Zašto nam ne govore o radosti susreta s Milostivim, o susretu s Onim čija milost je veća od majčine milosti. Zašto samo govorimo o kaburskim strahotama!? Zašto smrt prezoremo i od nje strahujemo!? Zašto osjećamo da će nas Milostivi kazniti kaznama koje ni zamisliti ne možemo!? Zašto ne zamišljamo lijep doček koji će nam prirediti Allah i Njegovi meleki!? Zašto ne govorimo o stanju dobrih, pa da budemo od njih!? Zašto se ne podsjećamo na lijepe trenutke koji će nastupiti nakon što Munkiru i Nekiru damo tačne odgovore na pitanja koja nam postave.

Kako ćemo se osjećati ako Allah kaže: “Istinu je rekao moj rob, prostrte mu kabur prostijerkom iz Dženneta! Nahranite ga hranom džennetskom i otvorite mu jedna vrata prema Džennetu.” Kako će biti ako nam džennetski povjetarac donese u kabur miris iz Dženneta! Kada budemo gledali u pravcu Dženneta i vidjeli svoje mjesto u njemu. Kada povičemo: “Gospodaru, daj da što prije nastupi Sudnji dan!” Zašto nam niko ne govori o tome ako će naša dobra djela ostati uz nas!? Kada nas bude dočekivala naša rodbina, poznanici i prijatelji. Oni će se veseliti našem dolasku i raspitivati se za one koji su iza njih ostali na dunjaluku.

Allahu naš, daj da dan naše smrti, dan susreta s Tobom, bude nasretniji dan od kada nas je majka rodila! Samo se u Tvoju milost uzdamo, na dana kada nas najdraži ostave u kaburu i vrate se svojim kućama!

Salih M. Haušić

Preuzeto sa portala: n-um.com

Portal Svjetlo Dunjaluka

Iznesite svoje mišljenje

Komentara