Znala sam da u to doba ne smijemo hodati po takvim mjestima, ali me nešto vuklo…

Sa prijateljicom Hatom izašla sam da prošetamo. Sa njom mi je bilo najdraže šetati jer me razumjela na neki poseban način. Bio je prvi akšam. Ne znam zašto, ali smo otišle na staro groblje Gornje Barske. Znala sam da u to doba ne smijemo hodati po takvim mjestima, ali me nešto vuklo. Negdje na pola puta, između dva mezara, osjetila sam da me nešto gurnulo i ja sam pala

Česta je slika u ljetnjim danima da vidimo mnogo svijeta na ulicama, nakon što sunce klone zapadu, a i nakon njegovog konačnog zalaska. Mnogobrojna djeca, također, koriste to vrijeme za igru i zabavu, tako da odlaze svojim kućama tek nakon što ih tmina noći počne ometati u igri. Nekako je to vrijeme baš lijepo za izlazak i šetnju, jer dnevna žega popusti pa se ljudi, a posebno njihova djeca, odlučuju napustiti hladove svojih kuća jer napolju postaje ljepše i svežije.

Međutim na jednu stvar treba obratiti pažnju, a koja je baš vazana za taj dio dana. Naime, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se djeca uvedu u okrilje kuće po zalasku sunca, jer je to vrijeme kada se mnogobrojni šejtani razilaze po zemlji. Poznato nam je da su oni čovjekovi otvoreni i najveći neprijatelji, i da nam kao ljudima, a i našoj djeci, žele da nanesu što više nevolja, tako da je taj “prvi akšam“ prava prilika za tako nešto. Ali mi, po običaju, savjete našeg Poslanika, a i naših starijih, obično zaboravljamo ili nećemo da ih čujemo, pa se ne trebamo ni čuditi kada nekoga od nas, baš u to doba, zadesi neko zlo. To zlo može biti i psihičke i fizčke prirode, a i ako se ništa ne dogodi mi smo već učinili nepokornost Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.

Većina roditelja danas ne obraća pažnju na ove stvari, ali ni dijete ne treba uvijek čekati da mu roditelji narede, pa da to uradi. Zato i u ovom slučaju trebali bi svojevoljno da ostave igru i zabavu u vrijeme prvog akšama, bez obzira da li roditelji to zahtijevali ili ne. Ili će to biti opet onaj naš uobičajeni stid na pogrešnom mjestu, kada se stidimo ostaviti društvo, jer bi nas to društvo moglo smatrati zaostalim ili raznovjernim. Međutim i na ovakvim stvarima se pokazuje koliko držimo do naše vjere, koja treba da bude naš sistem života. Zato treba da prakticiramo i prihvatamo ono što je ispravno, pa makar nam se na prvi pogled i ne sviđalo, jer pravi vjernici kada saznaju nešto od vjere, samo kažu: “Čujemo i pokoravamo se.“

Pišu: Salihović Muhamed, Smailović Rijad – medresa.edu.rs

Iznesite svoje mišljenje

Komentara