Žena pod hidžabom je atrakcija u bilo kojem gradu – htjele mi to priznati ili ne, ali mi (ne)svjesno postajemo “VIP”

Piše: Ernesa Bihoarac

 

Lijepo je kada si u nepoznatom gradu i neki prolaznik ili prolaznica ti nazove selam sa osmijehom na licu, jer si muslimanka. Kada im kažeš da si iz naše prelijepe Bosne i Hercegovine, onda im bude posebno drago jer su i oni porijeklom iz naše domovine ili se iznenade kada vide da i tu žene nose hidžab. Kao i većina djevojaka koje nose mahramu, dolazila sam u prijatne i neprijatne situacije. Naše je da na najljepši mogući način objasnimo, čak i onda ako shvatimo da su određena pitanja provokacija. Od lijepe riječi nećeš imati glavobolju, a ako se spustiš na jeftin i nizak nivo pojedinih ljudi, oni će te samo dublje vući da potoneš. Odvagaj, mudruj!

Oduvijek me je zanimalo kako ljudi reaguju kada ugledaju ženu koja nosi ”moderan” hidžab? Uvijek sam mislila da je lakše takvim ženama i da su prihvaćenije u društvu, jer su sređene, ne odskaču puno od prošlog načina odijevanja i nisu “strašila” u tamnim bojama, širokoj odjeći, lakše se uklope u društvo i slično. Nedavno sam otišla na jedno putovanje. Neću reći da je slučajno, jer sve se događa sa nekom namjerom, ali čula sam kako neki momci pričaju o ženama koje nose hidžab i baš me zanimalo kako to oni vide ženu, a po njihovoj priči sam vidjela da su poprilične neznalice u vjeri i da pričaju šta im padne na pamet. No, priča je itekako zanimljiva. Kako to jednu prekrivenu ženu vidi naš Bošnjak koji je najvjerovatnije džahil, a Allah zna najbolje. Ne znam kako su došli na temu, ali počelo se pričati o prekrivenim ženama. Naravno, u zraku su se osjetile laži, pretjerivanja i upratila sam pravljenje raznih grimasa kako bi se to sve dočaralo i kako bi se raja što više nasmijala. Kolega pored njega ga je uporno “upozoravao” i šaputao da je jedna “bula” iza njih i da smanji ton, ali kolega nije želio da smanji ton. Da li je želio da mene isprovocira i da meni hinjavo kaže šta mu leži na srcu o “bulama”, kako ih on naziva, ili je mislio da sam gluha, jer imam ”krpu” na glavi koja je preduga, sigurno ne čujem ništa. Riječi ću parafrazirati. Ni pod koju cijenu ne želim nikoga poniziti, povrijediti, prozvati, omalovažavati i smatrati nižim od sebe. Možda se u ovom tekstu i sama pronađem, a svima vama unaprijed tražim halal i mnogo sabura, razumijevanja i bogobojaznosti prilikom čitanja i molim Ga da otvorite oči, razum, srce i da do vas dopru iskrene riječi. Počelo je sa ismijavanjem. Ništa lijepo nisam ni očekivala od džahila. Počelo je prvo sa ogromnim grijehom koje su počinile “bule” na tom putovanju. Zamislite ušle su u crkvu! Kako su samo mogle!? SubhanAllah! Pa, ako odu u džehennem zbog tog grijeha, vi se zauzmite za njih! Da, ušla sam u crkvu prvi put u životu sa nijjetom dawe. Nikada me crkve nisu privlačile, ni kipovi. Crkva mi je uvijek bile jedan vid umjetnosti, ništa više. Ušla sam kako bih pokazala ljudima koji su u tom trenutku obavljali molitvu da je islam jedina prava vjera i da bar na sekundu pomisle na “Muhamedance”, “teroriste”, “vehabije”, “ekstremiste”, “bombaše samoubice” i da samo jednom u životu pomisle na muslimanku, hidžab i na Uzvišenog! Hodala sam normalno, pričala tiho sa kolegicama i željela im pokazati da sam normalna, da nemam nikakvog oružja i da ih neću u zrak dignuti. Željela sam bar na tren da srušim predrasude koje nam mediji nameću svakodnevno. Nema potrebe da naglašavam koliko se samo buljilo u prekrivene žene koje su tu ušle i bili su šokirani, iznenađeni. Ušla i izašla, živa i zdrava i molim Allaha da bilo koja od nas bude sebeb da neko od njih prigrli istinsku vjeru, i da nam svaki korak u crkvi i oko nje bude upisan kao širenje dawe, amin. Čak su neke katolkinje pitale moju drugaricu i mene zbog čega nosimo mahramu? Naravno, ljudi ne znaju, stoga sam im rado ispričala. Ušutjela sam se na ta pametovanja, jer sam mislila da tu je kraj. No, party je tek počeo.

Prvi put u životu nisam imala šta da kažem. Prvi put sam šutjela i gutala. Prvi put nisam mogla nekoga da pogledam u oči i da dignem glavu ponosno. Prvi put sam spustila glavu i stidjela se. Tako ti Allaha hoćeš li se i ti zastidjeti? Molim te da osjetiš taj stid! U tom razgovoru bile su muslimanke i nemuslimanke, šta mislite kakvu sliku su ostavili o nama, ženama koje nose hidžab? Najgore od svega je što su bili upravu.

Ismijavale su se žene koje nose uske pantalone. Jedna od djevojaka koja ne nosi mahramu i koja vjerovatno nema ništa od islama osim imena (ne kritikujte me, osjeti se sve u glasu dok insan govori, vibracije ne možete prikriti) rekla je: “Nosi hlače uže od mojih” i onda one moderne, ja bih radije rekla “facebook grimase” čuđenja, šoka, ismijavanja. Dakle, džaihilma ste odvratne (i jako mi je žao što ovaj termin koristim, ali da ste vi čuli ušima svojim i vidjele očima svojim ovaj moj termin bi bio preblag), pa kakve ste onda braći koja znaju koliko-toliko propise naše vjere!

Čak i oni koji znaju vjerovatno Fatihu, ismijavaju se na tvoj račun i čude se na šta su sve današnje bule spale. Zatim, komentarisanje kako bule plešu i idu u disco!

Nažalost, današnje “bule” plešu po svadbama što nikako nije uredu. Plešeš, dižeš ruke, vrištiš, vrckaš i sve je na tebi usko i imaš pet kilograma šminke, odjeće koja puca na tebi i litar parfema. Šta kriješ? Kosu? Grudi nisi ni ostale dijelove tijela.

Disco?!

Ova vijest me maksimalno “dokrajčila”. Zar ima i toga?

Šta imaš od odlaska u disco gdje toliko ljudi bude opsihireno, gdje toliko djevojaka izgube svoju nevinost tako jadno i nisko, gdje djevojke nude svoje tijelo na tanjiru i serviraju ga gladnim vukovima koji vide samo lahak plijen i koji od alkohola vide samo jednu ćošu i koju želi da te odvuče. Poslije se hvataš za glavu jer ne znaš koliko si nekih bobica popila ili koliko si zamotala džoja ili s kim si provela noć? Ako si trudna sa kim si trudna? Šta ako se pola discoteke naslađivalo tvojim tijelom? Ne znači da si ti ovo željela uraditi svojom voljom. U običnu Coca-Colu ti ne znaš kakva bobica može zalutati, pomutiti ti um. Zamisli koliko bi “šege” bilo kada bi ovo uradila žena sa hidžabom? I džaba ti sutra prati obraz, peri koliko hoćeš, svaka od žena! Islam te je uzdigao ženo i ne ponižavaj sebe, svoga babu, majku, brata, amidžu, daidžu, budućeg muža i svoju djecu! Život je bumerang i sve se vrati šta drugima damo i ako sutra upreš prstom na nekog i čudiš se grijehu neke osobe, a uz to izgibetiš, ismiješ, osudiš, kritikuješ, wAllahi teško tebi!

Naravno da smo ljudska bića koja griješimo i Allah zna najbolje da uvijek ćemo griješiti, ali zato je tu pokajanje i nastojanje da nikada ne budemo što smo bili. Šejtan, neka je proklet, vreba oko tebe stalno, nemoj misliti da ti sutra nećeš biti njegov lahak plijen!

Ja sam se postidjela i samo očajno željela da prestanu. Nisam imala snage da vrisnem, suprostavim se ili da blago kažem, da objasnim. Knedla u mom grlu je stajala i sekunda je nedostajala da zaplačem.

O, mila muslimanko šta radiš od sebe!?

Shvataš li sada koliko si ljudima odbojna i da možda mene više cijene pod hidžabom jer sam “vehabinica” koja nastoji da se nosi što šire, prikladnije i koja se trudi da odjeća koju nosi bude odjeća bogobojaznosti!

Nemoj da sada u tebi inat prodati i kažeš: “Ja imam pravo uživati, baš me briga!”

Imaš mila wAllahi, ali u granicama, u svojoj kući, sa svojim mužem. Budi mu šta god želiš u i oblači odjeću kakvu god želiš i budi usko obučena koliko želiš, jer vi ste halal jedno drugom i uživaj u tim blagodatima, ali ne ponižavaj sebe!

Van kuće obuci se čestito, a kući budi cijeli dan u čemu želiš pred svojim halalom, zaštiti se od harama i nosi hidžab ispravno! Ne radi mene, komšiluka, džahila, rodbine, muža, ne! Radi Allaha!

Znamo mi svi itekako propise hidžaba, to što nam šejtan uljepša ružne stvari, same smo krive jer smo lahko povodljive!

Ti si biser koji sija, školjka skrivena, lijepa, zgodna, pametna, obrazovana, inteligentna, čedna, lijepa, poslušna, bogobojazna, jaka, hrabra, pola ummeta koji rađa drugu polovinu, džennet je pod tvojim nogama i za svaku kap mlijeka koju ti dijete popije dok ga dojiš imaš nagradu! Da ne govorim dalje o poslušnosti prema mužu, trudnoći, neprespavanim noćima i karta si za džennet roditeljima! Hoćeš li još da ti nabrajam?

Bar razmisli o ovim riječima i dalje ih prenesi, kao emanet.

 

(minber.ba)