -odluka bi donesena.

…Trenutno je zaboravio na sve probleme gledajući svoju djecu zadovoljnu kako trčkaraju popločanom starom kaldrmom.

– Babo ja sam gjadna, -javi se babina mezimica.

– Neka mila, sad ćemo kod nane, pa ćemo jesti; -kaza joj majka, da bar malo ublaži  ono što je tištilo njenog muža.

Babo se sagnu, uze kćerkicu u naručje i reče:

– Pa kakvo vam je to, doći na čaršiju, a ne pojesti ćevape?

– Pa ja!,- veselo uzviknu djevojčica.

– Jupi idemo na cejape.

…Izlazeći iz ćevabdžinice stidljivo mu priđe jedan mladić.

– Esselamu alejkum brate, – gotovo šapčući reče.

– Bajram mubarek olsun. Halali na smetnji, da slučajno nemaš koji dinar da me nahraniš, gladan sam.

Bez razmišljanja gurnu ruku u džep. Ostale su samo tri marke koje mu je poslužitelj vratio kao kusur. Sve tri uletiše u ruku. Stisnu uzdah da ne izleti i marke tutnu bratu u ruku:

– Evo brate, bajram je, idi pojedi ćevape.

– Allah te  nagradio,-veselo prozbori postiđen mladić.

Prilazeći  svojoj ženi vidje na njenom licu neodobravanje.

– Zar mu Boga ti sve dade? Pa i mi nemamo, mogao si mu dati marku, ne znamo ni ko je.

– Ko god da je, bajram je,- prekide je muž.

Ona nezadovoljno uzdahnu i pomisli:

– Ove muškarce je ponekad stvarno teško razumjeti.

Skrenuše  u sporednu ulicu da skrate put. Već kasne kod nane na familijarno okupljanje. Gotovo pa se sudariše sa grupom muškaraca. Čestitaše bajram i pođoše se rukovati s njenim mužem. Očigledno da se poznaju. Odmakla se u stranu, bilo joj je neugodno. Ugleda jednog od njih kako vadi novčanik. Saginje se, ljubi curice i svakoj ponaosob daje po deset maraka.

– Ya Rabbi, oprosti mi,-tiho prošaputa.

– Za tri marke, trideset. Uistinu Ti desetorostruko nagrađuješ. Hvala Ti.

Zilha Ramić

rijaset